U sedam ujutro netko je pozvonio na vrata. B.V. je već bila budna i ispijala duplu dozu jake kave. Odložila je šalicu na stolić i lijeno se ustavši, pođe vratima. Provirila je kroz špijunku, a onda uz dugi uzdah otvorila vrata.
– Hej sister? Jesam te probudila?Zadihana je žena poput vjetra projurila pored B.V. i spustila se na sofu mrmljajući: – Glupe stube...
– Hej, Donna... Otkud ti tako rano?
Žena je raskopčala lagani jesenski kaputić i preko koljena povukla suknju skupocjenog, markiranog kompleta. Sa stolića je uzela šalicu s kavom i otpila gutljaj.
– Skuhat ću ti kavu – rekla je B. V., ali Donna energično odmahne glavom i otpije brzo još malo.
– Žurim. Svratila sam prije posla da te vidim.
B. V. je kriomice frknula. To ju je živciralo. U rijetkim prilikama kada bi Donna navratila, običavala je reći da žuri, a onda bi ispila njezinu kavu ili što bi već našla u šalici.
B.V. sjedne u fotelju.
Donna ju je prijekorno pogledala: – Sinoć nisi bila doma? Nazivala sam te do ponoći... Što ti je s mobitelom?
– Isključen je – B.V. je odgovorila.
Donna je skupila ramena: – Ne razumijem čemu mobitel ako je neprestano isključen.
– Kada mi zatreba, uključim ga – odvratila je hladno B. V.
– Pa... lijepo – sarkazmom ju počasti Donna. Promotrila je potom dnevni boravak lijepivši pogled na gotovo svaku pojedinost, a onda ga zaustavila na vratima spavaće sobe. Dugo je zurila u vrata.
– Nešto ne štima? – B.V. je podignula obrve.
Donna se strese. Odvratila je pogled. Sada je zurila u sestru.
– Ako želiš, otvorit ću vrata. Nikoga ne krijem.
Donna je otpuhnula: – I to je razočaravajuće. Vjeruj mi, radije bih da nekoga kriješ. To bi te pokrenulo, a ovako... Sve zapostavljaš. Sebe najviše. Mogla bi, za promjenu, očistiti prašinu s namještaja, i, k vragu, prozračiti malo stan, zaudara po cigaretama – rekla je i s grimasom gađenja pogledala pepeljaru na stoliću koja je do vrha bila ispunjena opušcima.
– Ah, to je od jutros – nehajno će B.V. i odmahne rukom.
Iako to nije bila istina, Donna je bila zadnja osoba na svijetu kojoj bi B.V. pokušala bilo što objasniti. Čemu?, pomislila bi: Ionako ona uvijek odnese pobjedu.
Donna je bila starija od B.V. dvije godine, ali ona nije bila samo starija sestra. Bila je ona dobra sestra, što je slično teoriji dobrog policajca suprotstavljenog onom lošem.
Za razliku od temperamentne B.V., Donna je uvijek bila poslušna i nikada nije uznemiravala roditelje. Bila je uspješna poslovna žena, jer je, poslušavši očev savjet studirala menadžment, a onda se zaposlila u velikoj osiguravateljskoj tvrtki što je imala svoje centre po cijelom svijetu. U istoj im je radio i otac. Igra slučajnosti? Bilo kako bilo, jedna je činjenica bila jasna - činjenica da je Donna naslijedila baš njegovo mjesto, u trenutku kada se preselio na odjel stručnog savjetovališta.
No, Donnina karijera nije bila ono što je potaknulo roditelje da s prijekorom gledaju na B.V. Kao prvo, nisu se slagali s njezinim izborom posla. Kao drugo, Donna je uz karijeru imala i obitelj, divnog supruga i petogodišnju kći.
Možda je u tome i ležao problem prihvaćanja B. V. Nisu roditelji bili konzervativni i zastarjeli, ali su zato vjerovali stereotipima poput onoga da dobar suprug može zauzdati i najneobuzdaniju ženu.
