Zavoli me | Ante Rebić

Poglavlje 15.

Ante pov:

Sjedim u policijskoj postaji i čekam trenera da dođe. Nisu me još krenuli ispitivati, a i ako krenu branit ću se šutnjom. Ovo mi nije trebalo. Ovo je bio moj san, da dođem ovdje u Rusiju, a sad sve to može pasti u vodu. Opet mi je ona dolazila u misli i njeno nevino, uplakano lice koje me gledalo kad su me uvlačili u auto. Taman kad sam dobio njezino povjerenje, ja sjebem sve.

Sjedio sam nekih 15 minuta, a onda je trener upao u postaju. Samo sam čekao kad će mi očitati bukvicu, ali nije. Samo je šutio i razgovarao s policajcem. Nije me ni pogledao i moram priznati da bi mi bilo lakše da se izderao na mene. Uspio je srediti da izađem van. Sjeli smo u auto i šutili.

A: Nećeš mi ništa reći? - pitam zabrinut

Trener: Vraćaš se u Hrvatsku sutra. - kaže ozbiljnim i zapovijedničkim glasom, a mene kao da je nešto presjeklo.

A: Molim? - ostao sam bez riječi, znao sam da se ovo može desiti, ali opet...

Trener: To što si čuo. Ne želim nogometaša poput tebe.

A: Nemoj molim te, znam da sam jako pogriješio, znam to, ali molim te nemoj me vraćati. Ovo je moj san.

Trener: San kojeg si uništio u svega 5 minuta! - derao se na mene.

Nisam znao šta da kažem. Bio je u pravu.

Trener: Zašto si to napravio? Zašto si se tukao? To ne priliči nogometašu poput tebe. Na utakmici si briljirao, a onda napraviš nešto ovakvo.

A: Znam sve, ali..

Trener: Mogao si biti diskvalificiran s prvenstva. Jesi svjestan toga?

A: Svjestan sam svega.

Trener : Reci mi sad sve. Šta se događa s tobom? - stao je s autom i okrenuo se prema meni.

Znao sam. Sad mu moram sve reći. On mi nije samo trener, on mi je kao drugi otac i znao sam ako mu kažem samo će mi pomoći.

A: Zaljubio sam se. - rekao sam i spustio glavu

Trener : Šta si? - rekao je kao kroz smijeh i ozbiljnost. Očito čovjek nije očekivao da se netko poput mene može zaljubiti. Kao što ni ja nisam.

A: Volim ju.

Trener: Ante, žao mi je ali morati ćeš si ju izbiti iz glave, a i iz srca ako misliš ostati ovdje. Nismo ovdje došli zaljubljivati se, nego pobijediti.

A: Ali ne mogu, volim je previše.

Trener: Onda ti nemam ništa drugo reći,nego sretan put.

A: Nemoj mi to raditi, treneru. - rekao sam.

Ostao sam među dvije vatre. Ona ili nogomet. Zašto moram birati? Zašto ne mogu imati obadvoje. Da mi se ovo desilo prije znao bi odgovor. Nogomet. Ali sad je sve drukčije. Nisam nikad mislio da mi u život može doći djevojka koja će mi značiti skoro više i od nogometa.

Trener: Imaš dva dana. Odluči i javi mi. - rekao je i upalio ponovo auto.

Ušao sam u svoju hotelsku sobu. Htio sam otići kod nje, ali nisam. Nemam snage. Razmišljao sam. Obećao sam joj da je neću povrijediti,a isto tako ne želim otići iz Rusije. Nisam znao šta da radim. Stao sam kraj prozora i gledao u grad, kad netko mi upadne u sobu.

Anastazija pov :

Uplakana sam gledala kako ga uvlače u auto. Kad su otišli, Kristijan je došao do mene.

A: Makni se od mene, ne želim te više nikada vidjeti . - rekla sam bijesno

K: Šta njega želiš? Zato što ima para, aute, kuću. Ista si kao i svaka djevojka samo se za pare ljepite.