Dinastija Pendragon

19.

Dva tjedna kasnije...

Richard je napustio kraljevstvo prije pet dana.

Bez traga i glasa.

Kralj Willim je podigao cijeli Camelot na noge u nadi da će ga pronaći.

Peto jutro bez Richarda dočekala je sama u svojoj sobi gledajući kroz prozor kroz koji je u daljini mogla vidjeti velike zidine koje su okruživale Camelot.

Velika vrata nalazila su se na sredini, dok su dvije kule koje su izgledale da dosežu do neba, pune strijelaca bile uz njih.

Više ništa nema smisla.

Kako je otišao bez ijedne riječi nakon što su proveli divnu noć skupa?

Friedrich su pustili van, ali još uvijek ga nije vidjela jer je cijeli taj dan provela zaključana u sobi.

Toliko toga se srušilo u tako malo vremena.

Raspoloženje u cijelom kraljevstvu se promijenilo, ljudi se nisu smijali, tržnice nisu radile, nisu bile održane igre...

Richard se nakon susreta sa Simonom drastično promijenio.

Dolazio je kući svaku večer kasno, nitko nije znao ni šta je u pitanju, čak ni Morgana.

Tu večer ipak je došao ranije nego inače, ali je legao bez jedne riječi upućene njoj.

"Što sam učinila?" Progovorila je napokon dok su joj znatiželja i ljutnja sijevale iz očiju.

Ta rečenica malo je poljuljala njegove hladne osjećaje i shvatio je da se mora lijepo oprostiti od svoje žene prije odlaska.

"Nisi ti u pitanju." Rekao je
"Tko je onda?"

"Vidi, ne želim te izgubiti." Nastavio je Richard i povukao Morganu u zagrljaj nakon kojeg je slijedio lagani poljubac.

Stvarno je bilo tako. Nije ju htio izgubiti, ali je znao da će morati.

Crni ljudi bili su dosta napredniji u njenoj zemlji. Dosta ratova je kraljevska obitelj Hannover provela ratujući baš s njima.

Morganin djed je poginuo u borbi protiv njih prije deset godina, a baka joj je umrla od žalosti nekoliko mjeseci kasnije.

Morgana je voljela njih više nego ikoga u to vrijeme i zaklela se dok je još bila dijete da će ih osvetiti.

Da će naći hrabrog viteza za muža koji će se boriti protiv njih.

Ni sama nije slutila da će njen hrabri vitez biti baš on. Crni čovjek.
***

Začula je kucanje po vratima i potrčala prema njima u nadi da će to biti vijesti o Richardu, ali je čula dobro poznati glas sa druge strane zidova.

"Morgana otvori," nastavio je lupanje, "moramo razgovarati o Richardu."

Pitanje hoće li otvoriti ili neće je strujalo u njenim venama, ali strah je bio jači.

Napravila je korak unazad, no uslijedilo je još jače lupanje:
"Morgana znam da mi nikada nećeš oprostiti. Samo ne daj da te Richard zavara, gori je od mene."

Podigao je glavu koja je bila naslonjena na zid pokraj vrata njene sobe kada je začuo kako se otvaraju.

"Gdje je Richard?" Upitala je hladno držeći nož u lijevoj ruci, skriven iza leđa.

"Nećeš mi vjerovati."
"Isprobaj me."

"Mogu li ući?" Pokazao je rukom na stolac pokraj kreveta.

"Uđi, ali napraviš li nešto ja ti---" mahala je rukom prijeteći mu

"Morgana neću. Kajem se zbog svega, ali moraš ovo čuti."

Kao da je zaista mogla vidjeti kajanje i zabrinutost u njegovim očima dok je izgovarao to.

Žurno je ušao u sobu i krenuo pričati čim je sjeo:

"Nikome do sada ovo ispričao nisam. Mislili bi da sam lud ili da samo mrzim Richarda," nasmijao se "malo ga i mrzim. No to nije poanta."

Morgana je pažljivo slušala svaku riječ dok joj je srce lupalo brže nego ikada.

"Kada sam prisilio zaštitare da kažu u čijoj prisutnosti su ga zadnji put vidjeli" sageo je glavu i prošaptao "rekli su da su vidjeli glasnika Crnih ljudi."

Htio je biti siguran da to niko ne zna osim njega i sada nje. Pogotovo ne otac ili majka.

"Ne. To nije moguće. On to ne bi-"

"Slušaj me." Nastavio je

"Kada je Ellen umrla on i ja smo se strašno posvađali, ali to nije značilo da se bratska ljubav ugasila. Jedne noći pratio sam ga. Konjem je istrčao kroz vrata noseći ogromnu torbu sa sobom."

Gotovo da se mogla zakleti da je Friedrich sada dobar lik u ovoj priči, ali znala je da nije. Nakon svega ne može biti.

"Pratio sam ga sa svojim konjem bio sam dosta dalje od njega da me ne primjeti, ali uspio sam vidjeti sve. Kada je izašao iz naših granica znao sam da je nešto ozbiljno u pitanju.
Nastavio sam jahati za njime par sati, usporavajući i ubrzavajući, ali sam zanijemio kada sam vidio gdje je ušao."

Njeno srce se lomilo kao da je i sama znala šta je u pitanju.

"Ne znam kako opisati to oličje zla, ali sam vidio ženu kako je dočekala Richarda uzimajući torbu s konja. Nisam mogao jasno vidjeti, ali učinilo mi se da joj je nešto iz te torbe ispalo. Oni su se nastavili probijati kroz šumu hodajući, a ja sam došao do tog mjesta i vidio sam na podu zlatnu narukvicu." Friedrich se trudio birati riječi, ali ni sam nije mogao pronaći one prave.

"Mislim da je otišao kod njih da nešto kupi ili proda. Možda oboje."

Morgana je bila zbunjena:"pojasni."

"Vidi," nastavio je Friedrich "nećeš mi vjerovati, ali mislim da je otišao kod crne vještice. Ljudi godinama strepe od nje, ali nitko ju nije uspio uhvatiti jer su ju crni ljudi štitili. Mislim da je htio vratiti Ellen iz mrtvih to mi jedino objašnjava taj potez."

"Takvo što nije moguće." Morgana je bila odlučna.

"To sam i ja mislio. I dalje mislim, ali sve je moguće, govorimo o jako tamnoj magiji." Rekao je Friedrich.

Njegova prisutnost u njoj je izazivala trnce i gađenje, ali riječ je o Richardu. Morala je saslušati.

"Prošli su dani, a on se pravio kao da je sve normalno u kraljevstvu, a svako drugu večer odjahao bi u tamu. Nakon par tjedana opet sam ga pratio. Kada sam došao u blizinu vidio sam kako su se neka djeca okupila oko njega."

Friedrich je nastavio pričati, sa svakom izgovorenom riječju kao da je nožom probadao Morganino srce.
*****

S druge strane granica, Richard se nalazio u društvu starih prijatelja.

Pomogli su mu kada je bio u jako lošem stanju, dočekavši ga kao jednog od svojih, što je uskoro i postao.

Jednu stvar Richard prije svih tih godina nije mogao zamisliti, a to je da će baš on voditi njih.