Dinastija Pendragon

20.

Richard je dogovarajući se sa Simonom primijetio kako curica trči kroz prolaz u šumi zadihana.

"Dođi ovamo Gabrijela." Pozvao je malu djevojčicu koja je uplašeno dotrčala do njega.

"Smiri se. Što se dogodilo?" Rekao je.

"Ne znam, bila sam sa mačkama van granice, a onda je nešto šušnilo i mislila sam da će me ubiti." Prebrzo je pričala "žao mi je Richarde."

Ovdje mu se nitko nije obraćao sa 'vaša visosti, budući kralju...' što mu je zapravo bilo drago.

U kratko vrijeme što im je bio vođa, nakon svega što su prošli kao vojska, osjećao se sretno.

Mislio je da se nikada neće oporaviti, ali uz pomoć njih jest.

I uz pomoć Morgane.

Nije prošao ni jedan dan kako nije pomislio na nju, ali morao je ostati dalje od nje.

"Richarde," Simon mu je prišao s leđa "Crna te zove."

Pošao je prema maloj kućici koja je bila prekrivena tamnom travom tako da su se samo drvena vrata vidjela.

"Zvali ste?" Upitao je Richard.

"Vrijeme je. Camelot večeras napada." Glas iz tame progovorio je.

Izašla je na svjetlost otkrivajući svoje predivno tijelo koje je otkrivalo zlo u njoj.

Duga crna kosa koja se spuštala sve do koljena bila je valovita, pokrivajući njeno desno oko.

Zelene oči sastajale su se sa njegovim plavim i kao da su plesale stvarajući neljudsku temperaturu u kući zbog koje Richard kao da je gubio glas.

"Pripremit ću vojnike." Bio je odlučan Richard okrenuvši se prema vratima.

"Richarde." Zaustavila ga na odlasku "večeras ti umireš."

Riječi kao da su mu izrezale utrobu dok je slušao nju kako sasvim mirno izgovara te riječi.

Znao je da će kraj dočekati među crnim ljudima, ali se nije nadao da će to biti ovako brzo.

Izašao je iz kuće ne rekavši ništa i otišao je do vojske da organiziraju obranu.

Ne smiju doći do Crne vještice.
*

Morgana nije mogla kriti istinu od Richardovih roditelja, te su odmah nakon što su čuli sve odlučili u pohod na crne ljude.

Znali su da to znači rat nakon dugogodišnjeg mira u Camelotu, ali svi, uključujući Morganu, bili su sigurni da su Richarda oteli ili začarali.

Bez čekanja i bez plana napada vojska Camelota pošla je u rat.

Iako su joj htjeli zabraniti da ide s njima, Willim i Henrietta znali su da će svakako poći.

Obukla je odijelo viteza na sebe, sama je znala da kao buduća kraljica izgleda smiješno, bila je svjesna da će možda izgubiti život.

Za šta vrijedi umrijeti, ako ne za ljubav?

Približno tisuću vojnika zaputilo se van svojih granica.

Šuma nije bila toliko daleko, par sati jahanja tako da su se trebali pojaviti tamo prije noći.

Svi su bili svjesni da će crni ljudi možda biti jači jer na svojoj strani imaju vješticu.
*

Richard je svoju vojsku obrane pripremio:
Strijelci na drvećima, konjanici na juriš idu uzvratiti udarac, a svi ostali ostaju uz njenu kuću.

"Prvo što će Camelot napraviti jest poslati konjanike prvo. Zato će ih naši konjanici sačekati na vrhu brda. Nama će biti lakše jer se spuštamo niz brdo. Sa strane će biti strijelci zato ćete svi nositi oklope i na leđima i u ruci," trudio se svim silama zaštititi crne ljude od vlastitog naroda, "ljudi će sa mačevima probiti se kroz šumu. Doći će ovdje, znam to. Naši strijelci nemaju dovoljno opreme da ih poraze dok prolaze."

Zastao je na sekundu onda se okrenio i pošao prema konjanicima

"Ti večeras umireš", odzvanjalo je u njegovoj glavi.

Napokon ga je krenio život, a sada će samo prestati.

Kako? Na koji način? Tisuću pitanja u njegovoj glavi zaustavio je topao potapšaj po ramenu.

Simon je bio uvijek uz njega, ali i sam je znao da je Richardu teško. Trebao je biti budući kralj, a sada se sam bori protiv svoje obitelji.
*

Na vrhu brda mogli su primjetiti mnoštvo crnih konjanika koji čekaju na konačni susret.

Juriš je počeo.

Richard je sve pomno planirao i sve je bilo kako je i on rekao.

Samo nije očekivao ovoliki broj vojnika Camelota, no nada je umirala zadnja.

Mogao je sve ovo zaustaviti samo da se vratio natrag, ali nije. Odabrao je smrt.

Mačevi su lupali i odzvanjali sve do strijelaca crnih ljudi koji su bili po drveću i po ledinama izazivajući strah u njihovim kostima.

Morgana je izbjegla prvu bitku te sa dvije stotine ostalih otišla drugim putem zaobilazeći glavni juriš.
Na redu su bili strijelci.

Planirali su ovaj prolazak putem, ali nisu došli sa jakim planom napada.

Plan je bio samo napasti.

Pogledala je lijevo i u daljini vidjela rijeke krvi kako se slijevaju niz brdo.

Crni ljudi bili su slabiji, ali opet ih je ostalo dosta da pruži otpor.

Nisu se zadržavali tu gledajući u taj prizor nego su nastavili jahati prema prolazu u šumi.

Osjetila je nekoliko vojnika oko sebe kako padaju pogođeni od strane strijelaca, ostali su podigli štitove i pokušali se braniti.

Zaustavila je konja i skočila s njega trčeći prema prolazu. Stijelci su bili previše okupirani konjanicima da nitko nije ni primjetio Morganu kako utrčava unutra.

Zastala je kada je vidjela oko tristo vojnika kako svi gledaju u nju naoružani do zuba.

"Richarde!" Tako snažan vrisak joj se oteo iz pluća da se gotovo učinilo da se zemlja zatresla.

"Stanite." Richard je prolazio kroz gomilu ljudi prema njoj.

Vidjeti njeno divno lice bilo je za njega poput bajke iako su bili razdvojeni svega šest dana.

Bol u srcu gotovo da ga je vratila na početak kada je još patio za Ellen tražeći utočište.

"Oh Morgana." Zagrlio ju udahnuvši miris njene kose po posljednji put.

"Richarde zaustavi ovo, idemo kući," krenula je histerično plakati "molim te samo idemo, molim te."

Sve u njemu kidalo se dok je gledao nju kako se lomi na njegovim rukama zbog njega.

"Morgana znaš... Ako je ovo posljednji put da te vidim. Onda zaslužuješ znati ovo," udahnuo je duboko:
"Morgana Pendragon ja te---"

Strijela iz daljine zabila mu se točno u srce zaustavljajući ga u istom trenutku.

Richardovo nepomično tijelo našlo se na podu.

Ne znajući šta se dešava gledala je u njega kako izlazi tamna krv iz njegovih usta dok su njegove plave oči gubile svoj sjaj, ne pomičući se.

Vojnici su se zatrčali prema napadačima, ali Friedrich je stajao prvi držeći luk u desnoj ruci, dok je iza njega bilo stotine vojnika.
*

Crni ljudi taj dan bili su napokon poraženi, ali crna vještica se opet izvukla i nitko za nju nakon toga dugo godina nije čuo.

Henrietta je dane provodila u sobi, njen um bio je pomućen, te je izvršila samoubojstvo godinu nakon Richardove smrti.

Friedrich Pendragon je prognan iz kraljevstva i živio je kao odmetnik do kraja života.

Georg Pendragon ubijen je u pohodu na Crne ljude 1563.

Willim Pendragon odrekao se krune.

Kraljica Morgana Pendragon sjedila je na prijestolju, svim silama trudeći se pronaći crnu vješticu i vratiti Richarda natrag.

Stotine ljudi iz Camelota preselilo se u druga kraljevstva ili su zauvijek živjeli u prirodi.

Obitelj Hannover nastavila je vladati puno duže od Dinastije Pendragon i postali su najveća sila u svojoj zemlji.