15.poglavlje

175 9 8
                                    

Malia pov.
Budim se u beloj sobi.Odmah sam shvatila da sam u bolnici.U tom trenutku je ušla medinciska sestra.
Ms:Kako se osećaš?
Ja:Bolje hvala na pitanju.Jel neko od mojih prijatelja tu.
Ms:Bili su ali smo morali da ih pošaljemo kući jer su pravili gužvu u hodniku.
Ja:U redu.
Ms:Ako ti nešto bude potrebno samo pritisni na ovo dugme.
Ja:U redu.
Čim je izašla pogledala sam na stočić pored kreveta na njemu je stajao moj telefon.Protegla sam se da ga uzmem,ali sam zažalila.Osetila sam oštar bol u stomaku.U tom trenutku je ušla moja mama i Derek.
Ja:Mama!
Mama:O Malia dušo.
Prišla mi je i zagrlila me kao i ja nju.
Ja:Nedostajala si mi.
Mama:I ti meni.
Ja:Mama ja sam ...
Mama:Znam sve dušo,Derek mi je rekao.
Pogledala sam u Dereka,on je samo klimnuo glavom.
Mama: Rekao mi je da ćeš da živiš sa njima.
Ja:Da...
Mama:U redu je to je za tvoje dobro,ionako me neće biti četri meseca.
Ja: Gde ćeš biti?
Upitala sam je.
Mama:Biću na dugom poslovnom putu.Ja i Derek smo se dogovorili da ćete ti i Max živeti kod njega.
Ja:Kad ideš?
Mama: Večeras.
Ja:Kako ćemo provesti vreme do večeras.
Mama:Mislila sam da odemo do tržnog centra da kupimo haljinu za Lein rođendan kao i poklon.Pa ćemo ići u bioskop.
Ja:U redu,kad izlazim.
Derek: Odmah samo da te doktor pregleda.
Ja:Ok.
Pola sata kasnije
Čim me je doktor pregledao pustio me je kući.Derek nas j odvezao do tržnog centra,a on je produžio kući.Ja i mama smo ušle u radnju sa haljinama.Isprobala sam desetak haljina i jedna mi se svidela Kupile smo je kao i poklon za Leu.Nakon toga smo otišle u bioskop.
Na aerodromu ...
Ja i mama smo bili na aerodromu,čekale smo njen avion.
Ja: Nedostajaćeš mi.
Mama:I ti meni.
Tada je žena preko govornice rekla da se putnici ukrcaju na avion.
Mama :Izgleda da moram da krenem.
Ja:Daaa .😭
Zagrlilesmo se,mama je uzela kofer.
Mama:Znači te svaki dan i da se javiš.
Ja:Hoću,srećan put.
Mama: Hvala.Zbogom.
Ja:Zbogom.
Krenula je niz hodnik i izgubila mi se iz vida.Oči su mi se napunile suzama.Izašla sam ispred me je čekao Derek naslonjen na kolima.
Derek:Jesi u redu.
Ja:Mislim da jesam.
Ispustila sam jecaj.
Derek:Dođi.
Uletela sam mu u zagrljalj i počela da plačem.
Ja:Nedostajaće mi.
Derek:Šššššššš.Vratiće se nije otišla na kraj sveta.
Ja:Upravu si.
Obrisala sam suze.
Derek:E sad kad si se smirila idemo u prodavnicu da kupim neke namirnice i Kušići nam sladoled.
Nasmejala sam se kao i Derek.
Ušli smo u kola i uputili se u
prodavnicu.
Kod kuće...
Ulazimo u kuću ruke su nam pune kesama.Ulazim u kuhinju i stavljam kese na sto.
Ja: Gde su ostali?
Derek: Sigurno su već legli,pošto je 22:00 .
Ja:Onda idem da legne, pošto sutra idem u školu.
Derek:Ako se još nisi oporavila ne moraš da ideš u školu.
Ja:Ma super se osećam.
Derek:U redu,kad se sutra vratiš iz škole idemo do prodavnice da kupimo stvari za tvoju sobu.
Ja:Ok,laku noć.
Derek:Laku noć Malia.
Popela sam se uz stepenice i ušla u sobu.Oprala sam zube i presvukla se u pidzami i legla da spavam.Budi me bljesak munje  pogledala sam na  sat bilo je 03:00 ujutru.
Osećala sam žeđ.Polako sam ustala i uputila se u kuhinju da pijem vode.Uzela sam bokal sa vodom i čašu.Polako sam počela da sipam vodu.Odjednom sam osetila sam nečiju prisutnost.Okrenula sam se i ugledala nekog tipa u crnom.
Ja:Ko si ti?
Xx:Stefan me je poslao po tebe.
Krenuo je ka meni,odmah sam ispustila bokal sa vodom kao i času.Nisam bila spremna obalio me je na pod i pala sam na parčiće stakla.
Ja: Aaaaaaa.
Stao je iznad mene i počeo da mi vezuje ruke.U jednom trenutku sam osetila olakšanje na rukama.I neko me je podigao to je bila Kira.Pogledala sam u svoje ruke ko je su bile krvave.Podigla sam pogled i videla Dereka i Scotta kako  tuku onog tipa.
Kira:O moj bože Malia tvoje lice i ruke!
Marko je podigao onog tipa i odveo ga negde i vratio se.
____________________________________
Ćao ljudi,nije me bilo dugo znam znam.Od sad pa na dalje ću se potruditi da pišem redovno a mi se vidimo u sledećem delu.Ćao✋💙💫🐺

UjedDonde viven las historias. Descúbrelo ahora