Izvinjavam se na gramatičkim greškama,ne mogu da ispravljam. xD
____________________________________________
HARIJEV POV
Jebote.
Mi danas bežimo. Danas, mi jebeno bežimo iz Wickendalea, mentalne ustanove za poremećene kriminalce. To je to. Žudeo sam sa ovim danom otkako sam stigao, i evo ga. Naravno da sam jako verovao da ćemo eventualno pobeći, a sada kad je taj dan danas i činilo se da je previše dobro da bi bilo istinito.
I bio sam nervozan. Nisam bio često nervozan, ali smireni, sabrani Hari se tresao. Druga misao i sumnja su grebale svoj put kroz moje misli sa oštrim kandžama straha. Uzbuđenje se okretalo u mom stomaku i anksioznost se pretvorila u lepo. Rouz i ja smo uradili ono što treba do najsitnijih detelja, a.i to nije značilo da ne može bii rupa u našem planu. To nije značilo da će nešto poći loše. I ako nešto krene loše i ona bude povređena, kunem se Bogom da ću-
Odmahnuo sam glavom pre negošto je misao narasla više. Ona neće biti povređena jer ja neću dozvoliti da se to desi. Izbaviću nas oboje odavde. Ali ipak, taj pritisak nije olakšao moje nerve. A, nije ni činjenica da će Rouz pokrenuti plan. Pa, nakon što Lori isključi svetla, to je to. Jer ona je ta kojaima ključ. Ona je ta kojaće prva biti van ćelije, lutaće niz hodnike sama ranjiva u mraku.
Ustao sam, želeći da radim nešto osim da sedim na ivici kreveta. Išao sam tamo-vamo prelazeži rukom kroz kosu. Šta ako je neko vidi pre nego što dođe do moje ćelije? I neće da uradi ništa povodom toga?
Jebiga, moram da se opustim. Ako Lori samo uradi svoj posao i da mi možemo dalje bez mnogo razmišljanja, biće mnogo zahvalnije. Ali umesto akcija koje sad treba da počnu, ostavljen sam u beskrajnim minutima da razmišljam o planu i mogućim komplikacijama, ponovo i ponovo. Prvi deo; Lori bi isključila struju, Rouz će otključati svoju ćeliju i onda će me osloboditi iz moje, dogovoriću se sa Džejmsom dok Rouz preuzme naše torbe. Onda ćemo se ponovo sresti. Um mi je bio pun drugih misli o procesu poslednje šeme o vremenu početka. Misli kako čemo Rouz i ja konačno biti sami zajedno. Misli kako će čuvar ili radnik da stane na put tome. Mislikao što je ubadanje ili tuča na putu koz ovo mesto. . Misli koje su dale shvatanje ili ne da li treba da napustim mesto koje bi trebalo da pomogne ludima.
I tada su se svetla isključila.
ROUZIN POV
Ako kažem da sam nervozna to bi bilo nepotpuno izražavanje. Bila sam nervozna, bilo mi je mukai činilo se da nisam mogla uhvatiti dah. Nemoj da sjebeš ovo, rekla sam sebi iznova i iznova. Bio je moj cilj već dugo da izbavim Harija odavde i moram da postignem taj cilj. Ko zna kakve će posledice biti ako ne bude tako.
Ključ u mom džepu je bio pretežak, kao da je sav strah i nervoza koju sam osećala bila utisnuta u taj metal. Moje oči su usmerene prema bravi sa spoljne strane koje su me držale zaključanom, zamišljajući kretanje kada se otključa. Otišla sam do Harijeve ćelije putem u svom umu kao da ima neka traka, ponovo i ponovo do tačke dosade. Mogu samo da ga zamislim tamo sad, njegova nervoza je jednaka mojoj. Kladim se da ima cigaretu među usnama, uznemirene linije utisnute u njegovom čelu. Možda sedi i nervozno lupka kolenom, možda ide tamo-amo.
I ovo zaista nije vreme da mislim o takvim stvarima, ali nisam mogla da čekam da izađem da konačno budemo jedno s drugimna način koji želimo. Ako pobegnemo iz ovog mesta, mogu osetiti Harijevo snažno telo, njegovu nežnu kožu, njegove uzbudljive usne i njegove prelepe šake. Naravno bilo je i drugih razloga zbog kojih sam želela da pobegnem ,takođe, ali sa svim tim stresom i stahom zbog ovog mesta, čeznula sam za načinom da zaboravim.
Ali moramo prvo ovo da ispunimo. Moramo da uspemo u stvarima zbog kojih sam osećala težak strah i mučninu. I znala sam to, bila sam svesna da što pre to uradimo biće bolje. Čak i tada, bila sam uplašena momenta kada se struja ugasi. Jer ću onda biti primorana da izvedem veoma rizičan, opasan plan koji nije samo za mene već i za čoveka kojeg volim. To če odlučiti našu budućnost i ostatak nažih života, i sve je to zavisilo od mene. Bez pritiska.
BINABASA MO ANG
Psychotic (Serbian Translation)
Fanfiction''Voleo sam je,ne zbog načina na koji je igrala sa mojim anđelima,već zbog načina kako je zvuk njenog imena mogao da ućutka moje demone.'' - Christopher Poindexter
