Psychotic (Serbian Translation)

Chapter 32.

HARRY'S POV

Prizori.Zvukovi.Okusi.Dodiri.Mirisi.Prihvaćanje pet osjetila.Svaki dan svoga života iskušavamo neke od ovih osjetila.Naučio sam vrlo brzo,iako,to nisi bili svi.Tu je bio još jedan osjećaj,osjećaj da osjećamo.Nije bilo kao osjećaj dodira,osjećati tkaninu ili glatku površinu.Nije bio takav naćin osjetila nego nešto od tebe.Peto osjetilo uključuje iskustvo od puno stvari,ali ne bol.Ljubav.Strah. Šesto osjetilo,osjetilo osjećaja, bio je najgori od svih,to je bio onaj koji je prevladavao(postojao) u mojim snovima.

Ne sjećam se dodira kada sam se probudio.Ne sjećam se da sam vidio nešto što bi izazvalo strah.Ne sjećam se nikakvih groznih zvukova,okusa ili loših mirisa.Sjećam se jedino svojih osjećaja.Imao sam nekakav osjećaj,nisam znao kakav ali bio je grozan.Možda je bila bol od posljedice udaranja,do kože nije bilo ništa osim krvavih,dubokih ožiljaka.Možda je to bilo strašno mučenje svakog mog živca, mišića i kostiju u mom tijelu izazivajući električne grčeve(o.O).Ili je to možda bila neka dublja bol,gubitak ljubavi je napravio moje noćne more zastrašujućima

Jedna koju sam imao noćas je bila najgora do sada(nocna mora).Moje tijelo je gorjelo i odjenom je boljelo.Rastući vrisak se proderao iz moga grla.Jedino što možete ćuti je promukli uzvik ludila koji se čuje kroz mračne hodnike u sredini noći.Moja prsa su se spustila dok su se natopljavala znojem.Adrenalin je tekao mojim venama.Na trenutak sam bio paraliziran(zaustavljen) svojim strahovima a moje oči su se raširile kao da traže svjetlost.Ali tada sam se sjetio.Wickendale.Da,to je mjesto gdje se nalazim.U mojoj čeliji.Bila je to samo noćna mora.Zapamtite da silueta užasa koji je prestao nije bila prava(o.O).Ili je,ali nije sada.Sada sam bio u redu.

„jebem ti“ –uzdahnuo sam

I dugo s valova- ne, jebenog tsunamija-olakšanja,osjetila su se vratila. Ja samo mogu napraviti od opeke, od bliskih zidova i jedva vidjeti moje bijele plahte(ne znam prevesti drugacije). Mogu vidjeti moju uniformu posutu po podu,skidam moje bokserice tijekom naizgled vrućih noći,a ova zgrada dodatno zagrijava prostorije. Ispod mene mogao sam osjetiti opruge u madracu i potočić znoja na mom čelu.Mogao sam osjetiti moj ustajali zadah i mogao sam čuti kako se boorim za zrak.Mogao sam osjetiti smrad ovog prljavog mjesta,a najboljeod svega nisam osjećao bol.Bilo je to zapravo prvi puta da sam sretan da ležim u čeliji.

Bilo bi puno bolje da je Rose pokraj mene,da smiri moje nejasne strahove i da me vrati u realnost.Ali ona je bila puno dalje od mene.Pitao sam se što radi sada.Da li i ona ima noćne more također? Da li i ona želi mene pokraj sebe? Nije bilo načina da to doznam,vratio sam se gledanju zidova,trudio sam se da ostanem budan.

ROSE'S POV

Riječ koja trenutno opisuje moje i Harryevo stanje je bila; BEZNAČAJAN. Ne samo da smo izgubili znanje u ljubavi već i u izbjegavanju.

U intimnim slojevima stvarnosti što je zahtjevalo,ljubav je trebalo njegovati.Nikada nisam bila začarana u mističnoj čaroliji,ali Harry je jednom.Ali podrazumijeva se da je vrijeme bilo u različitim okolnostima,ali booje smo bili stranci prema osjećajima.Ali unatoč onome što svi govore,ljubav je do sada bila prelijepo lagana.

Ova činjenica o ljubavi bi me trebala smiriti,trebala bi ju prihvatiti i uliti u moju sreću.Ali ondje je bio još jedan sloj stvanosti.

Ali ovdje je bilo izvjesno da je bijeg bio bitan.Trebali bi izmaći ovom paklu i napraviti to što je brže moguće.Ali kao i u ljubavi mi nismo bili eksperti za bijeg.Nitko nikada nije pobjegao odavde.Prvo samo trebali kartu ili barem crtež ove ustanove da bi našli mogući izlaz.