11.

3.8K 159 11
                                    

"Tko je zvao?" pitala sam Finna pri ulasku u kola hitne pomoći. Čim sam zatvorila vrata stisnuo je gas.

"Zvao je neki gospodin, žena mu je na kućnoj njezi i sin ju je trebao paziti danas. Ali kad ju je on došao posjetiti sina nije bilo, a njoj je srce lupalo ko ludo." odgovorio mi je ne skidajući pogled s ceste.

Za 10 minuta našli smo se pred velikom raskošnom kućom. Zapravo mansionom.

Sa svake strane ulaznih vrata su bile stepenice

¡Ay! Esta imagen no sigue nuestras pautas de contenido. Para continuar la publicación, intente quitarla o subir otra.

Sa svake strane ulaznih vrata su bile stepenice. Cvijeće posvuda.

Čim su kola stala izašli smo i uputili se prema ulazu. Tamo nas je već dočekao batler i uputio nas do gospodina i gospođe.

Popeli smo se stepenicama i skrenuli desno, zatim lijevo i u zadnju sobu na kraju hodnika.

Ušli smo u nutra i naišli na gospodina kako stoji pored kreveta sa do pojasa pokrivenom gospođom.

"Napokon ste došli. Hvala dragom Bogu." sklopio je ruke i pogledao prema gore.

Brzo sam došla do gospođe i stavila kažiprst i prstenjak na vrat kod glavne arterije da provjerim puls.

Čudno. Puls joj je sasvim normalan s obzirom na monitor.

"Doktorice, možete doć malo?" pratila je moje stope i provjerila puls. Potvrdno je klimnula.

"Puls joj je sasvim normalan gospodine." nasmijala sam se, "Nemate razloga za brigu."  Osmijeh mu se našao na licu kao da mu je kamen pao sa srca.

"Onda je sigurno nešto u ovom monitoru." rekao je. "Treba ga zamijeniti."

Izvukao je mobitel i počeo nešto tipkati.

Prešla sam na drugu stranu kreveta i promotrila monitor.

"Nemojte nikoga zvati, znate koliko jedan od ovih dođe?" pitala sam provjeravajući kako su žice spojene.

"Novac nije nikakav problem." rekao je i stavio mobitel na uho. S ovakvom kućom ni ne sumnjam.

"Ni popravak nije nikakav problem." rekla sam sa smješkom kad sam pronašla grešku. Iz prsluka kojeg uvijek nosimo sam izvadila kliješta i presjekla dvije žice. Monitor je stao. Prespojila sam ih suprotno od kako su bile i zalijepila flasterom. Trebao bi držati jer je jak ko ona siva traka.

Na monitoru su se otkucaji srca usporili te je doktorica provjerila jel se slažu s onim kod gospođe. Klimnula ne glavom te sam se ja nasmijala.

"Evo ga, problem riješen." pogledala sam prema gospodinu sa smješkom.

"Ništa Edi, problem riješen." ponovio je u telefon i prekinut poziv.

Spremila sam kliješta i faster u prsluk na njihovo mjesto.

"Kako to da sa sobom nosiš kliješta?" upitao me gospodin s malom dozom drskosti.

"Hitna uvijek mora biti spremna na sve." nasmijala sam se te krenula prema van dok je doktorica popričala s gospodinom.

Finn me pratio u stopu te kad smo se krenuli spustiti niz stepenice pozvala me doktorica.

"Gospođa se probudila, želi razgovarati s tobom." nasmijala mi se te sam krenula za njom dok je Finn nastavio svojim putem.

Sama sam ušla u sobu i vidjela goslođu koja me malo čudno pogledala.

"Već dugo nisam vidjela nekog sa ljubičastom kosom." rekla je direktno dok je se mali osmijeh krio iza tih riječi.

"Kako to mislite?" pitala sam kako sam se približavala njenom krevetu.

"Moja pokojna kćer se za 18. rođendan ofarbala u ljubičasto." spustila je pogled.

"Oh oprostite, nisam znala. Moja sućut." spustila sam glavu i malo se povukla u nazad.

"Nemoj da ti bude žao dušo." pogledala me prekrasnim majčinskim pogledom, "Probudila si prekrasne uspomene u meni." nasmijala mi se i pokazala da se približim.

Sjela sam na stolac do nje i naslonila se na rub kreveta.

"Kako to da si se odlučila o farbati u ljubičasto?" pitala me vrtivši pramen oko svoga prsta.

"Iskreno tri razloga. Prvi jer mi je to najdraža boja, drugi zbog sretnih pogleda djece dok vide nekog sa takvom bojom kose i treće zbog čestih reakcija starijih koji najčešće bulje i govore kako mi treba Bog i pomoć." na zadnje sam se nasmijala. To što imam ljubičastu kosu ne znači da nisam vjernica.

Počela se glasno smijati i ja skupa s njom.

"Istina što kažeš, stariji stvarno bulje."  na dodala je te smo se opet počele smijati.

"Surea trebamo ići." na vrata je provirila doktorica.

Pogledala sam prema gospođi "Bilo mi je drago popričati s Vama." nasmijala sam se. Sa stolića pored je uzela papirić i kemijsku te počela nešto pisati.

"I meni s tobom Surea. Ako ikad išta budeš trebala samo traži Kolenko obitelj i praktički bilo koga iz obitelji. Sve ću uputiti na tebe da budu obaviješteni. A ti samo zovi." stavila je mali papirić u moje ruke, a zatim njih među svoje i stisnula ih.

"Hvala vam još jednom." nasmijala sam joj se te pozdravila i izašla iz sobe.

Pri izlasku sam otvorila ruke i pročitala što piše na papiriću.

Nisam se ovako smijala od kćerine smrti i jako si me podsjetila na nju. Čula sam kako si riješila kvar umjesto kupnje novog monitora i to govori nešto o tebi. Znaj da kako sam te upoznala smatram kao svojom. U ovu kuću si uvijek dobrodošla.

*** *** ****   Carolina

Na kraju je bio njezin broj i ime. Nasmijala sam se sama sebi i odmah spremila broj u mobitel.

Kako je samo draga i jako majčinski nastrojena iako se jedva znamo.

......

Ah napokonnn. Pokrila sam se dekom i legla na neudobni kauč.

Nakon posjeta Carolini bile su još tri hitne intervencije i tri ne toliko da bi trebalo voditi u bolnicu pa smo riješili stvari na licu mjesta.

Napokon mogu u miru leći i malo se odmoriti.

"Surea?" netko je otvorio vrata.

"Ha?" promrmljala sam s nezadovoljstvom.

"Ideš gledati vatromet?"

"NE!" odgovorila sam i osoba je na brzinu zatvorila vrata.

Danas je bio jako naporan dan i želim se odmoriti. Koliko mi to ovaj stari kauču u odjelu hitne može omogućiti.

Ušuškala sam se i opustila.

Par minuta poslije čula sam vatromet i muziku kako se čuju kroz bolnicu.

Nisam ga mogla vidjeti pošto je hitna u podrumu bolnice, točnije imamo prolazi ispod bolnice samo za hitnu. Tako to čini hitnu podrumom bez prozora.

Nedugo zatim buka se smirila i mogla sam se lijepo opustiti, pokušala zaspati.

No nekome vrag nije dao mira te sam čula korake kako odzvanjaju iza vrata.

Vrata su se naglo otvorila i prije nego što sam uspjela pitati što je, Finn je pojurio pored mene u garderobu.

"Ustaj se, imamo slučaj." rekao je na putu i izašao za par minuta.

"Opet se neko igrao pirotehničara." promrmljala sam ustajući se na što se Finn nasmijao te smo zajedno izašli iz sobe.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

❤️VOTE/COMMENT/SHARE❤️

Donor✔Donde viven las historias. Descúbrelo ahora