"Surea?" čula sam glas kako me zove.
"Sureaaa? Probudi seee?" opet netko smeta.
"Pa dobro tko smeta u ove rane sate?" ustala sam se naglo i zabila se u nešto.
Otvorila sam oči i ispred sebe ugledala Xaviera kako se drži za sad već krvavi nos.
"Pa ti mene budi iz sna." rekla sam mu ustajući se sa smiješkom. "Nego po što si došao?" donijela sam mu maramice da obriše krvavi nos i zaustavi krvarenje.
"Pa trebali smo otići u onu šetnju danas ujutro, ali ti nisi došla po mene pa kad sam se probudio išao sam provjeriti gdje si. Kad sam te našao da još uvijek spavaš, odlučio sam te pustiti na miru te sam radio nešto za firmu." lagano se nasmijao.
"Aweeee, stvarno si me pustio da spavam." nasmijala sam se i ko bebu ga primila za obraze. "A bubica mawa." pokušala sam se zezati s njim, no nije mi uspijelo.
I jednom pokretu maknuo je moje ruke sa sebe i okrenuo me od sebe.
"Dobro dobro, neću više. Nego koliko je sati?" okrenula sam se natrag i krenula prema ormaru.
"Pa sad je pola 1 i kroz nekih dvadesetak minuta bi moj frend trebao doć s tvojom vozačkom. Zato sam te probudio." provirila sam iz ormara s osmijehom.
"Ajme super, čim ju dobim vodim te na pistu." rekla sam mu i vratila se u ormar.
Obukla sam sivi džemper sa crnim trapericama i crnim kaputom. Na to sam obukla bijele tenisice i stavila kosu u punđu.Izašla sam u sobu da bi je zatekla praznu. Xavier je sigurno već otišao.
Zaputila sam se prema kuhinji dok nisam čula glasove iz iste.
"Nego ima li išta između tebe i nje?" rekao je jedan glas.
"Ma šta ti je. Nedodirljiva je potpuno. Ne mogu joj ni prić, a da se ne od makne od mene za minimalno metar." odgovorio je drugi.
"A da probaš neki drugi pristup? Nešto potpuno suprotno od ovoga što si do sad radio. Ipak ona nije ko i sve ostale koje si smuvao. Zar ne?"
"Naravno da nije." tu sam odlučila prekinuti razgovor ne želeći ćuti dalje.
"Hej." rekla sam ulazeći i stavila kaput na stolac. Pogledala prema dvijema osobama i naišla na dva poznata lica.
"Hunter?!" rekla sam iznenađeno.
"Sureaaa!!" zaletio se prema meni i podigao me u zagrljaj te zavrtio.
Netko se zakašljao iza nas te me pustio na pod.
"Umm, vaš dvoje se znate?" pitao nas je Xavier. Mogu li ja to čuti ljubomoru u njegovom glasu.
"Pa ovajjj..." Hunter se počeo češkati iza vrata pokazujući da je u neugodnosti.
"Jesmo, moja bff je njegova cura." spasila sam ga.
YOU ARE READING
Donor✔
Teen FictionZAVRŠENA✔ "Vidi ih kako samo jure." prokomentirala sam svom najboljem prijatelju dok su motoristi prošli pored nas. "Da, znam da jure, ali i dalje ne razumijem što ti imaš toliko protiv njih?" e kad bi samo znao da tamo gdje sam ja vozila takvi bi...