Nakon odgledanog filma i svih slika nisam znao više šta da mislim.Osjećam toliki bijes prema Neli ne mogu opisati koliki.Ona je bila...Bila je obična...Ne mogu to da kažem za ženu koja me odgajala i bila uz mene cijeli život.Droljica.Suze su mi potekle niz lice od muke.Da li da kažem joj da sve znam?Ne mogu da zamislim svu tugu i sramotu koju bi osjećala, pa i poniženje.Da li je otac znao za to?Sva sreća pa je se skrivalo, kako bi samo bio ismijavan u školi da moji drugovi znaju kakva je moja "mama" zaista.Sve što znam je da ovo više ne mogu da trpim.Obrisao sam suze te sam uzeo telefon i nazvao Luciju jer želim da se opet nađem s njom.Kada sam je nazvao naravno pristala je i dogovorili smo se sutra nakon škole opet.
Sljedeći dan nakon nastave prvi sam izašao iz škole i pješke polako šetao do kafića gdje smo se Lucia i ja trebali naći.
Daniel POV
Konačno sam našao vremena da se nađem sa Elenom.Rekao sam Neli maloprije poslije ručka da idem na jedno poslovno putovanje koje će da traje dva dana, a u suštini sam samo planirao otići u drugi grad i odsjesti u hotelu.Dogovorio sam se čekati Elenu na parkingu pored jednog kafića gdje joj se u blizini nalazi stan.Ogledao sam se od retrovizor i popravljao kosu.Ne znam zašto, ali želim izgledati što bolje mogu.Ljudi su izlazili i ulazili u kafić, a nje još nije bilo.Pojavila se tek poslije petnaest minuta.Nosila je bijelu, lepršavu haljinicu do koljena, dugih rukava, a na glavi je imala šešir bež boje.U ruci je nosila kofer dok je njena plava kosa lepršala za njom.Izgledala je jako elegantno i ženstveno.Izašao sam iz auta, preuzeo njen kofer i stavio ga na zadnje sjedište, a ona je sjela već u auto te sam i ja.Nasmijali smo se jedno drugom i krenuli na put.
Antonio POV
Kako sam hodao ka tom kafiću na parkingu sam ugledao auto koje je isto kao u mog oca.Taj čovjek je preuzeo kofer neke visoke i zgodne plavuše koja je sjela na suvozačevo sjedište te je i on kasnije ušao u auto.Prošao sam pored parkinga, a onda je to auto prošlo ulicom pored mene na koje sam ja bacio pogled i uspio vidjeti ko je u njemu.To jebeno jeste bio moj otac, te se smijao zajedno sa tom ženskom dok je gledao na cestu ispred sebe.Bila je prelijepa.Poput anđela moram priznati.Vjerovatno njegova zaposlenica.Ali zašto bi zaposlenica nosila kofere i išla negdje s njim.Ovo ne miriše na dobro.On...On vara.Ne, ne želim biti pesimista.
Ušao sam u kafić i sjeo za sto na kojem je sjedila Lucia i pijuckala kafu.Ruksak sam ostavio na drugu stolicu i skinuo kačket s glave.
-Djeluješ nervozno.-primjetila je.
-Jer i jesam.-odbrusio sam.
-Šta je bilo?
-Odgledao sam film i dobro proučio slike...Bila si upravu...Moja porodica nije onakva kakva sam mislio da jeste.Nela mi se gadi i to nenormalno, a i Daniel...-odjednom sam krenuo da plačem i to pred njom.
-Šta sa Danielom?-pitala je radoznalo.
-Vidio sam sada ga u parkingu kafića kako odlazi sa nekom djevojkom.-ispričao sam joj sve detalje a ona je samo iznenađeno me posmatrala i sa sažaljenjem.
-Jadno moje dijete...-rekla je najzad.
-Lucia...Želim da odem od njih.Ne mogu više da ih gledam.Mrzim ih!-rekao sam bijesno te ustao sa stolice i prišao joj te zagrlio je.
-Da ti nisi došla ja nikada ne bih znao kakvi su oni zaista niti za tebe.-i ona je počela da plače.
-Sine moj...Tako mi je žao što te ranije nisam pronašla.I ja sam pravila greške i to mnogo njih, ali vjeruj mi nije prošla ni jedna sekunda da nisam mislila na tebe.Sve što želim je da budem s tobom do kraja života i da te gledam kako si sretan.Volim te, Antonio.-izgovorila je to sa suzama u očima i grleći me.
-Mama...
Hvala na čitanju.Vote i kom ako vam se dio dopao i šta mislite da će biti dalje?Na šta će sve ovo da liči ? :D
