Tajna njenog pogleda 🔚

Šesti Dio

Budi me vrućina. Otvaram oči i pogledam oko sebe. Na tren se zbunim jer ovo nije moja soba, ali se odmah sjetim da sam kod Aleksandra. Ovo je sad i moja kuća. Slike mi se smjenjuju pred očima i premotavam u glavi šta se sve izdešavalo u zadnja dvadesetčetiri sata. Aleksandrovi roditelji su vjerovatno stigli. Auu, koliko je sati? Ne smijem zakasniti. Brzo pogledom tražim sat, vidim da je dest do pet i odahnem.

Polako ustanem iz kreveta i krenem ka kupatilu, ali mi vrećice na fotelji odvuku pažnju. Stanem kraj fotelje da pogledam vrećice i prijatno se iznenadim. Bjeli komplet, duboka suknja sa slicom do ipod koljena, bluza dugih rukava sa dubokim izrezom na leđima i srebrenim ručnim radom, sandale na visoku petu, diamanske naušnice. Trepnem par puta i shvatim da je to sve za mene. Nasmješim se i odem u kupatilo, gdje me dočeka još vrećica, prvo sam vidjela veš, veoma seksi veš. Kozmetika. Uzmem svoj omiljeni gel iz vrećice i odem pod tuš.
Nakon petnaest minuta izašla sam iz kupatila čista i mirisna. Nabrzinu se obučem i počnem sa šminkom. Uredim frizuru u elegantnu nisku pundju i spremna sam. Deset do šest, brza sam. Pogledam se jos jednom zadovoljno u ogledalo i krenem ka salonu.

Silazeći stepenicama čujem prigušene tonove razgovora. Aleksandra nisam vidjela od jutros. Kako se približavam tako su glavovi sve glasniji. Jedan od njih je Aleksandrov, prepoznajem ga. Zakoračim u salon i na tren zavlada tišina. Kako podignem pogled kraj Aleksandra u fotelji sjedi stariji prosjed čovjek, rekla bih oko šezdesetdve godine, netremice me posmatra od glave do pete. Postaje mi neprijatno te maknem pogled i vidim ženu, vrlo lijepu i elegantnu za svoje godine koja odiše toplinom.

Utom me je Aleksandar predstavio.

- " Oče, majko ovo je Elena. Moja žena i vaša snaha." -pogledao je prvo u oca pa u majku, a onda me pogledao sa osmjehom i rekao - " Elena ovo su moji roditelji. Moj otac Pavel i majka Anna."

Nasmješim se i pružim ruku. - " Elena, drago mi je."

Gosp. Pavel je bio obazriv i samo mi se predstavio, a gospđ. Anna me povukla u topao zagrljaj. Bože, ne pamtim kad me je neko ovoko zagrlio. Smjestili smo se i onda je gospđ. Anna počela razgovor.

- " Pa Elena, moram da priznam da si mnogo lijepa."

- " Hvala gospđ. Anna." - uz osmjeh joj odgovorim.

- " Elena, molim te ne persiraj mi, zovi me Anna ili majko. Isto tako i Pavela ili oče ili samo imenom. Nemoj nam persirati.Jesmo li se dogovorile?" - potvrdno klimnem glavom.

- " Nego reci nam nešto o sebi.Aleksandar je bio vrlo štur na informacijama." - izvinjavajuće me pogleda.

- " Imam tridesetjednu godinu i iz Rep. Srbije sam. Advokat sam po zanimanju i izgradila sam lijepu karjeru. Od dvadesetosme živim i radim ovdje u Moskvi."

- " Fino. Em si lijepa, em si intaligentna mlada žena. Baš onakva kakva treba mom Aleksandru." - pogleda u njega sa ponosom.

- " Majko.." - Aleksandar zastade - " Zar sumljaš u mene?" - upita ju.

- " Ma kakav, znam majka kako te je odgojila i vaspitala." - uzvrati mu istom mjerom i Aleksandar se nasmješi.

- " To je moja majka, uvijek i na sve ima spreman odgovor."

Još neko vrijeme smo pričali neobavezno. Zapravo Anna i ja, a ponekad bi se i Aleksandar ubacio. Pavel je cjelo vreme suzdržano sjedeo do sina i promatrao me. Nisam gledala u njega, ali sam osjetila njegov pogled na sebi. Nadam se samo da ne znam ko sam zapravo. Ne želim da se zna. Ali njegov mi pogled odaje da sumnja.

Uskoro smo prešli u trpežariju da večeramo. Dok smo večarali nikome nije promakla napeta situacija izmedju Pavela i mene. Sve me je više posmatrao, a nije progovarao. Anna je bezuspješno pokušavala da razbije napetost, a Aleksandar je mudro ćutao. Pitam se da li on zna. Mora da zna kad je ovako miran. U nekom trenutku više nisam mogla da izdržim i spustila sam escajg. Laktove sam naslonila na stol i ukrtila prste. Pogledala sam u Pavela spremna na razgovor koji slijedi. Nekoliko trenutaka samo smo se promatrali, gledali smo se oči u oči, a onda je napakon progovorio. Prvi put za večeras.