Donor✔

39.

"Hajde Surea ustani se, sprovod je za sat vremena." čula sam Anu kako me zove iz kuhinje.

"Ali ne želim ićiiii." počela sam se valjati po krevetu i sakriti pod deku.

"Nema hoću neću, ideš i točka." uletila mi je u sobu i bacila poplun i deku na pod. Sklupčala sam se u malu loptu kako bi održala toplinu koja je ubrzo napustila moje tijelo.

Ana je izašla iz sobe i pustila mene da se presvućem. Obukla sam crne traperice i crnu Xavovu majicu te ju stavila u treperice i malo izvukla. Obukla sam crne tenisice i kožnu jaknu te ispeglala kosu. Stavila malo maskare i sjajno labelo tek toliko da ne izgledam kao da me kamion pregazio.

"Ajde ti bar nemaš problema sa pronalaskom crne odjeće." prokomentirala je Ana kad sam ušla u kuhinju. Normalno da nemam kad mi je sva odjeća crna. Blago sam se nasmijala i počela jesti palačinke od jučer navečer.

Nisam se ni sa kim vidjela od bolnice. Jedino su Lucas i Ana došli provjeriti da nisam nešto sebi napravila.

"Mogla si barem obući nešto svečanije." nadodala je pomno odmjerivši me.

"Poslije sprovoda idem u vikendicu na tjedan dana. Ne planiram tamo biti u haljini." odgovorila sam joj pokazujući na torbu koju sam spremila u kutu kuhinje.

"Koju vikendicu?" pitala me začuđeno.

"A shit, ti za to nisi znala." lupila sam se po čelu. "Imamo kuću na jezeru kao vikendicu." objasnila sam joj na što je samo klimnula glavom. 

"Mogle bi krenuti." rekla je pogledavši na sat, samo sam potvrdno klimnula glavom i krenula za njom prema van uzimajući torbu sa odjećom.

Spustile smo se u garažu i ušle u moj crni BMW te sam torbu stavila na stražnja sjedala.

Ovi zadnjih par dana od kako se dogodila nesreća, cijela javnost bruji o tome. Od pitanja kuda je išao, do pitanja s kime je bio. Znaju da je bio s nekim, ali nismo dopustili da istina izađe u javnost. 

Carlos je skoro dobio infarkt kad je čuo da sam ja preživjela, a Xav ne. Zabranio mi je ulazak u njegovu firmu, druženje s Hunterom, Debrom i Jamesom. Zapravo se ne smijem pojaviti na sprovodu, ali napravio je sprovod javnim tako da mi to ne može zabraniti.

Kad smo stigle na groblje, već je veliki red bio ispred kućice s lijesom i obitelji u njoj. Nemam baš neku dobru povijest sa sprovodima, ali uostalom tko ima? Gledaš kako osoba koju si poznavao, volio, nestaje s ovog planeta i zakopava se pod zamlju kao sjećanje.

Sparkirala sam auto na parkingu koje je bilo okruženo drvećem i grmovima te smo stale u red da Xavierovoj obitelji izrazimo sućut.

"Surea, svi gledaju prema tebi." šapnula mi je Ana dok smo se polako pomicale u redu.

"Normalno da gledaju, sada svi znaju tko sam." šapnula sam natrag i vratila pogled prema početku reda.

Kad su nam Carlos, Debra i ostatak obitelji bili na vidiku, pustila sam Anu da ode prva dok ja dođem k sebi. 

U kućici su stajali Carlos, Debra, James, Hunter i Maria, svi u suzama osim Carlosa koji je imao neutralan izraz lica. Također svi u crnini od glave do pete. Muški u odijelima, a Maria i Debra u crnim dugim haljinama. Ispred njih se nalazio crni lijes i Xavierova slika na njemu okružena bijelim ružama.

Ana je otišla te sam ja došla. Kada me Debra ugledala, nasmijala mi se, maknula se s mjesta i zaletila meni u zagrljaj.

"Moja sućut Debra." rekla sam joj tapšajući je po leđima.

"Hvala ti Surea, ali ti bi trebala biti tu s nama. Ipak si i ti dio obitelji." odvojila se od mene i nasmijala i se kroz suze.

I ostalima sam izrazila sućut te kad sam do Carlosa, nije me ni pogledao u oči, a kamo li nešto rekao. Samo sam spustila glavu i izašla van ne mareći na poglede ljudi koji su bili na meni.