Imala sam strah od upoznavanja ljudi i njihovih mišljenja o meni. Ovaj put me strah tresao zbog Sebastijanovih roditelja.
Odakle mu je došla ta luda ideja da me želi upoznati sa svojima i da želi upoznati moje roditelje?
"Opusti se, ne grizu", smijao mi se Sebastijan dok sam ja crkavala od straha.
Osjećala sam se uzbuđeno, prestrašeno i zbunjeno. "Lako je tebi reći."
Parkirao nas je ispred kuće njegovih roditelja. Izašao je vani i pokupio četiri velike vrećiće kojim sam glavni krivac naravno ja.
Kupila sam poklone njegovoj mlađoj sestri i roditeljima. Popeli smo se uz stepenice dok sam se ja okretala oko sebe. Ova žena definitivno voli cvijeće i ako bude dobra prema meni rado ću se primiti da održavam ovo silno cvijeće, jer sjećate se? Sebastijan je obećao oženiti me.
Krenuo je hvatati šteku da uđe, ali sam ga lupila po ruci. "Pokucaj, kultura Sebastijane", prevrnula sam očima.
"Volim kad prevrćeš očima", bezobrazno me pogledao cereći se.
Pokazala sam mu srednjaka i pokucala umjesto njega. "Oh, stigli ste. Draga moja ja sam Rebeka drago mi je što sam te upoznala", starija žena me privukla u zagrljaj.
"Ja sam Tara drago mi je. Izvolite", pružila sam svoj poklon.
"Divno, niko me ne jebe ni za što", Sebastijan je promrmljao stojeći iza mojih leđa.
Okrenula sam se prema njemu i smrknula se. "Rječnik."
"Eh bravo mila moja da je i njega neko naučio kulturi kad ja nisam mogla sve ove godine", njegova mama se nasmijala i tada sam primjetila veliku sličnost u njihovim osmjesima.
Stariji čovjek je izašao na hodnik gdje smo i mi stajali. "Ja sam Ivan, drago mi je", pružio mi je ruku moj budući svekar.
Ono najvažnije, imat ću dobru i finu sveki, a bogme i svekija.
"Tara, također", uzvratila sam pozdrav.
"Uđite", progovorila je njegova mama i povukla nas u kuhinju.
Umilno sam pogledala djevojčicu od trinaest godina kako trči ka Sebastijanu. "Braco!"
"Ljubavi moja mala, gdje si mi?", zagrlio je Sebastijan.
"Ja sam Matea", došla je djevojčica i zagrlila mene.
Zagrlila sam i ja nju. "Ja sam Tara, izvoli", pružila sam joj vrećicu s poklonima.
Sjeli smo za stol gdje nas je hrana čekala i shvatila sam da su ovi ljudi zaista fini, primjetila sam taj zategnuti odnos između Sebastijana i Ivana koji se trudio svim silama da priča s njim normalno, ali ovaj moj kreten je to ignorisao.
Naglo je ustao od stola nakon što smo jeli. "Ja sam ovo planirao dugo, pošto ćemo sada ići kod njezinih roditelja, želim prvo pred vama da objelodanim da je ovo od sad moja zaručnica", kleknuo je pred mene i izvukao kutijicu s prstenom.
Matea i Rebeka su držale usta otvorena dok je njegov tata brisao suzu. Mislim da su sumnjali u Sebastijana i njegovo srce, ali sada je pokazao suprotno. On zna da voli.
"Želiš li se udati za mene Tara?", dovoljan mi je bio njegov pogled u očima, nisu bile potrebne riječi ljubavi, a ja sam pristala.
"Da", zagrlila sam ga snažno i on me poljubio u tom trenu dok sam se ja crvenila kao djevojčica.
Stavio mi je prsten i Rebeka je prva prišla da mi čestita. Matea me grlila, a Ivan je grlio Sebastijana. Najgore što se može desiti jeste da roditelj bude željan vremena i provoda sa svojim djetetom.
"Hvala vam mnogo, moramo sada ići kod mojih roditelja", zagrlila sam ih sve pojedinačno.
"Čuvaj mog malog dječaka", Ivan je progovorio dok me grlio kao svoje dijete.
Klimnula sam glavom i zagrlila Sebastijana. Izašli smo vani i sjeli u auto dok su oni mahali. "Koliko smiješno brate", Sebastijan se zacerekao.
Zbunjeno sam ga gledala. "O čemu pričaš?"
"Ja kada sam želio provoditi vrijeme sa svojim tatom nije ga bilo, sada on želi sa mnom, ali ja ne želim s njim. Uvijek neko ostane željan nečije pažnje", nasmiješio se gledajući naprijed.
"Dopusti mu da bude u tvom životu onoliko koliko i Rebeka. Oni su to riješili Sebastijane, ako mu je tvoja mama oprostila onda možeš i ti", stavila sam ruku na njegovu butinu.
Klimnuo je glavom. "Trudim se."
Vozio je do kuće mojih roditelja dok sam mu ja objašnjavala koje trgovine sam najviše voljela, gdje je bilo moje mjesto za odmaranje misli.
"O Bože dijete moje", mama me zagrlila na vratima toliko jako da sam se plašila za svoje koske.
"Mama, ovo je moj zaručnik Sebastijan", mami sam već preko telefona ispričala da mi je dečko, ali me sad zabezeknuto gledala kada sam rekla zaručnik.
Sebastijan joj je pružio vrećicu s poklonom, a onda i svoju ruku. "Ja sam Sebastijan, vjerio sam je kod svojih roditelja maloprije. Imate divnu kćerku hvala vam što ste odgojili ovakvo biće."
Vidjela sam na maminom licu da je već uspio osvojiti. "Ja sam Danka, njezina majka. Hvala ti na takvim riječima i tebe su tvoji odgojili", nasmiješila se i pozvala nas unutra.
Kada smo ušli, pristali smo samo na kafu i sok, jer smo kod njegovih već jeli. "Tata, ne brukaj me", plačljivo sam rekla dok je tata pričao moje nezgode iz djetinjstva.
"Oprosti princezo", zagrlio me.
"I tako si ti dobila diplomu?", mama me ponosno gledala.
Klimnula sam glavom i ispričala sve što je zanimalo, neki dan sam posjetila tetku i tetka sa Sebastijanom. Moj Sebastijan se tako dobro uklopio s mojom porodicom.
I onda sam shvatila da je zapravo najbitnije da su svi složni i da se svi volimo.
A/N
Evo nastavka, još jedan nastavak i epilog 😊😚
