12.

3.6K 149 2
                                    

Xavier's POV.

Jasmina je bila u krivu. Nije se pojavila na vatrometu navečer. No nisam je vidio ni sljedeći dan.

Već su 3 dana prošla otkako su me pustili doma. Samo ležim i ništa ne radim po cijele dane.

Sutra bi se trebao vratiti 'na posao'. Tata je naredio da se moji laptop i dokumenti presele ovdje i tu će od sutra biti centar.

Također sutra dolazi ona cura koja bi se trebala brinuti o meni. Koliko znam ona ima svoj posao tako da će joj ovaj stan najvjerojatnije biti drugi dom. Jer će tako smanjit putovanje, a i imat će brži pristup bolnici jer će joj tata dat jednog od svojih vozača na raspolaganje da se brže vrati doma.

"Dobro jutro Xav. " rekla mi je Maria ulazivši u sobu i otvarajući zavjese prozora.

"Neeee. Svjetlostttt." stavio sam ruku preko očiju i pravio se da sam vapir.

"Ovo ti nije sumrak saga, Edwarde." nasmijala se i izašla iz sobe.

"Doručak ti je na stolu, kad budeš htio, sađi dolje." provirila je na brzinu i opet zatvorila vrata.

Doručak zapravo i ne zvuči kao loša ideja. Ustao sam se i obukao sivu trenirku i bijelu majicu kratkih rukava. Spustio sam se niz stepenice, iako mi je trebalo malo duže, i napokon došao do kuhinje.

"Mladiću obuci se! Nije ljeto nego prvi mjesec." rekla mi je Maria kad me ugledala u majici kratkih rukava.

"Ali vruće mi je." proturječio sam joj.

"Ah vi muški i vaši hormoni. Nikad nikome ništa nije." rekla je i izašla iz kuhinje.

Na elementima sam ugledao svoj slastan doručak. Toranj palačinki i pored njega marmelada od jagode, Linolada i Krašexpress.

Uhhh s čim da ih prvo probam?

Igrao sam eci peci pec i na kraju je Linolada pobijedila. Namazao sam po sredini bijelu Linoladu i po njoj tanki sloj Krašexpressa. Namotao ju i počeo jest.

Ovo mi je najdraža kombinacija za palačinke jer me podsjeća na ona Kinder Surprise jaja i onaj jestivi dio. Skoro pa identični okus.

Nakon što sam pojeo sedam palačinki bio sam pun. Popio čašu mlijeka i zaputio se natrag u svoju sobu. Vraćajući se onome što sam radio do sad.

Ništa.

Surea's POV.

"Doma sammmm" zaderala se Ana ulazeći kroz vrata.

"Kuhinja." Ušla je u kuhinju i spustila svoju torbu i svije stvari na stol.

"Što to radiš?" pitala me naslonivši se na onaj otok u centru kuhinje.

"Pa mislila sam nam složiti nešto za večeru i na pamet su mi pale tortilje tako da...." rekla sam okrećući jednu tortilju na tavi kao palačinku.

"Ahhh volim tvoju kuhinju." sjela je za stol i odložila svoje stvari na mjesto.

Kad sam završila s tortiljama, sa štednjaka sam maknula meso i povrće  i stavila ga na stol. Iz frižidera sam izvadila ljuti i blagi umak i ljuti stavila kod Ane, a blagi kod sebe. Za to vrijeme Ana je postavila tanjure i pribor za jelo.

"Dobar tek." rekle smo u isto vrijeme i nasmijale se.

"Ummmm ovo je tako finoooooo." promrmljala je punih usta. "Sretnik onaj koji tebe ima za ženu." nasmijala sam se i nastavila jesti.

Stol je počeo vibrirati i obje smo pogledale prema mobitelima. Ovog puta je bio moj.

"Piše nepoznati broj."

"Javi se, možda je Xavier." namignula mi je.

"Halo, Surea Rivera pri telefonu."

"Hej Surea, ovdje Carlos Sullivan. Zovem te u vezi našeg dogovora."  potvrdno sam klimula iako me ne može vidjeti. "Htio sam se dogovoriti s tobom u vezi nekih stvari."

"Može, naravno."

"Ovako, znam da već imaš posao i da nećeš cijelo vrijeme moći paziti na Xava, stoga ti predlažem da se na tih tjedan, dva preseliš kod njega i tamo živiš. Čak ćeš imati i vozača do posla i natrag kako bi brže stigla doma." usta su mi bila otvorena ko ribi na suhom.

Da se preselim kod njega?

Na dva tjedna?

"Surea, jesi tu?"

"Jesam jesam, gospodine, samo sam malo ostala zatećena. Ovaj, ideja je dobro razrađena i sviđa mi se." rekla sam sa smješkom. Bit će ovo zanimljiv početak godine.

"E super onda. Budi tu sutra ujutro sa svojim stvarima. Na porti će te pričekati Maria i odvesti do stana."

"U redu, hvala vam puno."

"Ne Surea, hvala tebi."

Poklopio mi je slušalicu prije nego što sam više mogla reći.

"Iiiii što je bilo toliko strašno da si problijedila usred poziva?" pitala me Ana zbunjena.

"Sutra se selim kod Xaviera Sullivana na dva tjedna kao njegovateljica." odgovorila sam joj na što joj se osmijeh proširio od uha do uha.

"AAAAAAAAAAHHHH napokonnn. Ajme jedva čekam doživljaje ćut." počela je vrištat i skakati od sreće.

"Dobro ženo smiri strasti." smirila se te smo pojele večeru do kraja.

Nakon večere imale smo movie night i pogledale sva 4 dijela Shreka. Zaspale smo negdje oko pola tri ujutro na kauču u dnevnom. Ana pokrivena samo dekom, a ja dekom i poplunom jer mi je bilo jako hladno.

Sljedećeg jutra probudio me miris hrane. U sekundi sam se ustala i otišla u kuhinju. Tamo je Ana slagala tople sendviče za doručak koje smo pojele u roku 10 minuta.

Nakon doručka Ana je otišla na posao dok sam ja imala drugi slobodan dan. Obukla sam se sportski. Bijela crop top duksa sa sivim tajicama i bijelim tenisicama. Kosu sam svezala u visoki rep i stavila malo maskare.

U svoju sportsku torbu sam spremila odjeću za ovaj tjedan kod Xaviera

Ops! Esta imagem não segue nossas diretrizes de conteúdo. Para continuar a publicação, tente removê-la ou carregar outra.


U svoju sportsku torbu sam spremila odjeću za ovaj tjedan kod Xaviera. Zgrada mi je preko puta tako da ću lako doći po još.

Uzela sam još neke stvari poput laptopa, punjača za mobitel....

Tražila sam jaknu koju da obućem pošto je vani hladno. Onda sam ugledala jednu crnu za koju sam sigurna da nije moja. Izvadila sam ju i pomirišala i onda me puklo. Još uvijek je kod mene.

Izgleda da je danas dan da ju vratim.

Obukla sam njegovu crnu kožnu jaknu i okrenula se u ogledalu par puta. Primijetila sam nešto na leđima, ali nisam baš mogla pročitati što.

Skinula sam ju i okrenula kad ono na njoj velikim štampanim slovima piše SULLIVAN.

Zanimljivo. Pomislila sam. Za što mu je služila takva jakna. Izgleda jako debelo i kao da ima zaštitne pločice ugrađene u sebe. Stoga je malo teška.

Obukla sam jaknu i sredila se do kraja. To je to. Ovo će stvarno biti zanimljivo.

~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~

❤️VOTE/COMMENT/SHARE❤️

Donor✔Onde histórias criam vida. Descubra agora