Daniel POV
Spremao sam se da odem u svoju firmu jer me čeka grupa tih ljudi koji su mi predlagali nove planove.Moja firma jeste bila uspješna, ali nisam ni blizu zarađivao kao prije u Miamiju.Zato su mi potrebne nove ideje i napredak.Obukao sam bijelu košulju koja mi je išla uz tijelo i crne hlače te cipele koje su presijavale se.Na ruku sam stavio Rolex od bijelog zlata koji je okružen kristalićima i naparfemisao se.
Kada sam izašao iz sobe Nela je već bila pred vratima.
-Wow!-uzviknula je.Vjerovatno jer sam se sredio.
-Šta je bilo?-pitao sam je s osmijehom.Njene plave oči su me odmjeravale cijelog.
-Izgledaš nerealno zgodno.
-Hvala ti, anđele moj.Ti si uvijek predivna, nema potrebe da ti to govorim.-rekao sam, ali kako je vrijeme prolazilo viđao sam i ljepše djevojke.Nela jeste bila prelijepa, ali otkako je kod kuće stalno udebljala se i tijelo joj je izgubilo onaj savršeni oblik kao i crte lica.Nosila je običnu, kućnu odjeću i nije se šminkala.Kosa joj je bila do ramena,a ja sam volio njenu dugu kosu.Govorim joj da mi je savršena onakva kakva jeste, ali to je laž svakog muškarca jer žena nijednom nije savršena onakva kakva jeste.Volim je, da.Njenu dušu, njene misli, njen osmijeh, oči...Ali to polako postaje jedino što volim.Više je gledam kao doživotnog najboljeg prijatelja nego ljubavnicu.
-Idem sada.-rekao sam te poljubio je i onda izašao i sjeo u auto.Također sam joj izostavio jednu stvar.Sa ljudima s kojima pregovaram bila je Elena.Dok sam se ogledao od retrovizor mislio sam o njoj.Bila je možda preko deset godina mlađa od mene.Bila je vitka i visoka poput pravog modela sa božanski dobrom stražnjicom i nogama.Imala je dugu, plavu kosu i plave oči poput anđela koji kao da je sišao s nebesa.Dobio sam isti onaj osjećaj koji me obuhvatio kada sam prvi put vidio Nelu.Imam neki fetiš za prelijepe ženske, šta ja tu mogu...Muško sam, to je normalno, zar ne?
Tješio sam samog sebe dok sam se vozio ka firmi da je to samo površan osjećaj i da će proći.Ja volim samo Nelu, sve ostalo je samo izgled.Čim sam ušao u istu dočekali su me ti ljudi u odijelima i ona među njima.Kada sam je vidio u lepršavoj haljinici kratkih rukava sa motivom cvijeća i sa crvenim usnama te njeno lice okruženo plavim loknama malo mi je falilo da se napalim, ali onda sam pogledao na te bezveznjake u cvikama i prošlo me je.
-Zdravo, Daniele.Nismo očekivali da ćeš opet da pregovaraš sa nama s obzirom da ti se naša ponuda i nije baš svidjela.
-Predomislio sam se.Ipak sam zainteresovan šta imate dalje za reći.-da li ja ovo radim jer im zaista vjerujem ili da bih bio blizu Elene?
Otišli smo u restoran nekog hotela i tu pregovarali.Prijedlog je bio da ja kupim neku njihovu firmu i da je priključim svojoj te da tako će se povećati proizvodnja i samim tim i dobit.A razlog zašto oni žele da ja kupim firmu jeste taj što oni nemaju dovoljno novca da je održavaju, a dobro radi te da ja uložim u nju.
Bez puno pogovora pristao sam da to uradim te su rekli donijeti mi ugovor o kupovini sljedeće sedmice i ostale papire, a onda kada su otišli ostao sam nasamo s njom.
-Daniele, vi ste tako dobri.Teško ko bi samo tako odlučio kupiti cijelu firmu kako bi pomogao da ona opet napreduje.-rekla je.Kako ima samo lijep i umirujuć glas.
-Pomoći će i vama i meni, tako da mislim da sam donio dobru odluku.-rekao sam ponosno.
-Hoćeš li zaista da potpišeš taj ugovor?
-Da.
-Nećeš se predomišljati?-opet je upitala.
-Ne vjerujem da hoću.Nego, zašto si ti ostala sada sa mnom?
-Volim biti u tvom prisustvu.Daniele, hajde da provedemo noć zajedno.-nisam vjerovao ovome što upravo čujem.Nela će da pobudali.
-Elena...Šta to pričaš?-uputila mi je jedan slatki pogled poput nekog psića malog.
-Želim da budem s tobom.Da ti se zahvalim za ono što si uradio za mene.Za firmu mojih prijatelja.Ti si tako velikodušan, a ja neću da budem sa bilo kim.
-Djevojko, ne znaš šta govoriš...
-Vidim kako me gledaš, Daniele.Nisam ja glupa.Ured si me skinuo pogledom.Ko zna o čemu sada misliš dok gledaš u mene.-čovječe, upravu je.
-I ja osjećam isto...Privlačnost među nama je tako očigledna, ne znam za tebe, ali ja ne mogu da izdržim.O, Daniele želim te.Želim te makar me koštalo svega.
-Jesi ti svjesna da sam ja oženjen i imam dijete?
-Jesam...-počela je da plače odjednom, a meni je bilo žao.
-Koja je ona sretnica...Ima muža koji je bezuslovno voli i vjeran joj je.Plus je uz to prezgodan i predobar čovjek.Oprosti mi molim te, mislim da je vrijeme da odem.Zaboravi na ovo što sam rekla, ispala sam glupa.Neću više nikada da ti se obratim...-obrisala je suze te ustala obukla jaknicu i uzela torbicu.
-Zbogom.-rekla je, a ja sam brzinom svjetlosti kao da mi život ovisi o tome ustao te uhvatio je za ruku da je spriječim da ode.
Da li mislite da ce Daniel prevariti Nelu?Jeste li ovo ocekivali od njega?
