Donor✔

21.

Xavier's POV.

Osjetio sam kako me nešto škaklja na bradi. Pokušao sam maknuti to no vratilo se.

Otvorio sam oči da vidim što je to kad sam ugledao ljubičastu kosu.

Surea je ležala na meni sa rukom oko moga struka. Oboje smo bili pokriveni dekom na ovom neudobnom kauču. Izgleda da smo jučer zaspali dok smo pričali.

Polako sam se izvukao iz njenog stiska da ju ne probudim i zaputio se u kuhinju.

"Jutro Maria." pozdravio sam ju na ulasku.

"Nemoj ti meni 'Jutro Maria'. Što je ono bilo u dnevnom?" prestala je s poslom i usmjerila svu pozornost na mene.

"Na što misliš?" uzeo sam pahuljice i stavio ih u zdjelu.

"Mislim na tebe i Sureu, zagrljene na kauču." nalio sam mlijeko i promješao pahuljice.

"Pa zaspali smo jučer dok smo pričali." odgovorio sam joj.

"Xavier, za tvoje dobro ti kažem. Ako se toj djevojci išta dogodi, meni ćeš odgovarati." zaprijetila mi je kuhačom i nastavila kuhati. Samo sam potvrdno  klimnuo i nastavio jesti.

"Jutro." rekla je Surea ulazeći u kuhinju već obučena za posao.

"Jutro draga, želiš li nešto pojesti?"

"Ne treba hvala Maria, kasnim već." pogledala je u mene i nasmijala se sigurno svjesna gdje je spavala. "Uzet će mi Finn nešto na putu." namrštio sam se. Moram bolje upoznat tog Finna.

Pogledao sam prema njoj dok me ona već promatrala s osmijehom.

"Danas neka te netko dovede u Cascar u 4. Imam iznenađenje." rekla je i namignula te otišla. Ostao sam začuđen. Prvo, namignula mi je, drugo, kakvo sad iznenađenje?

.....

Ostatak dana sam proveo ljenčareći. Otišao sam malo u teretanu vježbati, ali se nisam forsirao. Tek toliko da ostanem u formi.

Onda sam slučajno prošao pored jedne sobe u kojoj se nalazio klavir. Bilo je još par instrumenata posloženih, ali klavir je bio u centru.

Već dogo nisam svirao, nadam se da nisam zakržljao.

Podignuo sam ono iznad tipki i namjestio se na stolcu. Počeo sam svirati poznatu melodiju pjesme Perfect od Eda Sheerana. Nakon te slijedilo je još par pjesama koje su mi ko malome bile najdraže.

Prisjetio sam se djetinjstva. Dok je još mama bila živa. Kako mi samo fali.

Tada je sve bilo lijepo, tada sam se sretan ustajao svaki dan. Bitno da je nekada bilo lijepo.

Toliko sam se uživio da nisam ni primijetio da je već pola 4. Poklopio sam tipke i izašao iz sobe. Vrijeme da se spremim.

Obukao sam se ležerno. Dobra je promjena nakon svih onih odijela. Traperice, bijela majica i jakna.

Zamolio sam Huntera da me odveze. Ipak on zna gdje je Cascar. Nakon pola sata vožnje ostavio me pred velikom poznatom zgradom.

Ušao sam unutra i došao na recepciju.

"Dobar dan, izvolite?" rekao je stariji gospodin.

"Dobar dan, ovaj Surea mi je rekla da dođem danas u 4? Znate li ju možda?"

"Ahaaa, gospođica Rivera. Trenutno je zauzeta, ali vas mogu odvesti do nje." potvrdno sam klimnuo te pratio gospodina.

Nakon desetak minuta hoda, kroz sve silne prostorije i hodnike našli smo se pred velikim garažnim vratima. Stisnuo je gumb s lijeve strane vrata i ona su se počela otvarati.