Pred vratima sobe za ispitivanje, B.V. je zastala i kratko se osvrnula oko sebe. Uhvatila je Thomasa za nadlakticu.
– Tom, slušaj me. Budeš li imao pitanje ili komentar, nemoj se ustručavati –, rekla je te prišapnula: – Bergen je čovjek s reputacijom, ali ti si na svom terenu. Budi siguran u sebe i ne daj se smesti. Ako ti se pokuša narugati, izrazom lica mu pokaži da takvo što nećeš tolerirati. U redu?
Otvorila je vrata. Thomas je trenutak oklijevao a onda ušao.
U sobi je sjedio sudac Bergen, naslonjenih laktova na stol i prazna, nepomična pogleda.
Sudac Bergen je zagazio u osmo desetljeće života, ali unatoč tomu, poprilično se dobro držao. Imao je sijedu kosu i bradu, naborano lice, ali još je uvijek izgledao strogo, nepokolebljivo i nekako šarmantno. Da, očito je u svoje vrijeme žario i palio žensku maštu, na ovaj ili onaj način. Danas se iza te neslomljive i suverene vanjštine skrivao jedan posve drukčiji sudac; očajan i nemoćan. Okrvavljene oči, natečeni kapci, modri podočnjaci kao izdajnici najhrabrijih. Bilo je jasno da je probdio cijelu noć. B.V. je shvatila zašto se usprotivio ponovnom ispitivanju, ali nije bilo mjesta sažaljenju. Vjerovala je da je žaliti žrtvu najgore što može učiniti jedan detektiv. To je moglo poremetiti prosuđivanje, a to nikako nije željela. Ni pod kojim okolnostima nije željela podleći nametnutom subjektivnom i iracionalnom shvaćanju.
Bergen je promotrio B.V. pa Thomasa, a onda primjetno prepotentno frknuo. Ništa nije morao reći, njegov pogled je govorio: Vi ćete me ispitati?!
B.V. se nije dala smesti. Sjela je i pokazala Thomasu da sjedne do nje, a zatim je opušteno opružila ruke na stol.
– Ja sam detektivka London, a ovo je pripravnik Green – rekla je.
Bergen se usiljeno nasmiješio: – Ah, da. Ti si ta odbjegla detektivka – rekao je: – Znam za tebe. Nisi li ti ona koja se prije... Koliko ono... Možda godinu-dvije, onako žustro obrušila na sudca za prekršaje jer je previdio važne sitnice? Imala si prometnu nesreću, ako se ne varam?
Ostala je hladna. Imala je što za dodati, jer ona nesreću nije skrivila, a morala je platiti kaznu zbog navodne neprilagođene vožnje. Bio je kriv zaleđeni kolnik, dakle, zimska služba i udubljenje na kolniku koju služba za održavanje nije mjesecima pokrpala. Isto tako, nije se smatrala odbjeglom detektivkom, no za raspravu o toj temi nije bilo ni mjesto, ni vrijeme.
– Postavit ćemo vam nekoliko pitanja – rekla je i uključila diktafon.
– Je li to nužno? – Bergen je nabrao čelo.
– Snimamo sve razgovore. I zločince, i žrtve, i svjedoke.
Bergen se namrštio. Nije bio zadovoljan odgovorom. Zapravo, ničime nije bio zadovoljan. B.V. je bila spremna postaviti prvo pitanje, no Bergen je u tom trenu naglo ustao.
– Znate li vi tko sam ja? – viknuo je.
B.V. je kimnula: – Naravno. Ali, imajte na umu da nismo u sudnici. U policijskoj smo postaji i vi ste na ispitivanju – rekla je.
– Nevažno. Trebali biste se drukčije odnositi prema meni. Sinoć sam dao službeni iskaz i pristao sam ga ponoviti, ali to nipošto neću učiniti pred bivšom detektivkom i školarcem – rekao je i bijesno udario dlanom po stolu. Thomas se stresao.
B. V. ustane: – Gospodine Bergen, shvaćam vaš bijes – nastavila je posve mirnim glasom. – Bijes vas zapravo i zbunjuje. Ako ne želite ponoviti iskaz, ne mogu vas prisiliti, ali mogu od vas tražiti da o istome promislite. Možda jesam bivša detektivka u odnosu na policijski tim, ali sam jednako tako valjana vanjska suradnica pri istoj toj instituciji zakona. Bih li bila to da nemam određene kvalitete? Osim toga, i dalje sam detektivka. Privatna. Moj se život vrti oko posla i taj je posao jedino što želim raditi. A Green? Green je pripravnik kojemu je cilj napredovati i pridonijeti u ovom slučaju. Dakle... Je li za vas moglo bolje od ovoga? Pred vama je detektivka koja žudi za rješenjem vašeg slučaja i pripravnik koji je spreman na sve.
