Zavoli me | Ante Rebić

Poglavlje 19.

Vrijeme je sve više i više odmicalo. Hrvatska je iznova pobjeđivala i zapravo se nitko nije i nadao da jedna tako mala država može dogurati tako daleko. Sad su svi polagali nade u to da ćemo biti prvaci što nije nemoguće. Ante je imao jako malo slobodnog vremena zbog svih intezivnih i svakodnevnih treninga pa se nismo uspjeli viđati često kao i prije. Vikendima bi bili zajedno,a preko tjedna bi bila sa Sarom. I naravno viđali smo se na utakmicama. Već svi mediji su brujali o meni  i Anti.Puno cura mi i dalje pišu grozne komentare,šalju mi poruke čak me neke i zaustavljaju na ulici ovdje u Rusiji. Nisam se nikako mogla naviknuti na činjenicu da viđam svoje lice na naslovnicama i na internetu. Cijela moja obitelj saznala je za našu vezu i svi misle da to nije pametno. Ne razumijem. Ako sam sretna zašto me ne puste da i ostanem. Ne pričam s mamom ,ovako sam daleko od nje i još ne pričamo. Sad mi je potrebna, a nije uz mene i ne podržava me.   

Danas je utakmica,ako pobijedimo idemo u finale. Već su svi postali ludi i puni adrenalina. Grad je pun ljudi obučenih u bijelo crvene kockice. Navečer sam se spremila i zajedno sa Sarom sjela u taksi i krenula prema stadionu. Igramo s Engleskom. Stadion je bio pun. Jedva smo se progurale do igrača. Došla sam do Ante i pozdravila ostale. Većinu sam ih upoznala.

Ante: Da te upoznam s Ivanom. -rekao je sa velikim smješkom na licu i pokazao na Perišića kojeg još nisam stigla upoznati.

A: Ja sam Anastazija. - rekla sam i pružila mu ruku te se nasmiješila.

Ivan: Znači ti si cura za kojom naš Ante ludi. -rekao je i počeo se smijati.

Ante: Cura za kojom sam već odavno poludio. -rekao je i zagrlio me te poljubio u čelo.

Uskoro je počela utakmica,sjela sam i pratila sve. Bilo je jako napeto i sve se odvijalo jako brzo. U posljednjim trenutcima svi su bili na nogama. Uskoro se oglasio sudčev zvižduk te proglasio kraj utakmice. Svugdje je odjekivao uzvik " Hrvatska je u finalu svjetskog prvenstva" ,bilo je nevjerovatno. Tada sam vidjela Antu kako trči prema meni s velikim osmjehom na licu. Došao je do mene i dignuo me te čvrsto zagrlio.

Ante: Ljubavi,u finalu smo. 

A: Čestitam -rekla sam mu i poljubila ga .

Ante: Idete sa nama . Idemo u klub da proslavimo. -rekao je .

A: Ne , vi idite ,ne želim...

Ante: Ne želim čuti ne danas . Ovo mi je jako važno i želim da ti budeš uz mene danas. -rekao je i primio me za ruku.

A: Dobro.-pristala sam

Ante: Doći ću po vas u 9 . Može?

A: Može.- rekla sam.

Otpratio nas je do taksija jer je vani bila cijela hrpa svih mogućih novinara. Kad sam izašla van pred njih ,sve što sam vidjela su bili blicevi kamera od kojih mi se mutio vid. Držala sam Saru za ruku za jednu ruku , a Antu za drugu. Smjele smo u taksi i došle opet u hotel.

Otišle smo na večeru i onda se otišle spremati. U 9 nas je Ante pokupio ,a s njime su bili Perišić, Kovačić i njegova cura Izabel tako da sam i nju upoznala. Došli smo u klub i bio je pun. Sva sreća medija nije bilo. Sjeli smo i naručili piće. Za šankom su sjedile dvije djevojke koje su malo je reći me ubijale pogledom. Sve je bilo dobro dok se nisu počele dolaziti prema nama. Bile su iz Hrvatske odnosno pričale su naš. Jedna od njih dvije je uporno gledala u Antu. Što je sudeći po njegovom ponašanju ne samo meni već i njemu smetalo.

XX: Rebiću, smijemo li dobiti fotografiju? -rekla je i samo što nije sjela na njega. Osjećala sam ljubomoru iako nije bila potrebna. Nikada prije nisam osjećala toliku dozu ljubomore da mogu sad odma joj očerupati kosu.

Ante: Može.- rekao je te se pripremio za slikanje.

Dok su se njih dvoje slikali uzela sam gutljaj svog pića kako bi se smirila. Ante je primjetio da sam nervozna te je stavio svoju ruku na moje bedro i mazio me. Uslikali su se ,kad je ta cura vidjela njegovu ruku, nabacila je neki čudan i meni pomalo zabrinjavajući osmjeh na lice. Kao da je nešto naumila i to me je iskreno plašilo. 

XX: Hvala - rekla je i opet vratila pogled na njega te se odmaknula od našeg stola.

Ante je zatim svoju ruku prebacio preko mene i šapnuo mi.

Ante: Volim te ,ljepotice.

A: I ja tebe. 

U klubu je bio jako zagušljivo i glasno tako da me i glava malo boljela od toga svega ,ali nisam htjela otići zbog njega.

Ante: Idem do toaleta,malo mi je loše. - rekao je 

A:  Jesi dobro? Da idem s tobom? -rekla sam i zabrinula se jer stvarno nije izgledao dobro

Ante: Ne, mogu sam. - rekao je i ustao.

Nije ga bilo već skoro 10 minuta. Pogledala sam prema šanku tamo gdje je bila ona djevojka i nje također nije bilo. Zabrinula sam se i otišla sam do toaleta vidjeti gdje je i dali je dobro. Nisam ga mogla naći nidgdje zvala sam ga i ne javlja se. Već kad sam se okrenula prema izlazu nešto se čulo u ženskom toaletu. Krenula sam prema tamo i vidjela ga, no ovog puta nije bio sam...

Ante pov.

Uskoro sam se počeo osjećati loše. Otišao sam u toalet. Osjećao sam se zbunjeno, ošamućeno kao da sam pod nekim drogama i ne mogu se kontrolirati. Krenuo sam natrag da joj kažem da idemo jer nisam dobro, ali onda sam osjetio nečiju ruku da ramenu.

A: Anastazija... ja ne osjećam se dobro.

Okrenuo sam se, ali ona mi je izgledala nekako drukčije. Rekla mi je da dođem i ja sam je pratio. Ušli smo u ženski toalet i počela me ljubiti.

A: Anastazija idemo. - rekao sam, ali kao kroz san, nisam se mogao kontrolirati, nisam shvaćao što se oko mene događa. Jedino što sam znao je da mi ovi poljupci odgovaraju. Pa sam počeo i ja nju ljubiti.

Svega nekoliko minuta se događala ta pomutnja u mojoj glavi. Počeo sam shvaćati stvari oko sebe malo jasnije.

Anastazija pov.

Vidjela sam ga kako se ljubi sa onom djevojkom za šankom. Od svog tog šoka pao mi je mobitel na pod pa su me čuli i prestali se ljubiti. Prekrila sam usta rukom, a iz mojih očiju potekle su suze. Brzo sam izašla iz toaleta.

Ante pov.

Poslije par trenutaka čuo sam pad neke stvari o pod. Okrenuo sam se, a tamo je stajala... Anastazija. Ponovno sam pogledao onu djevojku koju sam prije par trenutaka ljubio. Odmaknuo sam se i obrisao usne o ruku. Namreškao sam obrve jer sam još uvijek bio pomalo zbunjen.

A: Ti... - rekao sam pun ljutnje.

XX: Što? Zar ti se nije svidjelo? - rekla je i povukla me za majicu bliže sebi.

Odgurnuo sam je odmaknuo sam se te ponovo pogledao prema Anastazija,ali nje više nije bilo. Izjurio sam van, sad svega svjestan.

Anastazija pov:

U suzama sam trčala prema izlazu. Nisam mogla vjerovati da mi je ovo učinio. Vjerovala sam mu više nego i samoj sebi, a on mi je ovo učinio.
Došla dam do Sare.

A: Saro idemo. - rekla sam u suzama i glas mi se lomio.

Sara: Anastazija što ti je?

Svi su se digli na noge sa zabrinutim izrazom lica. Perišić je pogledon tražio Antu, a uskoro sam ga i ja vidjela.

Ante: Anastazija.. čekaj. - rekao je i trčao prema meni.

Sad sam sama izjurila van iz kluba, a onda sve što sam čula i sve što sam osjetila bilo je...

Piščev pov :

Bol. Izdaja. Razočarenje. Razočarao ju je, uništio. Dala mu je cijelu sebe i vjerovala mu je. Posvađala se s obitelji zbog njega, kako bi bila s njime. A on, kao svako muško napravi ovo. Ubio je svakog šarenog, živahnog leptirića u njenom trbuhu. Slomio je njeno srce, ne znajući da ga je prije toga i sastavio. Uništio je njen topli osmjeh i sjaj u njenim očima. Od sve te ljubavi ostala je bol.