Oduvijek me je bilo strah da ne ostanem povrijeđena. To je vjerojatno najveći razlog zašto sam sve ove godine bila sama i čuvala se za nekog posebnog.
Sjedila sam u svom stanu sama. Mrzila sam što se Daša preselila, sada nemam s kim da razgovaram ovdje. Čula sam zvono na svojim vratima i ustala sam, bilo je jako kasno.
"Sebastijane?", gledala sam zbunjeno u njega.
Na sebi je imao sivu trenirku i bijelu majicu. "Smetam?", upitno me gledao.
"Ne, ovaj uđi", pomaknula sam se i ustupila mu mjesto.
"Naručit ćemo hranu da se iskupim za jučer što sam otišao", sjeo je na fotelju.
"Ma nema potrebe, opušteno. Kakav problem imaš s Davidovim klubom?", sjela sam na stranicu od fotelje.
Iako smo bili jako blizu, mene je mnogo treslo uzbuđenje zbog njegove blizine. "Jedan Milan je konkurent i pokušava sabotirati rad kluba pa sam mu ja očitao bukvicu", nasmijao se.
"Milan?", stresla sam se od tog imena. Odmah su mi pred oči došle sve slike napada u školi na mene, napad u klubu. Nadam se da nije to taj.
"Bandić", rekao je.
Milan Bandić, naježila sam se od spomena tog imena i prezimena. Da li ću ikada moći pobjeći dovoljno od svoje prošlosti i tog počinjenog nasilja? Otkad on ima klubove?
"Jesi li dobro?", upitao me.
Klimnula sam glavom. "Da, da ovaj naruči nam hranu, a ja idem napraviti kafu", nasmiješila sam se.
"Zašto si se tako zbunila?", upitno me gledao.
Tara smiri se, prošlost se neće vratiti. On ti ne može nauditi imaš Sebastijana i Davida uz sebe. Smiri se Tara. "Ma ne učinilo ti se", poricala sam.
Klimnuo je glavom. Izašao je iz kuhinje i ja sam se nagnula na pult. Šta sam to dozvolila sebi? Da me prošlost protrese. Pravila sam kafu i čula sam korake Sebastijana. "Volim tvoju raščupanu punđu, ali ovako si ljepša", skinuo je moju veznicu i otpetljao punđu puštajući moju kosu.
Nasmijala sam se. "Hvala ti"
Obmotao je svoje ruke oko mog stomaka i stavio svoju glavu u moj vrat. Kako ja sad da napravim kafu do kraja uopće? Da li me namjerno uvijek sabotira svojim dodirima?
Zažmirila sam i udisala zrak polagano. Nagnula sam se na njegova topla prsa još više, da sam bila u mogućnosti ušla bih u njegovo tijelo. Nekad se pojave te osobe koje nam poremete čitav život i sve ono što smo sebi najstrožije zabranili da nećemo raditi upravo to prekršimo.
Ljubio je moju vilicu i nizao je poljupce niz moj vrat. Da li ja zaista uživam u ovome? Naglo sam se okrenula i sudarila se s pultom. "Zašto ovo radiš?", prošla sam rukom kroz svoju kosu nervozno.
Ne želim da me iko sabotira na polju ljubavi, sve dok ne osjetim dozu ljubavi ne pristajem ni na više ni na manje. Od njega ne osjetim ništa sem da ga privlačim i previše.
"Koje?", približio mi se i ja sam se popela na pult.
"Ovo, prestani da me zavodiš", bila sam bijesna na sebe i na svoje srce. Zašto baš mora na njega ovako reagovati?
Oblizao je usne i stao između mojih nogu. "Mislim da si užasno djetinjasta, ali i pametna. Moraš otpustiti svoje kočnice previše si zatvorena", rekao je i zadignuo obrvu.
Udahnula sam zraka. Ovim riječima kao da mi je izbio sav vazduh iz pluća. "Ja držim svoje kočnice kako ja želim. Djetinjasta jesam i bit ću. Da li te neko tjera da komuniciraš sa mnom?", upitno sam ga gledala i prekrstila ruke.
Pogled mu je pao na moje grudi. "Oči su mi gore jebo te", bijesnila sam zbog njegovih reakcija.
"Tjeraš me ti. Imaš tijelo boginje ponašanje djeteta. Poradit ćemo na tome", rekao je.
"Jedino ja kada budem željela poradit ću na sebi, a ne ti i odlazi iz kuhinje istog trena", bila sam pri kraju svog strpljenja i samo sam ga istjerala.
Izašao je i nasmijao mi se. "Šupak, šta da radim Bože?", pogledala sam u plafon.
Stavila sam kafe na tacnu i odnijela na stol. Hrana je došla i Sebastijan je otišao platiti i preuzeti. Jela sam najukusniji hamburger ikada. Olizala sam majonez s prsta i slučajno pogledala u Sebastijana koji je progutao knedlu.
Bravo Tara, stvarno si dijete.
"Oprosti", zacrvenila sam se kao paprika.
Podsmjehnuo mi se. "Kad vidim tvoje crvene obraze onda shvatim da to sve nesvjesno radiš."
Slegnula sam ramenima tužno. Nakon što je jeo izvrnuo se na krevet. Sutra je subota, moj slobodan dan koji ću iskoristiti na učenje za ispit. Kada ponavljam već naučeno stalno zaboravim i ono što naučim. "Sebastijane?", zazvala sam ga.
Provirila sam ga i vidjela da spava. "Sebastijane?", povukao me za ruku i pala sam na njega. Pomjerio se i napravio mjesta za mene.
"Samo šuti", zagrlio me.
"Neću te otjerati, već je kasno da bi išao kući. Željela sam reći da ideš spavati u spavaću sobu. Ovdje je hladno, grijanje su već isključili", pričala sam u njegova prsa jer sam bila smještena u takav položaj.
"Idemo zajedno i ti ćeš naći neki novi stan, ko još gasi grijanje po noći?", ljutito je sam sebe upitao.
"Nije važno i onako zaspim", išao je za mnom i kad smo ušli u spavaću samo je legao.
Ja sam stala pored vrata zbunjeno gledajući u njega. "Ti si baš izmoren. Ja se idem istuširati i doći ću", otišla sam u toalet i istuširala se vrelom vodom. Voljela sam da je voda što vruća. Obukla sam donji dio pidžame sa printom zečića, a gore samo kratku bijelu majicu.
"Kako divna pidžama", rekao je Sebastijan i nasmijao mi se.
Prevrnula sam očima. "Oprosti što nisam sexy djevojka koja posjeduje čipkaste spavaćice"
Pogledao je u stranu zamišljeno. Dala bih sve da znam o čemu trenutno razmišlja. Ugasila sam svjetlo i legla u krevet. Prvi put će neko muško spavati u mom krevetu i prvi put će me neko zagrliti u krevetu. Sebastijan je zadignuo jorgan i moju dekicu pokrivši nas.
Privukao me sebi i zagrlio.
Da li se trebam naviknuti na njegovo prisustvo?
A/N
Još jedan nastavak sledeći će biti iz Sebastijanove perspektive. 👅❤️
Jedan malo dosadniji nastavak, ali zatišje pred buru.
