Dva sata nakon intenzivnog pregledavanja stana, B.V. je ukočeno stajala ispred lokve krvi i zurila u nju. Nije pronašla ni jedan trag koji bi je nekamo uputio. Ništa joj nije govorilo da su Bergenovi izmislili priču, ali jednako joj tako ništa nije govorilo da se ubojstvo uopće dogodilo. Ako jest, mislila je, ubojica je bio pažljiv. Odnio je Kateinu torbicu, pa čak i svijeću, ako je postojala.
Prvi se put B.V. susrela s takvom zagonetkom. Nadmašila je sve njezine mogućnosti razrješavanja. Prvi je put radila na slučaju ubojstva bez trupla i bez jasnih tragova, što ju je duboko frustriralo. Zapitala se koliko je slučaj stvaran i rade li na njemu samo zbog toga što je u pitanju obitelj Bergen. Nije osobno poznavala sudca Bergena, ali je mnogo znala o njemu iz priča drugih ljudi. Bio je poznat po nemilosti prema zločincima i imao je osebujnu sklonost izricati dugotrajne zatvorske kazne, nerijetko i doživotne.
– U redu. – reče kratko pogledavši u ekipu. – Količina krvi ne ukazuje da je Kate mrtva, stoga uzmimo u obzir i otmicu, barem dok ne porazgovaram s Bergenovima – isfrustrirano je otpuhnula. – Svijeća... Ima nešto s tom svijećom. Nešto... Zašto ju je Bergen morao zapaliti i zašto ju je "ubojica" odnio? Slutim da je za nešto ključna.
– Možda zbog dojma – rekao je jedan forenzičar. – U sobi je bilo mračno i možda je htio da atmosfera bude jeziva. Inače, čemu svijeća? Obična, bez boje i mirisa. Samo vosak i ništa više.
B.V. se kratko zamislila. Upita potom: – Imate li svjetiljku?
Forenzičar šutke kimne i iz sklopive plastične kutije s priborom izvadi baterijsku svjetiljku. Pružio ju je B. V., a ona je uključi i postavi na stolić za čaj, na mjesto za koje su smatrali da je stajala zagonetna svijeća.
Zatražila je da ugase svijetlo, potom sjedne i promotri pod.
Ryan je pratio njezin pogled u tišini, a onda se nakašljao.
– Tragovi stopala – rekla je i pokazala masne tragove bosih nogu. Bilo ih je nekoliko uz prozor i samo su se pod određenim kutom svjetlosti mogli jasno razabrati.
Ryan se spustio do nje kako bi bolje vidio – Stvarno.
– Nisu povezani sa slučajem. Premali su i... – najednom B.V. skoči na noge. – Hvataljku! Brzo!
Ispružila je ruku i prihvatila zatraženi predmet od forenzičara ni ne pogledavši ga. Spustila se na koljena tik uz krv i iz nje pažljivo izvukla kvadratić načinjen od crvene folije, promjera svega pola centimetra.
– Što je to? – upita netko od prisutnih.
B.V. skupi usne. Nekoliko je puta okrenula predmet uhvaćen malenom hvataljkom amo-tamo – Konfeta, rekla bih.
– Konfeta? – Ryan će zbunjeno.
– Ili nešto slično. Dio kakvog omota... ma ne, ne vjerujem. Savršenog je oblika – naglo se okrenula forenzičarima koji su iznenađeno promatrali pronađeno. – Kako to niste vidjeli? Ako se komadić folije ukazao pod snopom svjetlosti baterije, morala je i pod bljeskom fotoaparata.
Forenzičar je pogledao fotoaparat, potom zbunjeno slegnuo ramenima. B.V. razočarano odmahne glavom. Spustila je konfetu na pod.
– Snimi je, zatim deklariraj.
Forenzičar je pored konfete položio pločicu s brojem dva, nekoliko je puta fotografirao, potom spremio u malu plastičnu vrećicu kao dokaz. Prije negoli je spremio pronađeno u kutiju, B.V. podigne ruku.
– Ne vjerujem – reče. – Zar nitko nije uočio?
– Uočio što? – Ryan je upitao.
