Paranoia | Ante Rebić |

7.

Larissa Lalić

"Jesi budna?", pita Filip, "Sad jesam, šta je!?", promrmljam u slušalicu, "Jeste za kafu posle?", "A to nisi mogao posle da me pitaš? Jesmo i laku noć.", kažem, pa prekinem poziv.

Ako već on ne može spavati u 8 ujutro, ima nas koji možemo. U 4 smo došli kući, ja stvarno ne znam od kud mu snaga.

Ustala sam se iz kreveta, pa provirila u Antinu sobu, "Ante, jesi budan?", upitam, a on otvori oči, "Sad jesam.", promrmlja, a ja se počnem smijati.

"Mogu k tebi?", pitam i on kimne, pa raširi ruke. Ja legnem pored njega i pokrijem se dekom, pa uzdahnem.

"Filip me zvao, za kavu poslje.", kažem, "Ovako rano? Pa on nije normalan.", Ante se počne smejati, pa me zagrli.

"Šake su ti naotačene.", promrmljam, pa se približim još više k njemu, "Ma, proć će. A ti pazi šta radiš, nisam baš na sve imun.", odmakne me malo od sebe, a ja prasnem u smeh.

"Ajme, oprosti, nije namerno.", smejem se ja i dalje. "Eto, ovo je sigurna distanca.", Ante uzdahne, pa smjesti glavu u moj vrat. "Jel žališ ikad što si me upoznao?"

"Aj, ne pričaj gluposti i spavaj.", prekrije mi usta rukom, budala! "Ozbiljno te pitam.", promrmljam. "Ne žalim, stalo mi je do tebe.", kaže i ja se nasmešim.

"I bolje ti je.", promrmljam, a on se kratko nasmeje.

"Spavaj."

***********

Ante Rebić

"Ajde, buđenje.", Lara me protrese, a ja polako otvorim oči, "Koliko je sati?", pitam, "Pola 1.", kaže, pa se nasmiješi.

"Idemo na kavu?", pitam, "Da, Filip i Luka nas čekaju.", legne pored mene, a ja je zagrlim, "Mhm."

"A gdje ti je prijatelj?", pita Lara,  a ja je zbunjeno pogledam, "Koji?", koza mi gurne ruku u bokserice i čvrsto me stisne, "Aa, šta radiš?", primim je za ruku, a ona se blago nasmiješi, pa ode ispod deke.

"Lara, ne radi gluposti.", govorim dok mi skida bokserice, jel ja sanjam?, "Tiho.", promrmlja ona, pa ga stavi u usta, a ja uzdahnem. "Isuse, Lara."

Prođem joj prstima kroz kosu, pa mi zazvoni mobitel, zgrabim ga s ormarića i javim se.

"Pa gde ste? Čekamo vas!", Filip kaže, "Evo, evo. Brzo ćemo.", suzdržim se da ne zastenjem. "Jesi ti dobro?", Filip upita, "Super, zašto?", glas mi pukne.

"Jel te boli nešto?", "N-ne.", promucam, "Ajde, dođite.", Filip uzdahne, pa prekine poziv. Spustim mobitel na krevet, pa otkrijem i sebe i Laru.

"A, polako.", promrmljam, a ona se počne tiho smijati. Uopće ne znam zašto ona ovo radi, ali trenutno mi je predivno.

"A Lara, svršit ću.", oslonim se na laktove i ona ubrza ritam, a ja sam u sedmom nebu.

Jao, čemu ovo, Lara!?

***********

"Ante, jesi dobro?", pita Filip čim Lara i ja sjednemo za stol, "Jesam, zašto?", podignem obrvu, "Čudno si zvučao kada sam te zvao.", Filip slegne ramenima, pa normalno kad mi je ova vještica u tom trenutku pušila!

Lara me suptilno pogleda, pa se podsmijehne. Ja sam još uvijek u šoku, jer ne znam zašto je to Lara napravila i šta bi to trebalo značiti. Nakon što je završila, otišli smo se spremiti i kao da ništa nije bilo.

Zavrtila mi je glavom samo tako, izbezumljen sam. "Zovu moji sve nas na večwru poslje.", Lara izvadi mobitel i pročita poruku. "Oho, druženje s tetom Anom i stričekom Vikijem.", Luka se nasmiješi.

"Idemo oko 7?", Lara upita i ja kimnem. Upoznao sam njezine roditelje prije odlaska u Italiju, ljudi su fenomenalni. I brat joj je drag, ne mogu reć.

"Može, i koji je tebi Bog da si tako sretan?", Filip me trkne nogom, "Ajme, pusti me na miru, šta ne mogu ja jednom biti dobre volje?", trknem i ja njega. "Sumnjivo je meni to.", Filip promrmlja.

"Sve će biti u redu, opusti se.", izrecitiram Gobca, a Filip se počne smijati.

"Saznat ću ja, kad-tad."