Paranoia | Ante Rebić |

17.

Lucia Nikolić

"O čemu ti pričaš? Pa, sjedni.", kaže Filip dok Lara prekriženih ruku stoji pored mene. "Ne, hvala. Vidim ja da imate novu curku u društvu, neću smetat.", kaže ona, a Ante preokrene očima, "Pa daj sjedni, jebote! Nitko te nije prekrižio!"

"Vidim.", kiselo se nasmiješi, a ja se ustanem od stola i uzmem Ro iz Antinog naručja i naravno, ona počne plakati. "Idem ja.", promrmljam, a Ante me zaustavi.

"Ne idi, Lu.", kaže, a ja odmahnem glavom, "U redu je, nisam ni trebala doći.", blago se nasmiješim, pa s uplakanom Ro izađem van iz kafića.

Uđem u salon i sjednem na kauč, pa uzdanem, "Luci? Što je bilo?", Nina sjedne pored mene i pokuša smiriti Ro. "Bila sam na kavi s Antom i njegovim društvom, i onda je došla njegova bivša i počela govoriti kako su je prekrižili zbog mene. Ustala sam se i otišla, ne želim upropaštavati prijateljstva.", uzdahnem.

"Sviđa ti se Ante?", pita, "Pa, ne znam. Drago mi je što toliko voli Ro i što se brine za nas. Ali ne znam jesam li spremna opet biti s nekim.", kažem, nisam bila s nikim još od prekida s Dorinim ocem, posvetila sam joj se u potpunosti.

"Ja mislim da se ti njemu jako sviđaš, a i njegovim prijateljima. Mislim, sudim po tome što si mi pričala.", nasmiješi se ona, "Joj, ne znam. Mislim da to neće ići, Lara je dio njihovog društva i ne želim da bude konstanto povrijeđena. Mislim, znam da je ljuta čim me vidi.", promrmljam, pa podragam Ro po glavici.

"Ne znam šta da ti kažem, Lu. Sve će vrijeme pokazat.", Nina me zagrli i ja kimnem, pa uzdahnem.

Valjda hoće.

**********

Ante Rebić

"Daj mi objasni čemu to!?", pogledam Laru, a ona slegne ramenima, "Joj daj molim te, tu je odjednom pala s neba i ti je zoveš na kavu s našim društvom. Filip, jesam u pravu?", Lara pogleda Filipa, a on šuti, ali vidim da je ljut.

"Lara, cura je normalna i draga. To što pijemo kavu s njom, ne znači da tebe ne volimo.", kaže Filip, "Ma nemoj!? Vi bi trebali biti uz mene u ovakvoj situaciji!", Lara se razbjesni.

"Lara, znamo da si povrijeđena, ali neće život stat zato što ti i Ante niste skupa.", Filipe, volim te. Evo, ozbiljno. "Ne razumijem, zbog nje me ostavio, a vi pijete kave s njom.", Lara uzdahne.

"A šta bi trebali? Lara, odrasti. Lu i Ante ni nisu još skupa, i tko zna hoće li biti. Ako budu, nećemo curu sigurno izbjegavati jer je prije nje bio s tobom.", Hano, sunce moje. Bravo.

"Svejedno, mi smo tim. Mislila sam da se nećete družiti s njom iz poštovanja prema meni.", Lara nastavlja i dalje.

"Ajde, ne seri bre. Idi nađi drugog dečka i ne diži mi tlak, nisi malo dete. Da se nisi premišljala koga bi, možda bi ti i Ante uspeli. Sama si si kriva. Dok si bila u Italiji, Zoranu si slala poruke, a Anti glumila sveticu. Rasprava je završena.", Andja je toliko ljuta, da se sva zacrvenila u licu. I eto, još jedna nova informacija, čula se sa Zoranom dok je bila samnom. Predivno.

Lara je počela plakati, ustala se od stola i izašla van iz kafića.

"Pa, pun mi je kurac više! Plače mi već tri dana, a sa Zokijem se čuje stalno. Pa ne mogu više nezrelu decu da podnosim.", ljuti se Andja i dalje.

"Ajde, Andjo, mir. Ante zovi Lu, neka se vrati.", Filip uzdahne i ja pošaljem Lu poruku.

Nakon par trenutaka, Lu ušeta u kafić s Ro i ja se nasmiješim. Lijepe moje.

"Žao mi je, stvarno.", kaže Lu, "Luc, sve je u redu. Povrijeđena je i normalno je da tako reagira, sedni.", Lucia mi preda Ro, pa sjedne pored mene.

"Ne želim da se svađate zbog mene.", kaže, "Ne brini ti ništa, šta se nas tiče, možeš piti kavu s nama svako jutro. I trebam pramenove sutea7.", Andja kaže, a Lu se počne smijati.

"Može u 9?", pita, pa izvadi bilježnicu s rasporedom, "Može, jedva čekam.", Andja se nasmiješi.

"Ante, ja bi mobitel.", Ro me pogleda i ja joj dam svoj mobitel i otključam ga. Neka se dijete igra.

"Jesi ljut?", Lu me pita,  aja odmahnem glavom.

"Upravo suprotno, nikad sretniji."