Znate li osjećaj kada ne vjerujete svojim očima u nešto što gledate? Mrzila sam taj osjećaj jer uvijek je proradio u pogrešnom trenutku.
"Jebo te, dvije crte", Daša je zabezeknuto gledala u moj test za trudnoću.
Progutala sam pljuvačku. "Ja ne znam kako će Sebastijan reagovati na ovo."
Zbunjeno me pogledala. "U svađi ste?"
Odmahnula sam glavom. "Nije to problem nego jednostavno mislim da on još nije za djecu, a ipak dolazi jedno", počešala sam se po vratu.
Čula sam zvono na vratima i ukipila sam se. "Idem vidjeti ko je", otrčala je Daša i ja sam izašla za njom.
"Izvoli kupio sam sebi pizzu pa sam shvatio da je Tara kod tebe i pošto ne možemo jesti zajedno izvoli. Nemoj biti gladna", David je stajao pored vrata kao raznosač pizza.
Odmahnula je glavom. "Ostavi sebi, ne mogu Davide stvarno."
Smrknuo se. "Uzmi i jedi", gurnuo joj je pizzu u ruke i okrenuo se odlazivši prema stanu.
"Vidiš njegovo ponašanje, brine o meni stalno, plaši se da ne budem niti gladna niti da mi bude hladno, ali lik ne ide dalje od toga", bijesno je koračala do kuhinje i ja sam pošla za njom.
"Ignoriši ga", nisam imala drugog savjeta jer nisam kompetentna za ovakve situacije.
Sebastijan je bio druga liga potpuno suprotna od Davida i nisam imala ideju kako da uopće pričam s njim o ovoj trudnoći.
"Šta misliš kako bi David reagovao kad bi saznao naprimjer da si ti trudna?", zamišljeno sam gledala ja naprijed.
Daša je prevrnula očima. "Mislim da bi me prvo objesio pa tek onda pitao kako se to desilo", ako bi David ovako reagovao i ako Sebastijan reaguje suprotno od Davida to znači da će njemu biti drago.
"Javit ću mu da ću ostati kod tebe", nervozno sam grebala svoju ruku.
Sjela je pored mene i otpuhnula. "Mislim, ne istjeravam te Bože sačuvaj, ali ipak bi bio red da mu kažeš."
Razmišljala sam o njezinim riječima i odlučila sam da ću mu priznati, ipak je on glavni krivac i ako me bude optuživao.
Klimnula sam glavom. "Upravu si, javit ću mu da dođe po mene", uzela sam telefon u ruke i nervozno otkucavala poruku.
Javio mi je da stiže za par minuta jer treba porazgovarati i s Davidom. "Da li bi pristala da budeš s Davidom na odnosu prijatelja s povlasticama?", upitno sam gledala u Dašu.
Željela sam da im postavim dijagnozu kao paru. Sve mi se čini da nijedno nije normalno.
"Naravno da ne. Slušaj, ja možda jesam luda i možda mi se David dopada u velikim količinama, ali da dozvolim nekome takvo nešto, ne. Jednostavno ne, previše sam puta u životu pristajala na uslove koji bi drugima odgovarali, želim da sad neko pristane na moje, a to je da me štiti i voli", u njezinim očima se ogledala istina, moja mala zaljubljena prijateljica.
Čule smo zvono na vratima i ustala sam spremajući svoju torbu. "Gdje je moje malo sunce?", Sebastijan me odmah s vrata prigrlio uz sebe.
Zagrlila sam ga jako oko struka, plašila sam se da će otići od mene kada mu priznam da u meni raste plod naše ljubavi. "Stisnula si me Tara, polomit ćeš mi koske. Nešto sam pogriješio?", bilo je glupo priznati, ali volim što je preispitivao sebe i svoje odluke.
"O da, kriv si jer si gurao gdje ne treba", namignula je Daša cerekajući se.
David je stajao na vratima i smijao se. Čak se i on zna nasmijati? Zaista?
"Nisam te prevario Tara, Rebeke mi moje", kleo se u svoju majku i ovo bi mi bila jako urnebesna situacija da ja nisam bila plašljivica.
Odmahnula sam glavom. "Nisi ti kriv Sebastijane, ja sam trudna", rekla sam i spustila glavu ka dolje.
Plašila sam se kao nikada do sad u životu, znam da nikada ne bi podignuo ruku na ženu i makar me to spašavalo, bila sam paničar priznajem i nisam sama sebe shvatala zašto se plašim kada je i on sudjelovao u ovome kao i ja?
Minuta mi je trajala kao godina, osjećala sam se kao glavna glumica indijske serije i ta mi se ideja nimalo nije dopadala.
"Ti si šta?", viknuo je na mene.
"Trudna", prkosno sam isturila bradu ka njemu.
Uhvatio je moje obraze i uzbuđeno me poljubio, a zatim je krenuo da mi utiskava poljupce svuda po faci. "Ti se ne ljutiš jebo te?", veselo sam ga gledala.
"Ludačo jedna, ja sam ovo i priželjkivao", rekao je dok je Daša veselo pljeskala pored svojih vrata.
"Ja sam kum", David se oglasio privlačeći me u svoj zagrljaj.
Ukočeno sam stajala dok je grlio Sebastijana. "Ja sam kuma", Daša se nasmijala i zagrlila me.
"Djeci ili na vjenčanju?", Sebastijan ih je zaigrano upitao.
"Vjenčanje!", dreknuli su se u zrak i pogledali jedno u drugo.
Da li sam upravo ugledala čežnju u Davidovom pogledu upućenom Daši?
"Idemo našoj kući", Sebastijan se pozdravio s njima i povukao me sebi u zagrljaj. "Trenutno sam najsretniji i odakle ta ideja da ne želim bebu?", ljutito me pogledao.
Slegnula sam ramenima. "Plašila sam se, oprosti mojoj mladosti na tom", zacerekala sam se.
Zaigrano me pogledao. "Vjenčat ćemo se sljedeći mjesec."
Zbunjeno sam ga gledala. "Nismo ništa spremali, ne želim ništa ogromno Sebastijane", opomenula sam ga.
"Pripreme kreću sada", izvadio je telefon iz džepa i pozvao nekog čovjeka.
Nasmijala sam se od sreće. "Ali, nakon što se porodim želim da radim", ozbiljno sam rekla.
"Razmislit ćemo", na ovoj rečenici sam shvatila da mu se moja ideja ne dopada, ali morat će da pristane.
Da li se ljubav zaista može roditi iz greške i jedne obične satirične rečenice?
A/N
Mislim da bi bio red da sljedeći dio bude epilog šta kažete? Ili želite još jedan dio pa epilog?
🌹❤️.
