Oko trinaest sati, opet su svi sjedili u sobi za sastanke.
Za vrijeme Ryanova istraživanja, B.V. je odradila još jedno ispitivanje. Kateina prijateljica Lisa je pristala doći u policijsku postaju.
Lisa je bila pristojna i lijepa djevojka. Nije skrivala suze, a trudila se što detaljnije opisati Kate i svoj odnos s njom. Kad je B.V. spomenula dečka, Lisa je oklijevala. Isprva je negirala, a onda je, s nadom da će pridonijeti istrazi, priznala da je Kate posljednjih mjesec dana ipak nekoga viđala. Nije mnogo znala, što nije odviše pomoglo u istrazi.
Iskazao se potom i Thomas Green koji se, dok se B. V. London bavila Lisom, dao u posao pravog istražitelja. Na stol je pred cijeli tim raprostro desetak listova.
– Douglas je čist. Tajnica je čista. Olganizatolica, vozač, kao i splemačica – rekao je pokazavši prvih pet listova. Potom je pokazao još tri: – I plva tlojica samozvanih klaunova su čista. Imaju čvlste alibije. Eh, sad... Malk Gelet služi doživotnu zatvolsku kaznu zbog pljačke s ubojstvom. Liječ je o onoj pljački benzinske postaje plije mjesec i pol dana. Usmltio je dvojicu, dečka na blagajni i slučajnog plolaznika. Napominjem da je bio plelušen u klauna. A ovaj... – izdvojio je ponosno Thomas jedan list znajući da ga svi pozorno slušaju: – Alan Dekel... On je zanimljiv, jel je umlo plije pet godina. Kombinacija niske tempelatule i alkohola.
– Alan Deker? – B.V. je ponovila za Greenom i zinula u nevjerici: – Lisa je rekla da se Katein dečko zvao Alan, ali nije znala prezime. Opisala ga je kao zgodnog dvadesetpetogodišnjaka.
– Ovaj Alan je imao pedeset i pet godina. Beskućnik i alkoholičal. Nije imao obitelj – značajno će Green.
– Dakle, savršen za krađu indetiteta – Ryan se nadovezao, kao da je na tren zaboravio na Thomasovu govornu manu.
B. V. je kimnula: – Lisa je rekla da je bio pristojan, ali nekako šutljiv i samozatajan. Mutan... Odgađao je glupim izlikama upoznati Bergenove pa čak i Katein uži krug prijatelja. Lisa je prepoznala i telefonski broj.
Pollack je uzeo list sa stola i mahnuo njime: – Dakle... Imamo muškarca s lažnim identitetom, koji je radio kao klaun na rođendanskim proslavama. Imamo i mutnog muškarca, koji je bio u vezi s Kate. Obojica imenom Alan. Slučajnost? Što kažete?
Svi su se odmah složili da je najvjerojatnije riječ o istoj osobi. Bilo je odviše sličnosti da bi bile puka slučajnost. Osim toga, tu je bila i konfeta, opipljiva poveznica - dokaz.
– Postoji još nešto – rekao je Thomas: – Gelet je navodno imao pomoćnika, vozača. Nije pliznao, ali postojao je svjedok koji se zakleo da je vidio još jednog čovjeka plelušenog u klauna, u automobilu palkilanom u neposlednoj blizini benzinske. Kako nije bilo dokaza i kako ga nisu plonašli na snimkama nadzolnih kamera, oblana je na sudu blzinom munje pobila svjedokov iskaz.
Pollack je zamišljeno kimnuo i pogledao u Ryana i B. V.: – Da, sjećam se. Raspisat ću tjeralicu, a vi ćete za to vrijeme posjetiti Gereta.
B.V. London je promislila, pa ustala: – Ryan i ja? – diplomatski će ona.
Pollack je kimnuo i pogledao ih oboje. Iako si to kao šef detektivskog tima možda nije smio dopuštati, ali njegova vaga autoritativnosti je ponovno prevagnula kompromisom.
Slučaj je bio previše zamršen da bi se prokockao. Bio je važan sami cilj – razrješenje zločina, a sporedan je bio put kojim će se do cilja doći. Na kraju krajeva, uspjeh njegovih podređenih nikako nije mogao značiti njegov neuspjeh.
– Pozabavite se Alanom Dekerom. Želim znati apsolutno sve o tom tipu. Gdje je boravio? Gdje je radio? S kim se družio? Kamo je zalazio? Jasno? Zavirite u svaku rupu i provjerite svaku sitnicu, da nam nešto ne promakne. Jasno? Želim proučiti svaki njegov korak – reče im ozbiljno i strogo, a onda se obratio pripravniku Thomasu Greenu: – Dobro si sve odradio, pripravniče.
Thomas nije zatreptao, nego se održao ponosnim što je dobro odradio posao.
Pollack se obratio Ryanu i B. V.: – Obavijestit ću zatvorskog upravitelja o vašem dolasku.
Izlazeći iz velike prostorije za sastanke, B. V. namigne Tomu u znak podrške.
Pripravnik se samo nasmiješio.
