Tajna njenog pogleda 🔚

Petnaesti Dio

Vrijeme sa Alekeiem mi je prijalo. Toliko mi je lakše jer ipak imam nekoga uz sebe. Ovo sad sebično zvuči jer nisam sama, ima Armina i Aleksandra i Emu. Ali i Armin ima svojih problema i ako pokušava to sakriti od mene. Ne želi da se brinem.
Svjesna sam toga.
Aleksandar je nestao, a Ema to jednostavno ne bi razumijela.

Zato mi je Aleksei toliko dobro došao jer ima stvari koje bratu ne možeš da kažeš koliko god da ste bliski.

Nekako sam mirnija. Polako se spremam za dane koji dolaze.

Sve je nekako mirno. I previse. Znam da je ovo zatišje pred buru. Ali u jedno sam sigurna, a to je da je Aleksandar još živ.

Gdje god da je, bar je živ. U to sam sigurna.

****

Žurim, trudnoća me usporava. Ne doslovno, ali većinom prespavam alarm ili zaspem. Pa onda ne mogu da stignem sve na vrijeme.

Evo me i danas. Opet sam prespavala, zapravo nisam uopste čula alarm. I naravno, opet kasnim. Stare navike. Teško ih se odreći, ako sam ista naučila kao advokat to je kako dobro da zakasnim i dođem sa stilo. Jurim bukvalno niz stepenice jer za nepunih dvadeset minuta moram da budem na aerodromu.

Dolaze Aleksandrovi roditelji i kao prava dobra snaha idem da ih dočekam. Ko bih rekao s obzirom na nase ni malo ugodno upoznavanje.

Ivan, dečko iz obezbjeđenja i moja desna ruka, otvara vrata crnog džipa. I nakon sto se smjestim, pet crnih džipova u koloni krece ka aerodromu.

****

Ulazim u kuću bjesna. Upravo sam preživjela direktni napad.

Baš u trenutku kad smo krenuli ka džipovima. Ni od kud su se pojavila dva crna BMW sa strjelcima. Sva sreca naši su brzo djelovali i niko nije povrijeđen. Ostatak puta smo prešli bez ikakvog problema.

Ne znam da li sam više bjesna jer su nas napali i rešetali metcima ili sam razočarana. Sve više mi ovo teško pada, ponekad jednostavno previše mi je. Sa svih strana neki pritisak. Ne mogu da se nosim sa tolikim pritiskom. Na rubu sam pucanja. I suza. I trudna sam. Svog sina konstantno dovodim u opasnost. U osmom sam mjesecu i danas je baš nemiran.

Razočarana sam jer kako vrijeme odmiče sve više uviđam neke stvari. Brzo ćemo preći na plan B. Moraću se pritajiti, na nekoj od sigurnih lokacija. Koriste se samo za alarmantne situacije.

Pavel i Anna upravo ulaze u salon. Jer naravno ja sam kao metak izletila iz džipa. Ne drži me mjesto pogotovo kad sam ljuta.

"Elena kćeri smiri se." - Anna mi polako prilazi.

"Smirna sam." - ravnim tonom odgovorim.

Polako me navede da sjednem. I sjedimo već pola sata svako u svojim mislima. Napokon odlučim prekinuti tišinu.

"Uh..odakle da krenem." - udahnem duboko - " O Aleksandru nemam nikakve informacije, jedino sto znam jeste to da je živ." - bukvalno su oboje odahnuli, pa nastavim - "Zbog napada koji smo upravo preživjeli, moracemo iz mjere predostrožnosti neko vrijeme na sigurne lokacije. Sto znači da vi do daljnjeg ostajete u Rusiji."

" Ali mi ne mozemo da ostanemo, znas da imam poslove u Americi."

" Pavele, ne smijem da rizukujem. Obavjesti nekoga da umjesto tebe preuzme poslove na neko vrijeme. Nekoga kome vjerujes." - naglasim mu to da iz Rusije ne mrda do daljnjeg. Prihvati poraz i samo klimnu glavom.

I to smo riješili, još danas ćemo prijeci na sigurne lokacije.

____________________________________

Drage moje, nije me bilo dugo. Nadam se da mi ne zamjerate.. Poglavlje je kratko, ali slatko.. ;)

Vaša plavaDjevojka_