Psychotic (Serbian Translation)

Chapter 33

Ponovo hvala TiniAC na prevodu. :*

_________________________________________________ 

Bila sam previše svjesna Norman-ovog povratka i svjesna stvari koje može napraviti.Tako sam bila previše očajnićki svjesna da ja i Harry što prije moramo pobjeći odavde.Imali smo tračak nade,ali to se može uništiti u bilo kojem spontanom trenutku.Ali nažalost svi ovi glasni zahtjevi i zabrinutosti mogu se ušutkati preko noći.U savršenom svijetu mi bismo imali savršeni bijeg i izlaz odavde u samo par dana planiranja.Ali sam davno naučila da savršen svijet ne postoji.Nije važno koliko smo se jako trudili,koliko ideja imali ili koliko pametni bili to nismo mogli napraviti u par dana.Zidovi ove ustanove stajali su kao barijera,ne samo da su izluđivali već su i onemogućili bijeg.Bijeg... i privatnost .Dobro,moju i Harry-evu privatnost.Zato što par poljubaca u moj obraz ili u Lori-nom uredu nisu bili dovoljni. 

Zatim,nečiste(prljave) misli o Harry-evim prelijepim ramenima,snažnim prsima,širokim leđima,glatkoj koži,prelijepim punim usnama,gledala sam hodnik u blizini Kelsey-inog ureda.Kevin,moj čuvar,pazio je da ne napravim neku akciju koja opisuje moje „kazneno ludilo“.Imala sam jedan cilj u mojoj glavi u ovoj tjednoj nepotrebnoj terapiji.Dobro,možda mi je trebala,ali tu su bile druge stvari o kojima sam ja trebala razgovarati.Na putu, bilo je nekoliko stvari koje sam primjettila a inače ne bi.Pacijent koji je djelovao normalno jer bio pretijesno uhvaćen od strane stražara.Ona je bio malo previše glasan i glasno ju je gurnuo u njezinu ćeliju.Plkala je od bolova dok je njezino tijelo padalo na pod jer ju je on gurnio.Nije se ni ispričao samo je zalubio vratima i sjurim niz hodnik.Nisam ni očekivala da su čuvari dobri,ali nisam ni očekivala da su ovako bezobrazni.Imala sam sreće sa Kevin-om koji me nije povrijedio otkada je moj čuvar.Dobro,nije još.

Otvorila sam vrata Kelsey-inog ureda,dok je Kevin ostao vani.

„Kelsey kako ćemo mi do vraga izaći odavde,imaš li neki crtež ili kartu ove ustanove?“„Bok Kelsey,kako si?Dobro,hvala na pitanju“-rugala mi se

„A da ti mene pitaš kako sam ja,Kelsey?Oh,odlično sam,obožavam biti zatočena u mentalnoj ustanovi sa svim kriminalcima i bolesnicima,trebala bi pokušati,prekrasno je“„Samo sam se šalila“-namijala se „Dođi,sjedni ovdje“

Uzdahnula sam i jedva se nasmijala,i sjela.„Što želiš?Kartu?“

„Da,imaš li jednu“-upitala sam.Ako smo planirali pobjeći bilo bi dobro da znamo gdje možemo izaći.„Možda“-odgovorila mi je.Njezin odgovor dao mi je nadu.

„Mogla bi ti nabaviti jednu.Sigurna sam da ima neki nacrt zgrade“„Hvala ti“rekla sam nadujući se da je skužila da sam stvarno zahvalna

„Naravno,ali neću ti ju moći nabati do sljedečeg tjedna kada me dođeš posjetiti“Uzdahnula sam i ispustila zrak lagano.

“Ima li način da mi je nabaviš prije?“upitala sam nadajući se pozitivnom odgovoru.Bilo mi je žao što je ovo pitam jer nam je već užasno pomogla.Ali bila sam očajna

„Ne“-odmahnula je glavnom.“Ako ćete ovo zbilja napraviti,mislim stvarno zbilja,ne smijete reći ni jednoj osobi.Jer ako Gospođa Hellman dozna gotovi ste“

Nisam znala da li je to mislila stvarno ili metaforički,ali sam razumijela ozbiljnost ove situacije.Bila je u pravu.To što su ona i Lorri znale ovo je već bilo rizično.„Ako dođem do tebe i dam ti papir bez ikakvog objašnjenja sa čuvarima i drugim pacijentima oko tebe to bi privuklo pažnju.A to ne želiš“

Naravno da ne želim,sve što ostaje je to da čekam.Cijeli tjedan.Fantastično.„To je u redu“ rekla sam probajući biti što uvjerljivija. „Idući tjedan me neće ubiti“-ali zapravo sam bila paranoična.