Znate kako samoća zna biti opasna stvar? Shvatila sam to upravo sada, svako je imao nekoga samo ja nikoga u ovako velikom gradu.
Sjedila sam pred TV-om i buljila u neki kaubojski film. Mama me zvala danas i ispričala sam joj sve, od viđenja na aerodromu do jučerašnje situacije sa Olgom i njim. Plakala sam, najiskrenije sam plakala za muškarcem koji i nije bio moj. Mama me tješila i govorila da se vratim, bila je ponosna zbog mene i moje diplome koju uskoro dobivam. Odbila sam da se vratim nazad jer sam smatrala da je ovaj grad moja budućnost prvenstveno zbog ekonomske situacije, a onda i ljubavnog polja.
Razmišljala sam o nama i shvatila sam sve i da se bacim u akciju na Sebastijana, tu je djevojka koja nije ničemu kriva i imat će slomljeno srce, a ja to ne želim uraditi nekoj osobi jer mi je srce i previše puta bilo slomljeno.
Moj telefon je zazvonio i shvatila sam da u posljednje vrijeme svi me zovu na telefon umjesto da izađu negdje sa mnom ili đođu kod mene.
Javila sam se kad sam ugledala Sebastijanovo ime. "Ništa mi ne značiš i mrzim te, ostavio sam te samo da bih te povrijedio", čula sam njegov grubi glas.
Progutala sam pljuvačku. "Znam i to je u redu", oči su mi se napunile suzama.
Čekala sam par sekundi i onda sam čula lupanje čaše od stol. "Koliko si mi se samo uvukla pod kožu glupačo glupa, život si mi promijenila", zažmirila sam znajući da nije svjestan da još nije prekinuo vezu.
"Sebastijane?", zazvala sam ga.
"Još si tu, ista si duh pratiš me svuda i dosadna si više", bijesno je rekao.
Udahnula sam zraka. "Nisi prekinuo vezu seljačino. Reci mi gdje si da dođem po tebe", brinula sam za njega, nisam mogla dopustiti da pogine zbog tog silnog pića kojem sam ja uzrok.
"Kod Davida sam u klubu", djelovao mi je kao da se najednom otrijeznio.
"U redu, dolazim", poklopila sam slušalicu i sišla u prizemlje po svoje auto.
Bila sam u pidžami, ali mi je to trenutno predstavljalo najmanji problem. Dovezla sam se ispred kluba, bilo je već četiri sata ujutro i auta skoro pa i nije bilo. Svirnula sam par puta i vidjela sam ga kako izlazi iz kluba. Izašla sam iz auta i pružila mu ruku kako bih mu pomogla da dođe do auta.
Kada sam ga smjestila unutra, sjela sam i započela vožnju. "Kod mene ili tebe?", upitala sam ne pogledavši ga.
"Kod mene, kod tebe je hladno i to moramo promijeniti uskoro", rekao je i pogledala sam zbunjeno u njega.
Ja svoj stan ne planiram mijenjati, jeste da po noći isključe grijanje, ali to je zbog toga jer sam tražila što jeftiniji stan.
Vozila sam prema ulici koju mi je Daša spomenula. "Gdje sada dalje?", nervozno sam ga upitala.
"Crna zgrada", pogledala sam naprijed i vidjela je, ušla sam u prizemlje i parkirala auto.
Izašla sam vani prva i otvorila vrata Sebastijanu pružajući mu ruku. "Hvala ti, ja sam toliki gad, a ti sve ovo činiš zbog mene", pričao je dok smo se vozili u liftu.
Šutjela sam, mislim da bih iz bijesa rekla nešto što bi bilo doista bezobrazno pa sam se odlučila za šutnju.
Došli smo ispred njegovog stana i on je pokušavao izvaditi ključ iz džepa svojih hlača. Udarila sam ga po ruci i zavukla svoju ruku u njegov džep i izvukla ključ. Otključala sam vrata i uvela ga unutra.
Okrenula sam se da zaključam vrata, ali je on stavio ruke na moje kukove zabijajući svoju glavu u moj vrat. "Slušaj me, trenutno sam vrlo bijesna tako da ti je bolje da me ne dotičeš opizdit ću te šamarom kunem ti se", udarila sam ga po rukama koje je i dalje držao na mojim kukovima.
Kad sam zaključala vrata odvela sam ga prema spavaćoj sobi koja je bila otvorena. Njegov stan je bio topliji nego što će moj ikada biti. "Momentalno da si otišao na tuširanje, presvuci se i dođi ovamo da nešto jedeš", imala sam potpuno pravo da mu zapovijedam.
Ustao je i bez riječi otišao unutra. Ušla sam u kuhinju i zamolila Boga da mi pomogne u ovoj situaciji. Potrebno mi je dosta snage za ovo. Otvorila sam frižider i vidjela čitavu pustinju. Zašto se muškarci nikada ne sjete napuniti frižider?
Popnula sam se na stolicu i izvukla brašno. Ostale sastojke sam smjestila i napravila par palačinki. Sjela sam da ih mažem kada sam čula otključavanje vrata od toaleta. "Odjeća ti je na krevetu", zijevnula sam.
Ustala sam zbunjeno jer ga nisam čula više, ali kad sam se približila toaletu čula sam da povraća. Na trenutak mi je bilo žao, ali sam se onda sjetila da je to i zaslužio, svinja pijana.
Ubrzo je izašao i sudario se sa mnom. "Jesi li dobro?"
Klimnuo je glavom i produžio do sobe. Ostavila sam ga da se obuče i otišla do kraja namazati palačinke.
Da li sam toliko dobra osoba ili ga naprosto volim nekim čudom? Koja bi još budala išla po pijanu osobu koja vas konstantno odbija?
Izašao je iz sobe i došao do mene. Naglo me okrenuo prema sebi i zagrlio smještajući svoje ruke na dno mojih leđa. "Hvala ti, ja ne znam šta da ti kažem", odmaknuo me od sebe i poljubio u obraz.
Zaista, u obraz?
Bila sam razočarana, toliko me puta bez razloga poljubio, a sada kad ima razlog on to ne čini.
Sjeo je za stol i jeo palačinke. Činilo mi se da se malo otrijeznio, ali oči su mu i dalje bile crvene pa nisam htjela ništa komentirati. Gledala sam ga kako jede i stvarno mi je bilo žao da trepnem. Shvatio je da ga gledam i ponudio mi je palačinke, ali sam odmahnula glavom.
Oči su mi se same sklapale i imala sam osjećaj da ću svakog trena zaspati. "Slobodno otiđi i spavaj u sobu pored moje"
Odmahnula sam glavom. "Ipak ću krenuti kući polako"
"Tara, nemoj da pričamo na način koji se tebi ne sviđa ili ipak želiš? Jedino tako te mogu natjerati da me nešto jebeno poslušaš", oblizao je usne i zadignuo jednu obrvu.
Prevrnula sam očima. "Nema potrebe, odoh", okrenula sam se i otišla u tu sobu.
Čim sam se spustila u krevet zaklopila sam oči i zaspala u toplini. Sve više primjećujem kako nismo normalni ni on ni ja, a niti naši postupci.
A/N
Neće se pomiriti još!
Evo nastavka😋❤️. Ostavite komentare i da vas obavijestim da će ova knjiga imati vjerojatno do 20 nastavaka, a onda idemo na drugu sezonu malo jednostavniju 😘❤️
