Bio sam bijesan. Dovraga, nikada nisam bio bijesniji. Ona je to budila u meni, svojim pokretima, svojim razmišljanjem, svojim kretanjem usana, svojom pojavom.
Nakon onog poljupca u meni se nešto prelomilo i odlučio sam da je ostavim na miru. Ne mogu biti s djevojkom kakva je ona. Ona zaslužuje nekoga ko će znati da postupa s njom onako kako treba i onako kako zaslužuje žena pametna poput nje.
Star sam za igrice i glumatanja, želim ženu koja će lupiti neku glupost bez isceniranih pokreta i riječi. Ona jeste takva, ali ja nisam dovoljno hrabar da bih živio s takvom ženom, hrabar sam samo da takvu poželim.
Zato sam pozvao Lanu kod sebe, potrebno mi je liječenje frustracija na nekome. Naravno da je potvrdila svoj dolazak, one su jedva čekale da ih pozovem da dođu ovdje, a njoj sam ponudio nešto nemoguće za mene i ona nije pristala.
Ispadam gad, iako nismo vezani ni na koji način, ispadam gad prema njoj. Znao sam to i nisam želio ništa učiniti.
"Šta je bilo?", javio sam se Davidu na telefon.
"Milan obleće oko Tare svo vrijeme. Došla je proslaviti svoj prođeni ispit ovdje", rekao je moj prijatelj.
"Dolazim", obukao sam kožnu jaknu na sebe i ušao u lift spuštajući se u prizemlje.
Nazvao sam Lanu i otkazao njezin dolazak jer je nešto iskrsnulo, a ona se naravno ponudila za drugi put.
Vozio sam brzo do Davidovog kluba i kad sam ušao unutra vidio sam Taru kako ispija svoje piće za stolom. "Hej", pozdravio sam je.
Pogledala me i okrenula glavu. "Ignorišemo se?", upitno sam je pogledao.
Klimnula je glavom. Šta sam dovraga učinio? "Zašto?"
"Opušteno, ja sam sebi zamislila u glavi nešto drugo. Iscenirala sam sve na pogrešan način, shvatila sam sve na pogrešan način i to je moj problem u meni, ne tvoj", rekla je i vidio sam da je već popila, ali nije bila pijana.
"Milan je ovdje", rekao sam joj pažljivo posmatrajući njezinu reakciju.
Slegnula je ramenima. "Očekivao sam drugačiju reakciju", zbunjeno sam je pogledao.
Gdje je razigrana Tara?
"Navikla sam na udarce kroz godine, tako da mi je svejedno", slegnula je ramenima.
Nasmijao sam se kroz bijes. "Što ne znači da ćeš osjetiti i sad u sadašnjosti, ja ne dozvoljavam da ih osjetiš"
"Lana je bila ovdje", rekla je i pogledala me kao da očekuje neku reakciju od mene. "Zvao si je kod sebe, došla mi je to reći. Samo te molim drži svoje kurveštije dalje od mene, ne shvatam poentu tih pričanja meni o tebi", napučila je usne i prevrnula očima.
"Ti nisi kao ona", rekao sam i želio nešto nadodati, ali me ona prekinula.
"Ne poredi mi te princeze sa ovom zvijeri od žene u meni", suzila je oči i smrknula se.
Zazinuo sam nešto da kažem, ali sam primjetio Tarin ukočeni pogled iza mene. "Dobro veče Sebastijane, vidim da sjedite s mojom poznanicom iz škole pa rekoh zašto da vas ne pozdravim", ljigavi osmijeh je titrao na Milanovom licu dok je gledao u Taru iza mojih leđa.
Ispravio sam se i nagnuo ka Tari zaklanjajući mu pogled na šta se on nasmijao. "Dobro veče Milane, Tara je moja djevojka izvoli sjedi", kulturno sam mu se osmjehnuo.
"Ne bih hvala, samo da se rukujem sa svojom kolegicom", nagnuo se preko mene do Tare koja se udubila u fotelju. "Zdravo Tara", zadignuo je obrvu.
Posmatrao sam Tarinu reakciju koja mi se nimalo nije svidjela, duboko je disala i utapala se u sećiju separea.
"Zdravo", progutala je pljuvačku i pružila ruku.
"Sebastijan zna za našu prošlost malena?", dotaknuo joj je obraz, a potom je svoj palac stavio na njezinu usnu.
U kutu sam vidio Dašu koja je krenula ka ovamo sa Davidom i Aleksandrom koji je pod rukom vodio Ameliju.
"Dosta je, znam za sve", uhvatio sam ga za ruku i gurnuo ka polici.
Ljudi su posmatrali mene, Taru i Milana. Znali su da sam oduvijek bio miran i staložen, ali je upravo udario na nešto zabranjeno.
"E baš mi je drago, sljedeći čin je njezino potpuno psihičko uništavanje i jebavanje tog drskog stava iz nje", nasmijao mi se.
Skupio sam vilicu što sam čvršće mogao. "Ako te ne ubijem do tad", ustao sam i gurnuo ga među police u klubu.
Vidio sam da ga je ovo potreslo, ali i dalje nije odustajao. Uhvatio je čašu da gađa Taru, no ja sam tu istu čašu uhvatio u ruku. "Želiš li da ti s ovom čašom prerežem grkljan i sve pomalo ti sjeckam tijelo. Stavljam ti sol na rane i uživam u tvojim krikovima?", bijesnilo u meni je radilo i držao sam ga za vrat odignutog od poda.
"Popušiš mi kurac, kao što će i ona", izvirio je iza mene gledajući u nju.
Tara je ustala i došla do mene. "Sebastijane pusti ga molim te", uhvatila me za ruku.
Vidio sam da ga već gušim i nimalo mi ga nije bilo žao. U mojim ušima je samo odzvanjalo da ga trebam ubiti kako bi ova žena bila bezbijedna.
Jednom rukom je uhvatio njezinu kosu i povukao je. Usudio se povući plavu svilu, spustio sam ga i udario mu čašu od glavu koja se razbila.
"Dosta je Sebastijane", David je došao do mene i otrgnuo me od njega.
Pustio sam ga iz svojih šaka i obezbeđenje ga je odvelo. "Prijavit ćemo ga sutra u policiju. Odvedi Taru kući sada i smiri se", rekao je David što me natjeralo da pogledam u Tarine suzne oči.
Klimnuo sam glavom i stegnuo vilicu. Uhvatio sam je za ruku i poveo iz kluba smještajući u auto bez riječi. Šuti ona, šutim ja. Nisam planirao pričati s njom uopće, samo joj donosim nevolje. Da ne poznaje mene ni Milan ne bi znao da je ona ovdje i ne bi uzeo pik na nju.
Izašli smo iz auta i ušli u njezin stan. "Ja, ja sam loš za tebe. Vidiš li? Da se nisi petljala oko mene Milan ne bi znao da si ovdje i ne bi ti imao priliku nauditi. Sutra ideš u policijsku stanicu, potrudit ću se da gad završi u zatvoru i onda ćeš se maknuti od mene kao i ja od tebe", bijesno sam rekao.
Stajala je na vratima kao siroče sa suznim očima posmatrajući mene kako hodam gore dolje. "Upravu si, braneći tebe i tvoje postupke napadam samu sebe. Odmaknut ćemo se jedno od drugog, Milan će dobiti zaslužene godine zatvora i u redu je", osmjehnula mi se.
"Izvini, nisam želio da ti upropastim izlazak i slavljenje ispita, ali mi je David javio da je Milan tu i morao sam doći, i izvini za rovljenje po prošlosti", protrljao sam oči šakama i uzdahnuo.
"Opušteno, ne izvinjava se Sebastijane za nešto za šta si znao da je pogrešno. Izvinjava se za nešto za šta nisi znao da je pogrešno", progutala je knedlu i pogledala me čudno.
Nisam razumio njezin pogled, ali sam itekako znao da sam je povrijedio. "Sve što sam duže sa tobom shvatam da sve manje volim sebe", progovorila je.
"Spavat ću ovdje, u slučaju da Milan dođe", rekao sam i sjeo na trosjed.
Klimnula je glavom i otišla u sobu donoseći mi deku, jorgan i jastuk. "Hvala", izignorisala me i otišla u sobu.
Ovako je bolje, bolje za oboje dok nismo ušli u nešto dublje. Nisam spreman, ne znam kako to funkcioniše s pametnim ženama, ne mogu ja to.
A/N
Opet Sebastijanova perspektiva, neke stvari mi je lakše iz njegove perspektive. Hvala vam što čitate i nemojte biti ljute na Sebastijana 😢❤️.
