Dinastija Pendragon

14.

"Morgana, dođi." Kraljica je znala da će joj morati reći istinu bez obzira na to što želi da je sretna.

Otišle su u kraljevsku sobu i kako su sjele na krevet kraljica je krenula pričati znajući da se nakon ovoga sve mijenja.

"Tvoj otac nije na putu. Otišao je u potjeru za Oscarom."

"Molim?" Iznenađenje na njenom licu je bilo više nego očito.

"Oscar je nastavio slati pisma nakon tvog odlaska." Elizabeth je uzela duboki udah prije nego što je izgovorila: "Otac je otišao da ga ubije."

Morgani je lagano zastajao dah od same pomisli na to. Stari osjećaj se probudio u njoj i znala je da mora spriječiti oca.

Prvenstveno otac joj nije ubojica, a i željela je zaštititi Oscara.

"Gdje je on?" Upitala je

Galop dobro poznatog konja probudio je kraljevstvo, Morgana je odjahala iz palače.

Kroz glavu joj je prolazilo mnoštvo pitanja, osjećala se krivom što je ostavila Richarda, ali sada je Oscar bio prioritet.

Prve ljubavi su najbitnije u životu svake osobe koja je voljela.

Prva ljubav je tu da te nauči kako voljeti, nauči te na onaj osjećaj u trbuhu kada vidiš voljenu osobu.

Prva ljubav je uvijek ljubav.

Mjesto u kojemu je bio Oscar, bilo je prepuno tame.

Ljudi koji su protjerani nalazili su se u toj šumi, živjeli su užasnim životima i znala je ako jednom uđe u tu šumu da neće lako izaći.

Svakim galopom konja znala je da je bliže odmetničkoj šumi, misli su joj okupirale osjećaje; što će pronaći tamo?

*
"Kako misliš otišla?" Richard je povisio ton, "gdje je otišla?"

Bilo je neugodno slušati njegov jaki glas kako odjekuje kraljevstvom Hannover, ali tako je moralo biti.

"Ne mogu vjerovati da mi je to učinila." Stavio je ruku na vrat nervozno ga masirajući.

Kako se osjećati kad te uvijek izdaju?
Kada se ponadaš da ćeš napokon doživjeti nešto dobro nakon dugo vremena, loš događaj te vrati na početak.

Richard se u trenutku osjetio izgubljeno, ali znao je da mora krenuti za njom.

Iako je ona je svoju odluku donijela.
*

Probudila se uz lagani šum potoka kraj kojeg je sinoć umorna zaspala, pogledala je u svog konja čije su oči bile crnje nego inače, kao da joj govore da je nešto u blizini.

"Ne brini, još samo nekoliko kilometara." Rekla je i pokušala se ustati, a onda je osjetila snažan bol u predijelu ramena.

Netko ju je pogodio strijelom.

Topla tekućina u trenutku joj je pokrila većinski dio leđa, dok je bol pulsirala iz sekunde u sekundu.

"Ne okreći se." Ženski glas s leđa je bio tako visok i odbojan da joj je prostrujao venama izazivajući jezu po cijelom tijelu.

"Tko si ti?" Izgovorila je mucajući, bol je postajala jača.

"Oscar je rekao da vjeruje u tebe, da vjeruje da ćeš doći," mržnja u glasu bila je preočita "umro je vjerujući u tebe. Proklet bio dan kad te upoznao."

Sve riječi koje je htjela izgovoriti ostale su duboko zakopane u njoj, izgubila je svijest.

"Što ćemo s njom?" Ženski glas rekao je poglavici dok su svi gledali u Morganino tijelo kada su je doveli.

Strijelu su izvadili, ali krv je i dalje pronalazila svoj put iz rane i slijevala se mladoj kraljevnoj niz leđa.

Strijela nije bila otvorna, ali je bila jedna od najboljih koje su odmetnici mogli napraviti.
Par centimetara lijevo i išla bi pravo u srce.

Da je budna sada trpjela bi abnormalnu bol.

"Stavite ju u pritvor. Dobit ćemo mnogo zlata za nju." Duboki glas je napokon progovorio.

"Ne ide ona nikud" iz daljine se začuje glas. "Ona ide sa mnom."

"Oscare? Ona ne smije otići odavde."

"Otić će!"
*

Tama ju je okruživala dok je polako otvarala oči. Osjećaji izgubljenosti, mržnje, ljubavi i boli pomješali su se u jednom trenutku.

Primjetila je da joj je netko pomogao, zaliječio joj ranu, odjednom je postala svjesna da je već danima spavala.

"Oh Morgana kako si mi nedostajala." Muški glas prostrujao je prostorijom.

"Oscare? Rekli su mi da si...mrtav."

"Spasio sam te, sad možemo živjeti sami", ubrzavao je izgovaranje "napokon možemo biti sretni. Možemo otići i zaboraviti na tvoj brak i na-"

"Prestani. Rekli su mi da si mrtav!"

Napokon je pronašla snagu za izgovaranje, ljubav prema njemu kao da je izblijedila. Podigla je ruku u zrak kao jasan znak Oscaru da prestane pričati.

"Moraš me pustiti odavde."

Prostor je bio dosta mračan, ali je jasno mogla vidjeti da je u nekoj vrsti kaveza. Muškarac kojega je voljela više od sebe, sada ju drži zatvorenu u kavezu.

"Ne mogu, žao mi je Morgana. Razgovarat ćemo kada se smiriš" upalio je svjetlo u sobi u kojoj su bili i zatvorio vrata na izlasku.

Sada je jasno mogla vidjeti oko sebe.

Kavez je bio od drveta, ne željezni, što bi objašnjavalo da je Oscar i dalje odmetnik, ali jaka čelična vrata sobe govorila su drugačije.

"Gdje sam to ja?"

Razgledavala je svaki dio kaveza, tražeći dio u kom je bio najslabiji, ali naprosto ga nije bilo.

Kao da je savršeno napravljen.

Po zidu kraj kaveza primjetila je crteže, crteže kakve nije mogla ni zamisliti; bili su nacrtani krvlju.

"Morgana smiri se." Govorila je sebi dok je pokušavala smiriti pojačane otkucaje srca dok se osjećala kao da će svakog trena probiti iz njenih pluća.

Napadi panike uvijek su ju pratili, ali ovo sada bilo je drugačije.

Prošlo je već nekoliko sati od susreta sa Oscarom, a ona se i dalje pitala zašto joj je ona žena rekla da je mrtav.

Možda je to namjestio, možda je lagala, a možda... Možda je Oscar udružen sa Crnim ljudima.

Odjednom je začula zvuk kako grmi, jak poput tisuće bubnjeva, dobro poznat zvuk.

Njen otac je tu.

Vrištala je za pomoć, ali znala je da ju neće čuti.

Opet je pokušala pronaći slabu točku kaveza nadajući se da će se uspjeti osloboditi, a onda su se otvorila vrata.

"Oscare moraš me pustiti, oni neće stati dok me ne pronađu."

Izvadio je nož i krenuo rezati uže na kavezu.

Otvorivši vrata, zagrlio ju je tako jako i tako divno da je gotovo mogla osjetiti njegovo srce kako kuca.

Oscar nikada nije bio loš za nju, ali je bio loš za sebe. Nije bilo suđeno da ostanu skupa.

Sekundu nakon što ju je pustio iz zagrljaja osjetio je njene usne na svojima.

Napokon poslije toliko vremena, napokon te usne.

Nikad prežaljene, ali nikad više poželjene.

"Morgana," izgovorio je nakon što se odmakao, "slobodna si. Idi."

Nije dobila par minuta s njim, nisu ni pričali, samo je otrčala glavom bez obzira.

Ponekada ljubav zahtjeva žrtvu.