Paranoia | Ante Rebić |

22.

Lucia Nikolić

"Šta ti je? Izgledaš kao smrt.", pita me Lorena dok ja uzimam prvi gutljaj kave, "Tako se i osjećam.", uzdahnem. "Šta je bilo?", "Ma problemi s Antom.", preokrenem očima.

"Pa pričaj, ženo!", zapali Lola cigaru, a ja joj sve ispričam. Apsolutno sve. Kome ću ako neću njoj?

"Nemam riječi, uopće mi se Ante ne čini kao neki živčenjak.", uzdahne Lola, "Nije se ni meni činio.", slegnem ramenima, "Jel se javio?", "Zvao me preko nekoliko puta, nisam se javila."

"Mislim da ćeš morat ubuduće.", Lorena se digne sa stolice i utrči u salon, šta je njoj?, "Tu si.", aha, sad mi je jasno. "A gdje bi bila?", preokrenem očima, stvarno nije lako čovjeku kad ima problema s glavom.

"Zašto se ne javljaš?", sjedne Ante pored mene, "Pa, ne želim te čuti, a ni vidjeti.", kratko kažem. "Daj Lu, pa žao mi je.", uzdahne, "Ja ne želim da moje dijete ni gleda ni sluša takve svađe. Zapravo, bilo kakve svađe.", kažem.

"Neće se ponoviti.", promrmlja, "Da, sigurno.", preokrenem očima, pa se ustanem sa stolice, "Daj Lu, stvarno mi je žao. Plakao nih najradije.", prepriječi mi put u salon.

"Ja vjerujem.", uđem u salon, pa krenem čistiti. "Kako da ti se iskupim?", pita me. "Idi se liječi, Ante. Pre paranoičan si.", kažem.

"Nemoj tako.", Ante sjedne na kauč, a ja nastavljam čistiti. "To je istina.", slegnem ramenima, pa kad je! "Gdje je Ro?"

"Kod Vedrana.", kažem, "Zašto je kod njega?", eto, opet počinje!, "Zato da bi ti imao šta pitati.", preokrenem očima.

"Slušaj, ili se unormali, ili prekidamo. Vrlo jednostavno.", meni je najmanji problem biti sama. Muškarac nije potreba, već luksuz.

"Promjenit ću se.", promrmlja, "Mhm, ja sam se za jednog takvog udala.", čujem Lorenu u wc-u i počnem se smijati.

"Vidjet ćemo.", kažem, ne vjerujem ja njemu više ništa.

Ante Rebić

"Daj Lucia, oprosti mi.", promrmljam, "Isuse, hoćeš li me pustiti na miru više?", prostrijelji me pogledom. "Neću dok mi ne oprostiš."

"Neću ti oprostiti dok ne vidim napredak.", kaže, "Ja nikoga nisam imala četiri godine, ne znam zašto misliš da sada imam potrebu imati dvojicu."

"Takav sam, ne mogu si pomoći.", kažem, "Baš krasno, šta ćemo onda? Svaki dan se svađat?", pita me, pa nastavi čistiti stan.

"Ne znam. Bojim se da ne odeš od mene.", "Pa otići ću sigurno ako se ne unormališ.", pogleda me.

"Oćemo sad po Ro?", tiho pitam, "Ne, nećemo. Vedran i Lejla je nisu vidjeli od kad smo skupa jer si ti imao svoje prohtjeve.", preokrene očima.

"Jebao te Vedran.", preokrenem sad ja očima, "Ante, Vedran i Lejla su skupa 10 jebenih godina, četiri su Dorini krsno kumovi. Nitko mi nije pomogao kao oni, i uostalom; Lejla mi je najbolja prijateljica.", kaže.

"Da, i Veki najbolji frendač.", kažem, a onda uzdahne. "Stvarno si nedokazan, eto nemam riječi. Ti kada si mene upoznao i dalje si jebavao Laru.", Ok, ovome se nisam nadao.

"Pa kad smo se tek upoznali, šta sam ja znao da ćemo biti skupa!", branim se, "Ajde ne seri, da sam se ja tebi tako jako sviđala, odma bi to prerezao.", svađa se ona dok pere suđe, a ja zašutim.

Ok, možda je u pravu.

Serem previše.

"Mjesec dana si me zvao svaki dan po šest puta, ništa ti nisam rekla! Napokon dođeš i onda radiš sranja. Ja ne idem nigdje osim u salon, stalno sam doma. Šta hoćeš više?", nastavlja ona.

"Sjebao sam, znam.", promrmljam. "Ja sam prije tebe imala vrlo sređen život, i pustila sam te u taj život. Možda prebrzo.", uzdahne.

"Razdvojit ćemo se na par dana, pa ti razmisli šta hoćeš.", sjedne preko puta mene. "Ne dolazi u obzir."

"Zašto? Misliš da ću si nać nekog u 3 dana?", počne se smijati, "Ne želim se odvajati od tebe dok sam ovdje.", kažem.

"E pa morat ćeš.", slegne ramenima, "Nema šanse. Nisam ni Ro vidio kako treba.", ustanem s kauča.

"Pa da, bio si prezauzet svađanjem.", preokrene očima. "Ne ponašaj se tako!", kažem malo glasnije. "Šta, hoćeš me opet zabijati u madrac? Samo izvoli.", ustane i ona.

"Ubit ću se.", naslonim se na šank. "Da, to će riješit sve tvoje probleme.", preokrene očima dok oblači tenesice, "Gdje ćeš ti?"

"Kod Vekija i Lejle. Možeš samnom ako misliš biti normalan.", kaže, "Dobro, bit ću pristojan.

"Još jedan kiks i zaboravi na mene."