Zavoli me | Ante Rebić

Poglavlje 7.

Kad sam podigla pogled da vidim tko me to spasio od pada na pod imala sam što i vidjeti. Neočekivano preda mnom je stajao slavni Ante Rebić. Prvo smo se na nekoliko trenutaka gledali. Imao je oceansko plave oči. Bile su stvarno predivne. Zapravo smo imali vrlo slične oči, no njegove kao da su bile svjetlije i toplije od mojih. Dok su moje bile hladno plave boje vjerovatno kao i pogled koji sam upućivala u tom trenutku. Istrgnula sam svoju ruku iz njegove te bez zahvale krenula otići.

Ante: A nećeš mi zahvaliti, malena ? - rekao je, kad sam čula to malena zamalo sam se unesvijetila

Anastazija : Za što? To što si mi "spasio život"? - kažem glasom koji je govorio da je to potpuno besmisleno

Ante: Znaš li ti tko sam ja uopće?

Anastazija : To što si ti slavni Ante Rebić ne znači da si kralj i da ti svi moraju zahvaljivati na najmanjim sitnicama koje svatko čini.

Ante: Znači znaš tko sam. A smijem li ja znati tko si ti? - kaže približavajući mi se već previše blizu da mi je srce počelo jako tući

Anastazija : Ne smiješ. Nisam ja kao one cure vani da vrištim na svaki tvoj pokret. Isti si kao i svaki muškarac. - kažem ne zainteresirano

Ante: A zašto misliš da sam isti kao i svi - kaže stavljajući jedan pramen moje kose iza uha. Osjetila sam nježne vrhove njegovih prstiju po svom obrazu i cijelo moje tijelo se naježilo.

Anastazija : Imaš pravo nisi isti. Još si gori što se vidi terenu. - kažem i odmaknem se od njega te ostajem pribijena uza zid

Ante: Na terenu možda jesam bijesan, ali sa djevojkama pogotovo poput tebe znam biti jako nježan,malena.

Anastazija : Kao prvo ne zanima me kakav si ti sa ženama i kao drugo prestani me zvati malena jer nisam. - kažem već potpuno bijesna.

Ante: Zašto, malena. - kaže namjerno iritirajući me.

Ivan Perišić: Ante, di si?

Netko ga je zvao te sam ja iskoristila tu priliku i pobjegla nesvjesna o tome što se upravo dogodilo.

Ante pov

Ante: Zašto, malena. - kažem namjerno iritirajući ju

Ivan Perišić: Ante, di si?

Ante : Evo me. - okrenuo sam se prema Ivanu, a kad sam se okrenuo prema njoj nje više nije bilo.

Krenuli smo prema sobi šuteći. Ramzimišljao sam o n njoj. Osjetio sam nešto i dalje ne mogu raspoznati što to ali što god da je to znam da neće prestati tako lako. Nikad prije nisam vjerovao u ljubav na prvi pogled ali ova mala. Ma šta pričam. Ja sam Ante Rebić ja se ne mogu zaljubiti, ja volim samo nogomet i ništa drugo mi nije bitno. Mogu imati djevojku koju hoću i kad hoću. A ako želim imat ću i nju.

Anastazija pov.

Netko ga je zvao, a ja sam pobjegla. Tko je on da me zajebava, a kamoli dira. Samo neka mi se još jednom približi. Ošamariti ću ga boli me briga što je on Ante Rebić nije kralj. Tko je on da mene zove malena, nitko me tako ne zove e pa neće niti on. U sebi sam ga nazivala svakakvim imenima, a zapravo kad je dotaknuo moju kožu osjetila sam nešto više od samog dodira.

Uletjela sam u sobu i zalupila vratima toliko jako da je Sara poskočila s kreveta.

S: Alo lakše malo. Šta se tebi dogodilo?

A: Jedan kreten me izervirao. - kažem bacajući se na krevet.

S: Tko ovaj put i kad prije nismo ni došle. - kaže pijući vodu

A: Slavni Ante Rebić. - kažem naglašavajući ovo slavni

S: Molimm?? - kaže i ispljune svu vodu iz usta- Jesi sigurna da je A-N-T-E tu?

A: A ne moja baba je.

S: Isuse oni odsjedaju u ovom hotelu. Ajme majko mila ne vjerujem. - kaže držeći se za glavu

A: Pa šta sad?

S: Ništa idemo odma. Idemo ih tražiti. Prvo se moram srediti jer se naravno moramo slikati za Instagram pa da ih lijepo tagiramo. - kaže i počinje se šminkati

A: Samo ti idi ne želim nikakve incidente opet s Rebićem dosta mi ga je više.

S: Ne mogu vjerovati da si razgovarala s njime? Šta ti je rekao?

A: Spasio me od pada,onda me iznervirao i onda me nazvalo malena što me totalno izbacilo iz takta. - kažem nabrajajući na prste sve te stvari

S: Nazvao te malena? Ti mene zezas? I šta si ti na to rekla s obzirom na to da te znam sigurno nista pametno.

A: Rekla sam mu da me ne zove tako jer ja nisam malena.

S: Bravo Anastazija bravo. Aplauz. - kaže i pljeska mi. - biti će nešto od vas dvoje kunem ti se. Na ovaj zid ću napisati pa makar umrla ako ne bude.

A: Ma daj nisi normalana. Neće biti ništa jer me ne zanima.

S: Dovoljno je da ti njega zanimaš vjeruj mi.

Obišle smo cijeli hotel dva puta i nigdje nismo vidjeli vatrene. Hvala bogu inače bi se osramotili. Vjerovatno su u svojim sobama ili su na treningu. Ne mogu reći da nisam sretna što smo s njima u hotelu jer jesam ali Ante me stvarno iznervirao danas i što je najgore nešto sam osjetila prema njemu. Znam da je zapravo ne moguće išta osjetiti u tako malo vremena provedenog s osobom ali ja sam zasigurno nešto osjetila. Ma šta pričam ne osjećam ja ništa prema njemu niti hoću. On je loš za mene i ne moguće je da nas dvoje budemo par. Jednostavno si ne pašemo. Mi smo skroz drugačiji. Između nas ne može biti ništa.

Prekosutra je prva utakmica protiv Nigerije i jedva čekam. Dugo vremena nisam bila na utakmici. Zapravo se nemogu sjetiti kada sam zadnji put bila. Oko 6 sati ja i Sara smo otišle malo do grada i na kavu.

S: Što ćemo raditi večeras? Mogli smo otići u neki klub šta misliš?

A: Ne ide mi se večeras. Ići ćemo sutra. Tek smo došle voljela bi malo vidjeti grad.

S: Ma kakav grad treba istražiti kakve zgodne dečke krije ovaj grad a ne znamenitosti.

A: Ići ćemo sutra, obećajem.

S: Dobro ako tako želiš. Idemo onda na kavu sad.

A: Idemo. - povukla sam je za ruku i krenule smo prema obližnjem kafiću.

Sjedile smo u kafiću i ispijele kavicu te promatrale malo taj ruski narod. Zapravo tu baš i nije bilo puno Rusa kako sam po govoru mogla razumijeti. Vjerovatno je ovdje većina ljudi koja je došla zbog svjetskog prvenstva. Dok sam tako pogledom promatrala svaku osobu otvorila su se vrata kafića. Sara i ja smo u isto vrijeme pogledale prema ulazu a tamo je stajao...