Šest godina kasnije
Nela POV
Daniel i ja konačno smo dočekali svoje vjenčanje.Nosila sam bijelu haljinu do poda sa čipkastim,dugim rukavima.Kosa mi je bila vezana u punđu te na istoj se nalazio cvjetni vijenac na kojeg se nastavljao dugi veo.Vjenčanje se održavalo na nekom ostrvu Egleske koje je poznato kao čarobno mjesto i gdje mnogi parovi dubljeg džepa odlaze baš tamo da zapečate svoju ljubav.
Sve se odvijalo napolju.Puhao je lagani,morski povjetarac koji je osvježavao sve prisutne koji su sjedili za prelijepo uređenim stolovima punim razne hrane i pića.Ja sam hodala stazom do bijelog oltara iza kojeg se nalazila beskrajna daljina plavog mora.Suzdržavala sam se da ne zaplačem koliko je lijepo i savršeno.Nije bilo nikoga da me vodi.Koračala sam sama dok su pogledi svi bili usmjereni ka meni.Pod mojim nogama na stazi bile su latice bijelih ruža.Lagano sam se nasmiješila kako sam se približavala Danielu koji je stajao na oltaru u crnom,mat odijelu koje je naglašavalo njegovu kao isklesanu građu i visinu.Pramenovi njegove guste kose njihali su se na vjetru,a oči sjajile poput dva dijamanta.Ljubav je to...Čim me prožme toplina pri samom pogledu na tu osobu i izazove u meni hiljade nemira.Sve prestaje kada se te usne nađu na mojima.
Kada sam konačno stala pored Daniela znali smo da je došao taj trenutak kojeg smo dugo čekali.
-Da li vi,Nela Fritz,pristajete da budete supruga Daniela Blakea?-svi su željno iščekivali moj odgovor te sam sva sretna htjela da izgovorim to sudbonosno da,ali onda me je prekinuo nečiji glas.
-Ne dok sam ja živa!-bio mi je itekako poznat.Glas jedne užasne ženske osobe.
-Lucia?-svi su se okrenuli u šoku i posmatrali je.
-Koji vrag?-uzviknuo je Daniel.-izgledala je kao psihopata.Ispod očiju bilo joj je crnilo od razmazane maskare što je vjerovatno mnoge,uključujući i mene,uplašilo.
-Šta želiš?Zar nisi dovoljno nam nevolja nanijela?-pitala sam bijesno a ona nam se približavala i histerisala.
-Ja tebi nanijela nevolje?Ti si meni uništila život!Oduzela si mi ljubav,oduzela si mi imetak do kojeg sam se nadljudski borila da ga dosegnem,oduzela si mi dijete!Ja sam trebala da budem na tvom mjestu!JA!-viknula je sa suzama u očima,ali i ogromnom dozom bijesa.-odjednom je izvukla pištolj niotkuda te me upucala da mi je bijela haljina počela se natapati crvenom,vrelom tečnošću.Uhvatila sam se za ranu te su mi i ruke bile crvene,a ona se smijala.
-Ti si psihopata!-bilo je zadnje što sam govorila no onda sam osjetila nečije trzanje.Bola nije bilo,niti krvi.A niti vjenčanja.Sve što sam vidjela bio je Daniel koji je sjedio pored mene na krevetu.
-Budi se,Nela,rekli smo da ćemo uraniti.-tek kad sam došla malo k sebi shvatila sam da je sve bio san.Bila sam u svojoj sobi na čijem noćnom ormariću se nalazila slika mene,Daniela i Antonia u žičari na Alpama.Da,Daniel je održao obećanje da će me voditi tamo.Također su bile pored i slike našeg vjenčanja.Svi smo bili nasmijani.
-Ima da mu ovo bude najbolji dan u životu...-rekao je Daniel,a ja sam klimnula glavom.Danas je Antonio rođendan i pozvali smo sve njegove kolege koji su išli s njim u vrtić da dođu.Trebamo da se pripremamo.
Evo ga...Hvala na čitanju.
Ovo je dio iz "Okus osvete" ako se ko sjeća kada sam pisala kao treću sezonu ove priče,ali sve te događaje što sam imala na umu samo ću nastaviti na ovu sezonu.Tako da očekujte svašta.
Bilo bi najs da mi ostavite vote i komentar iskrenog mišljenja.
Ly<3
