Dinastija Pendragon

17.

U kraljevstvu obitelji Pendragon vodila se očekivana rasprava. Richard je najavio da idu u vinograd na par dana, ali su ostali dosta duže.

Nisu htjeli reći da je Morganina krivica, pa se Richard svim silama trudio da izmisli neki valjan razlog iako mu baš i nije išlo.

Morgana je već zamorena ovom svađom stajala naslonjena na zid pokraj ulaza. Odjednom je osjetila topao potapšaj po ramenu, okrenivši se vidjela je Georga.

"Što je zapravo istina Morgana?" Upitao je.

Georg je bio mlađi, ali je shvaćao puno više stvari od Friedricha i Richarda. Gledao je na sve pozitivnije, što je bilo posebno kod njega.

"Ja sam kriva." Rekla je i nastavila gledati u njih kako se prepiru.

Odjednom je zastala kada je čula riječi: "Richarde previše joj dopuštaš. Danas ćemo pustiti Friedricha iz tamnice."

Vilica joj se spustila do poda dok su joj se oči caklile:"zar me toliko mrzite?", upitala je.

Na to pitanje svi su na moment zašutjeli.

Richard je došao do nje i stavio joj ruke na vrat lagano primaknuvši njenu glavu k sebi.

"Nikada neću dopustiti da budeš u njegovom prisustvu. Proklet da je." Prošaptao je i privukao ju u kratki zagrljaj.

"U slučaju da pustite Friedricha s jedinog mjesta gdje sada zaslužuje biti ona i ja odlazimo."

"I on mi je sin koliko i ti." Henrietta je već krenula provocirati s ovakvim stvarima.

"Ja ti neću biti sin." Izgovorio je bez mišljenja i uzeo Morganu za ruku zaputivši se prema sobi, ali zastao je kada je čuo riječi:

"Prokletnica kao i Ellen. Oduzela mi je oba sina."

Na te riječi samo je pustio Morgani ruku: "Idi u sobu." Poljubio ju je u čelo

"Ali--"
"Rekao sam da ideš u sobu."

Naravno da nije otišla u sobu. Stala je na putu do nje i sakrila se iza zida. Znala je da kada netko dirne Elllen da nastaju elementarne nepogode u njegovoj duši. Morala je čuti.

"Znaš šta Henrietta?" Prvi put se svojoj majci nije obratio sa 'vi'.

"Da tebe nije bilo sada bih bio sretan sa svojom ženom. Ubila si ju. Ubila si našu bebu ubivši i mene." Riječi koje su proizlazile iz dugogodišnje boli napokon su pronašla izlaz iz njegove duše.

"Natjerali ste me da se oženim samo da bi vama bilo dobro. Da budem dostojan krune, sa ženom sa strane."

Morgani je sada već srce ubrzano kucalo dok je strepila od sljedećih riječi koje će izgovoriti.

"U mom srcu je imalo mjesta samo za moju obitelj, koju si ti oduzela od mene! Kunem ti se krunom i ocem, pustiš li Friedricha golim rukama ću ga ubiti ispred tebe."

Nije se moglo reći da li je to bila bol zbog Ellen ili bijes. Možda oboje.

Nikada nije mislio da će zaboraviti, nikada i nije.

"Brate stani." Rekao je Georg prilazeći mu.

"Da stanem? Ti ćeš mi reći da stanem?" Njegova loša strana krenila je prevladavati, "zašto, kada si tako pametan, nisi rekao njoj da stane kada je ubijala moje dijete?"

"Bila je nesreća!" Zavapila je bolno Henrietta.

"Nikada ti ne bih oduzela sreću", nastavila je "ti si mi sin i volim te."

"Ali si ju oduzela. Prvo s Ellen sada s Morganom. Trpim vaše hirove oduvijek. Krunidba je za par mjeseci" sada je već krenuo prijetiti, "prvo što će se dogoditi je da ću protjerati Friedricha, a nakon toga ću razmisliti šta će biti s vama."

Henrietta je sjela na stolicu dok joj se srce grčilo u ogromnom bolu. Smrt njegovog djeteta nije bila nesreća.

Nije namjerno gurnila Ellen, ali u toku svađe joj je udarila šamar nakon kojeg je Ellen izgubila kontrolu nad svojim tijelom i pala niza stepenice.

Tamna krv istog trenutka bila je svuda po podu slijevajući se niz Ellenine noge.

Bolne riječi "moja beba" odjekivale su u dvorcu i šire. Cilo je kraljevstvo moglo čuti vrisak majke u boli.

Bol, strah i zbunjenost predvladavali su u Henrietti dok je i dalje gledala Richarda kako izgovara riječi koje sada nije mogla ni čuti.

"Brate molim te." Georg je trznio Richardove rame povukavši ga u zagrljaj.

Kada je bio dijete Georg je inače trčao Richardu da ga zagrli.

Kada got je bio uplašen, povrijeđen, uvijek je bio tu za njega.

Richard je isprva htio svim silama izići iz tog zagrljaja, ali je napokon stao i naslonio glavu na bratovo rame.

"Trebao sam biti otac."

*

"Što sad da radim?" Morgana je nervozno hodala po sobi pričajući sama sa sobom.

Morala se pretvarati da nije čula sve ovo što se dogodilo.

Richard se zaputio prema sobi, zato je ona pobjegla brže od njega.

Zašto me je lagao? Rekao je da nisu mogli imati bebu, u njenoj glavi sada je bio pravi kaos, ali srce je zastalo kada je čula korake prema sobi.

Namjestila je kosu prebacivši ju naprijed preko ramena i ispravila leđa.

"Hej." Rekla je čim je Richard otvorio vrata.

"Hej." Uzvratio je hladno i samo prošao kraj nje do ormarića.

Nije htio da joj nanese bol zato je odlučio nanijeti bol sebi.

Uzeo je iz ormarića dvije boce vina i zaputio se prema izlazu iz sobe.

"Nećeš ništa reći?" Zaustavile su ga riječi.

"Šta bih trebao reći?"
"Zašto si me lagao? Imao si dijete." Nije se mogla suzdržati

"Mislio sam da sam ti rekao da budeš u sobi." I dalje je bio hladan iako je u njemu sve gorilo.

"Ti nju i dalje voliš! Znači ne osjećaš ništa prema meni. Ja sam mislila da smo imali nešto Richarde, zašto mi ovo radiš?"

Riječi su se samo redale jedna za drugom, a Richard je samo stajao i posmatrao kako mu Morgana objašnjava sve ono što je već znao, na dramatičan način.

"Richarde ja volim tebe, a ti i dalje voliš nju!"

Richard je stavio boce španjolskog vina na krevet, nije ništa na njene riječi odgovorio samo joj je prišao bliže i rukom odmakao kosu s golog ramena.

Lagani poljubac u njeno rame probudio je u Morgani još jače osjećaje dok su joj se oči punile suzama.

Je li ovo poljubac rastanka? Pomislila je.

Okrenuo ju je i sada su stajali licem u lice, uzeo je njenu ruku i naslonio na svoja jaka prsa gdje je jasno mogla osjetiti jake udare srca.

Njegove plave oči kao da su gledale u njene najdublje strahove i zagrlile ih.

Srce joj je preskočilo otkucaj kada joj se prebližio kao nikada do sada i sljedeća stvar koju je znala je da su njegove usne napokon dotakle njene.

Rukom ju je obgrlio oko stuka privukavši ju još bliže k sebi.
*

"Sada moram ići," odmakao se "a ti me moraš pustiti."