Mrzila sam kada ljudi odu nakon što naviknemo na njih. Prezirala sam odlaske, ukoliko si planirao otići od mene i napustiti me u najtežem periodu mog života onda nemoj nikada ni ulaziti u njega.
Nisam ga vidjela dvadeset i tri dana.
Za nekoga to nije mnogo, ali za mene je bilo. Mogu priznati da smo se međusobno izbjegavali, on je izbjegavao dolaziti po knjige u moju smjenu, ja sam izbjegavala ići kod Daše kada sam znala da je on kod Davida.
Uspješno smo se ignorirali dvadeset i tri dana. Uspjela sam završiti i posljednji ispit na svom fakultetu i uskoro ću dobiti zvaničnu diplomu arhitekte.
Ponosna sam na sebe, odlazak nekih ljudi nas promijeni na bolje ili na gore. Ja sam zašutjela i krenula učiti intenzivnije, nisam znala da li ima nekoga u svom životu. Poznavajući njega imao je neku djevojku sigurna sam, bio je takav tip koji nije znao uživati u samoći niti tren.
Milana sam prijavila za nasilje i donijela potrebnu dokumentanciju o zlostavljanju na meni kroz prethodne godine. Dobio je deset godina zatvora koje se mogu smanjiti ukoliko bude imao pristojno vladanje, a poznavajući njega on neće izdržati bez problema.
"Hej djevojko, nismo se dugo čule. Jesi li za kafu sada u blizini sam? Imam slobodnih sat vremena", dočekalo me Albino pitanje nakon što sam joj se javila.
Nasmiješila sam se samoj sebi. Voljela bih da je i njezin brat prijatan koliko je ona. "Da, hoćeš da se nađemo u Davidovom klubu?", upitala sam je.
"Može, požuri se. Vidimo se", prekinula je vezu i ja sam zavezala kosu u neurednu punđu nanoseći nešto malo šminke na lice. Obukla sam sivu trenirku i crnu kratku majicu, pokupila sam telefon i novčanik i izašla vani.
Ušla sam u klub i mahnula Jacku, Davidovom konobaru, koji je bio jako prijatan. Razgledala sam po klubu i vidjela Albu u kutu.
"Gdje si mila?", zagrlila me i poljubila.
Nasmiješila sam se. "Evo me, otkud ti? Slobodno vrijeme i ti ne idete u istu rečenicu", nasmijala sam joj se sjedajući za stol.
"Ovaj mjesec imam ispit pa učim svaki dan, kod Andrije sam većinom", rekla je.
Klimnula sam glavom i Jack je došao kako bismo naručile piće. "Ja ću jednu dužu kafu s mlijekom", rekla sam i uzela telefon iz džepa.
"Meni isto", rekla je Alba i Jack je otišao.
"Ja sam svoje ispite završila, još imam dobiti diplomu i zvanični sam arhitekta", nasmiješila sam se ponosno.
Nagnula se ka meni. "Znam sve vezano za tebe i mog brata, ne želim da te plašim, ali on ide ovamo", gledala je iza mene osmjehujući se.
Raširila sam oči. "Nakon dvadeset i tri dana ću ga vidjeti. Spasi me ženo šta se smiješ?", panično sam je upitala.
"Nije sam, opušteno", namignula je.
Čula sam korake iza svojih leđa, a potom i poznati hrapavi glas. "Ćao djevojke"
Pogledala sam u njega i nasmiješila se. "Ćao", možeš ti to Tara, možeš naravno samo izbaci sliku njegovog torza iz glave.
"Ja sam Olga", djevojka s dugom crnom kosom je prvo pružila meni ruku.
Klimnula sam glavom i progutala pljuvačku. "Ćao, Tara drago mi je", nasmiješila sam joj se.
Izgledala je kao pristojna djevojka. "Ćao, on je moj brat ako nisi znala. Ja sam Alba", Alba joj je pružila ruku i pogledala u Sebastijana s nekim čudnim pogledom.
"Možemo mi tu sjesti s vama, ako ne pričate o nečemu važnom?", bila sam šokirana njegovim pitanjem.
Alba je klimnula. "Niko bitan", nasmijala mi se i izmamila moj osmijeh.
Pročistila sam grlo. "Sjedi ljubavi imaš tu mjesto ja ću doći samo da sebi uzmem stolicu", smjestio je Olgu pored Albe.
Popnuo se stepenicama i promatrao me dok je uzimao stolicu. I dalje je imao tu moć da me hipnotiše pogledom. Alba se nakašljala i napravila neku nasilničku facu pokazujući očima ka Olgi.
Zabavljeno sam odmahnula glavom i Jack je donio naše kafe. "Izvoli ljepotice", pružio mi je kafu i Sebastijan je baš tada došao.
"Nama donesi po sok od naranče. Manje priče više rada", stisnuo je vilicu razgovarajući s Jackom.
Da li je upravo otjerao Jacka od mene?
Približio je svoju stolicu mojoj i sjeo na nju. Njegova noga je doticala moju nogu svako malo kroz razgovor i zbog toga sam se osjećala isfrustrirano.
Slabost na nečiji dodir je opasan problem.
Pogledala sam u Olgu koja je već gledala u mene i Sebastijana. Nasmiješila mi se prijatno i bilo mi je žao što ne zna da će na kraju ostati povrijeđena.
Izgledala je kao jedna doista fina osoba sa zelenim očima koje su pružale tu neku čudnu auru svima uokolo.
Pogledala sam u Sebastijana, a potom u Albu. "Žao mi je što vas napuštam, ali moram ići. Vidjet ćemo se drugi put, Olga drago mi je što sam te upoznala, Sebastijane također", pružila sam oboma ruku, dok se Alba smijala Sebastijanu u lice.
Kakve oni tajne poglede imaju?
Ustala sam od stola i otišla prema vratima ženskog toaleta. Otvorila sam vrata, ali su mi se ta ista vrata zalupila pred facom. "Sad se pravimo i da se ne poznajemo?", Sebastijan me bijesno gledao.
"Kako da ti objasnim, a da te ne povrijedim? Svaki put upoznam tvoje neko novo lice od mogućih hiljadu, pozdravim svako i upoznam se s njim rado", toplo sam mu se nasmiješila.
Klimnuo je glavom. "Divno, onda ostavi i ovo lice kako obično to znaš", sarkastično mi se podsmjehnuo.
"Ti si mene ostavio kretenčino. Davno sam ja tebe ostavila Sebastijane još samo ja da odem", okrenula sam mu leđa i otišla ka vratima izlaza iz kluba.
Zašto se uvjerava da sam ja njega napustila?
A/N
OBJAVILA SAM PROLOG OD SEZONE ZA DAŠU I DAVIDA POD NAZIVOM "ZAŠTITI ME".
S&T čeka jedan težak period, obećavam da će se uskoro pomiriti. Dečki nekada sebi znaju tripovati neke stvari pa ih je potrebno poniziti u jednom trenu da bi oni vas znali cijeniti.
Volim vas mile moje, hvala na komentarima. ❤️
