Tajna njenog pogleda 🔚

Dvanaesti Dio

Budi me mučnina. Izvlačim se iz Aleksandrovog zagrljaja i trčim u toalet. Aleksandar je nešto promrmljao, vjerovatno sam ga probudila. Ne obazirem se. Ne stižem ni vrata zatvoriti za sobom već povraćam u naletima, sa glavom iznad umivaonika. Uh, mrzim mučnine, iscrpljuju me.
Nakon petnaest minuta izlazim, blijeda i sa glavoboljom. Pogledam na sat šest, Aleksandar spava sva sreća pa se samo vratim u krevet.

Osjetim da se neko kraj mene pomjera. Aleksandar. Nasmješim i okrenem se prema njemu. Gleda me sa osmjehom i počinje da me mazi po kosi.

Volim kad je nježan prema meni, kad me mazi. Aleksandar je zatvoren po pitanju osjećanja. Jako teško ih pokazuje i skoro uvijek je leden. Ali jutra sa njim najviše volim. Ujutro je nekako drugačiji, otvoreniji. Mazimo se i nekako je prirodni, elastičniji u emotivnom smislu.

Protekli mjesec dana sa njim bio je lijep. I ako je izvan sobe leden i krut, u sobi je ipak bio drugačiji. Pored vrelog i fantastičnog seksa u svakom trenutku između ova četiri zida posvćivao mi je pažnju. Iskazivao nježnosti, shvatila sam da mu je stalo do mene, a ne samo do seksa sa mnom. I drago mi je zbog toga.

Zaljubljenost koju sam osjećala pretvorio je u ljubav svojim postupcima. Sad ga volim, iako to još nisam izrekla na glas.

*****

Cjeli dan mi je slabo. Glavobolja i mučnina ne popuštaju. Nisam čak ni ručala, sve me tera na povraćanje.
Evo i sad dok postavljaju stol za večeru, meni je muka. Ne znam šta mi je, najednom.

Prevrćem hranu po tanjiru jer ne mogu da jedem. Mučnina me ubija.

"Hej, da li si dobro? " - Aleksandar odjednom upita.

"Mhh." - promrmljam

"Nisi ništa pojela i mnogo si bljeda."

"Uh, malo mi je muka, vjerovatno je od toga."

Odmah je završio sa večerom. Nije do kraja ni večerao. Već ustaje i ne shvatam šta mu je odjednom.

"Hajde. Ideš u sobu da malo odmoriš, rećiću Olgi da ti skuha čaj i pripremi pileću čorbu."

"Ali ne mogu da jedem, muka mi je." - protivim se dok me vodi ka sobi.

"Moraš da jedeš, bar malo i oko toga nema pregovora."

Prvi put je malo omekšao. Pokazao je malo nježnosti izvan sobe. Stalo mu je. Vjerujem da sad mislite da sam poludjela, ali prvi put mi se van sobe obratio ne službeno.

U porodicama u kojim smo mi odrastli i prema bontonu kako smo mi odgojeni nije prihvatljivo da iskazujemo nježnosti bilo kakvog tipa van spavaće sobe.

I bilo je kako je rekao. Olga je prvo donijela čaj, a kasnije i čorbu.

Naravno, poslije treće kašike trčala sam u toalet. Ispraznila sam sav sadržaj svog želudca. Sad dok po ladici tražim maramice za oko mi zapadnu tamponi. Jebote. Pa ja ovaj mjesec nisam krvarila. Presabiram po glavi brzo kad sam zadnji put krvarila..? Auu, nisam krvarila zadnja dva mjeseca.
Izostala mi je menstruacija. Trudna sam. Jedino logično riješenje i prvo koje mi pada na pamet.

Sjedim na krevetu i razmišljam. Zapravo ne znam šta da mislim. Znam da sam zdrava i velika je vjerovatnoća da sam trudna. Sreća me obuzima. Nije da smo pazili, zapravo mi uopšte nismo pazili.

Nadam se da Aleksandar želi dijete. Jer ako sam trudna planiram da ga zadržim. Abortus ne dolazi u obzir. Niti ja mogu to da uradim. Ne bi imala srca da oduzmem život malom nevinom biću.