Xavier's POV. tjekom nesreće
Surea je signalirala autu iza nas da nas pretekne no auto se nije micao. Taman nas je krenuo zaobići dok je sa suprotne strane doazio kamion. Osjetio sam pomak stražjeg djela motora i u sekundi izgubio kontrolu nad motorom. Auto nas je gurao prema ogradi koja je bila dovoljno visoka da me motor prebaci preko ako se zabije u nju.
Pomirivši se s posljedicama, gurnuo sam Sureu s motora sekundu prije nego li se zabio u ogradu. Par porezotina od pada će joj bolje pristajati nego da bude mrtva.
Prije nego što se motor spojio sa ogradom, odskočio sam s njega i skočio u rijeku kako bi ublažio nastali pad. Voda me cijelog obavila te sam nakon par sekundi izronio na povržinu. Na sreću rijeka nije bila brza te sam mogao kako spada birati kuda ću ići. Skinuo sam kacigu i bacio ju da mi ne smeta dok se krećem.
Taman kad sam se mislio izvući, ispred sebe sam ugledao poznatu kuću i odlučio ostaviti rijeku da me odveze do nje.
Izašao sam van na površinu sav mokar do kože, skidajući tešku kožnu jaknu. Zaputio sam se prema prednjem ulazu u kuću i potražio rezervni ključ u jednoj od tegli za koji mi je rekla zadnji put kad smo bili ovdje.
Kad sam ga našao, ušao sam unutra i automatski se otuširao i presvukao u nešto suho, pitajući se kada će Surea doći.
....
Narednih par dana proveo sam uglavnom čitajući knjige koje su tu imali i spavajući. Nisam se mogao vratiti jer nema auta, a i prva cesta je udaljena dva kilometra kroz šumu. Možete mislit koliko mi se da toliko pješaćit.
Također ovdje nisu imali ni radio, ni TV ni telefon, što mi je spriječilo bilo kakvu komunikaciju s ljudima. Nisam znao kada će netko od članova obitelji Rivera doći ovdje, ali sam znao da će to biti ubrzo jer je Surea tu u prvom planu išla da donese neke stvari.
Od kako sam bez nje, nije prošla sekunda, a da ne pomislim na nju. Gdje je? Što radi? Misli li na mene kao što ja mislim o njoj?
Iz misli me prekinuo zvuk auta, a zatim i otključavanje vrata. Kad je osoba ušla, došuljao sam se iza nje. Automatski sam ju prepoznao po toj ljubičastoj kosi.
"Surea?" trznula se na moj glas i automatski okrenula. Sve su joj stvari popadale iz ruku na pod.
"XAVIER?!" zaderala se preplašeno. "To si stvarno tii?" zaletila se u mene i zagrlila me svom snagom.
"Naravno da sam ja ljubavi, tko bi drugi bio?"obgrlio sam ju i poljubio u čelo.
"Mislila sam da si mrtav. Zapravo svi su to mislili."malo se odvojila i pogledala me sa suzama u očima.
"Kako to misliš?" vratio sam joj glavu na svoja prsa i ponovno ju obgrlio.
"Pa kad nisu mogli naći tvoje tijelo nego su samo našli tvoju kacigu, mislili su da te rijeka odnijela pa su te proglasili mrtvim. Upravo sam se vratila sa tvog sprovoda." suze su se samo lile niz njene obraze dok sam ih ja polako s palcima micao.
"Hej hej, sve je u redu. Sad sam ja tu. Idemo prvo javiti da sam živ, a onda ćemo uživati ovih par dana samo nas dvoje." podragao sam je po licu na što je samo potvrdno klinula glavom.
Odvojila se od mene te me poljubila. Već dugo nisam osjetio njene usne na svojima i moram priznati da mi je jako falilo.
"Vidim nekome je bolje." našalio sam se na što se nasmijala te me lagano lupila po ruci.
Surea se otišla presvući u nešto udobnije no nisam mogao ne primjetiti da je nosila moju majicu kad je došla. To je u meni izazvalo neopisiv osjećaj. Znam da je pozitivan i da sam na neki način ponosan, ali ne znam kako bi to točno nazvao.
"Zvat ću ih na video poziv jer mi drugačije neće vjerovati." rekla je te smo oboje legli na krevet.
Prvo je zvala Debru, Huntera i Jamesa na grupni video poziv.
"Hej ljudi, kako ste?" pitala ih je dok je samo ona bila u kadru te sam ja bio sa strane da me se ne vidi.
"Ma kako bi mogli bit. Znaš i sama kakva je situacija. Nego kako si ti? Vidla sam kako se tata ponašao prema tebi na sprovodu?" pitala ju je Debra. Što je to tata sad napravio?
"Ma zaboravila sam na to već, no sad sam puno puno bolje. Zapravo imam jedno iznenađenje za vas."
"Uuuuuu volim iznenađenja." pljesnuo je Hunter rukama.
"Jeste spremni?" pitala ih je na što su potvrdno klimnuli glavama.
Surea je okrenula mobitel prema meni te sam ogledao u njihova lica. Imali su skoro isti izraz šoka kao i Surea.
"XAVIERRRRR???? Surea jel to stvarno onnnn???" pitala je Debra s suzama u očima.
Surea se nagnula i zagrlila me te njoj potvrdno klimnula. Hunter i James su isto bili u šoku.
"E ovoliko se nisam prepao od tvoje saobračajke." rekao je James, "Ali smo mislili da si sad za stvarno gotov." blago se nasmijao na što ga je Debra lupila po glavi straga.
"Ah volim i ja vas." nasmijao sam im se.
"Nego, gdje ste to vas dvoje?" pitao je Hunter na što smo se Surea i ja samo pogledali i zlo nasmijali.
"Na našem tajnom mjestu." Surea je odgovorila. "I planiramo tu biti još neko vrijeme. Molim vas razglasite vijest da mi ne moramo i ostavite nas na miru ovaj tjedan."
"Na zapovijed kapetane!" rekao je Hunter te su svi potvrdno klimnuli i prekinuli poziv.
Izgasila je mobitel i stavila ga sa strane te se okrenula prema meni.
"Napokon sami."
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
❤️VOTE/COMMENT/SHARE❤️
YOU ARE READING
Donor✔
Teen FictionZAVRŠENA✔ "Vidi ih kako samo jure." prokomentirala sam svom najboljem prijatelju dok su motoristi prošli pored nas. "Da, znam da jure, ali i dalje ne razumijem što ti imaš toliko protiv njih?" e kad bi samo znao da tamo gdje sam ja vozila takvi bi...
