Ušavši u stan, B.V. London je osjetila olakšanje. Iako je dan bio dug i dinamičan, donio je pobjedu. Slučaj je bio zatvoren u najkraćem mogućem roku. Još su jednog kriminalca strpali gdje mu je mjesto. Ipak, na kraju bi se, po zatvaranju nekog slučaja, osjećala i pomalo čudno.
Nekako, kao da je žalila što je tako brzo došao kraj potjeri, istrazi, hvatanju kriminalca...
Nikada joj nije bilo lako vratiti se rutini. Pomisao da će se nakon stvarnog slučaja morati baćkati s glupostima dosadne privatne istrage nevjernih muževa i žena, činila ju je tužnom.
Odlučila je još jednom u mislima odvrtjeti tih nekoliko uzbudljivih dana. Sjela je na garnituru i pokušala opustiti misli, ali jedna joj se rečenica nastavila motati po glavi. Nije je se mogla riješiti: Osoba koja nema ni psa... Osoba koja nema ni psa...
– E, pa varaš se Ryane – izgovorila je i prišla akvariju u kutu dnevnog boravka.
Zagledala se u svoje ljubimce, dva lijepa pljosnata skalara koji su bezbrižno plivali amo-tamo otvarajući svoja malena usta. B.V. se zamislila nad tim prizorom i opet uroni u svoju tišinu.
Tišinu...?! Glavom joj prođe misao o oglasu pred vratima zgrade. Jedna je obitelj udomljavala malog čistokrvnog maltezera.
Podignula je obrve i zabavila mozak tom idejom.
Pogledala je u ribice pa upitala: – Gospodine Sherlock i doktore Watson? Što mislite? Da udomimo gospođicu Marple?
Prasnula je tad u smijeh – Ma neee... Mogla bi puno pričati...
Kraj prvog nastavka.
Nadam se da vam se roman svidio 😁
U svakom slučaju, podijelite ga s prijateljima.
Iako sam uglavnom bazirana na tiskane knjige, ne znači da neću objaviti još neki roman. Možda nešto posve novo ili nastavak o detektivki B.V. London, odnosno, ekipi iz Westgatea 😉 No o tome će ponajprije ovisiti slobodno vrijeme.
Hvala vam na čitanju, svakom lajku i komentar!
Velika pusa!
Božana
