Paranoia | Ante Rebić |

11.

Larissa Lalić

"Opet kasnite.", Filip nam otvori vrata, pa nas pusti unutra. "Jebiga, promet.", Ante slegne ramenima, "Da, da, promet.", značajno me pogleda, a ja se samo nasmešim.

Uđem u boravak, pa zagrlim sve do reda i sednem pored Andje, "Jesi dobro? Izgledaš umorno.", Andja me opet zagrli, "Ma, dobro sam. Ne brini.", nasmešim se. "Rekao nam je Filip novosti.", Luka kaže, "Ja već sve znam.", ponosno kažem.

Hana sedne pored mene, "Sumnjam da ti Ante nije rekao, uglavnom kuma si i znaš sve kako ide.", kaže ona, a ja se počnem smejati, "Kako to da si mene uzela za kumu?", pitam.

"Zbližile smo se dosta u kolibi, i stvarno si mi draga. Imam osjećaj kao da ti sve mogu reći, mislim mogu i Andji. Ali ti si... my person.", jebo me pas, ako ovo nije nešto naljepše što mi je ikad itko rekao. "You're my person too.", zagrlim je, pa je poljubim u obraz.

Ante Rebić

"I? Šta je s vas dvoje?", pita Filip dok radi sendviče, "Jebeš me ako znam.", uzdahnem. "Pa naravi nešto, saznaj!", Filip preokrene očima.

"Pa kad ni ona sama ne zna šta želi, ujutro sve super, navečer bi ona već nekog drugog.", kažem, pa sjednem za stol. "Kako ti to trpiš? Mislim ti, ljubomorko, trpiš to da ona nije potpuno tvoja. Koji ti je bog? Gdje je moj Ante?", Filip sjedne pored mene.

"Ne znam šta bih ti rekao.", uzdahnem, i sam sam zbunjen.

***********

"Hoćeš jesti?", vikne Lara iz kuhinje, došli smo doma prije pola sata, "Ma najeo sam se Filipovih sendviča.", kažem, pa pustim neki film.

"Bankrotirat ću zbog Haninog venčanja.", požali se ona, pa sjedne pored mene, "Pa zajedno ćemo te.", privučem je bliže k sebi, pa je poljubim u čelo.

"Ne želim uzimati tvoj novac.", pogleda me , "A zašto? Pa imam dovoljno za 3 vjenčanja.", počnem se smijati, "Ne, sama ću to.", slegne ramenima, pa mi se nasloni na prsa.

Netko pozvoni na vrata, a Lara uzahne i ustane se.

Larissa Lalić

"Ma kakvo bre dete, Luka!?, raširim oči, "Pričuvajte ga samo na dva sata, moram obavit nešto, a Andja je na kafi.", moli Luka.

"Ja da čuvam dete? Jesi ti normalan!? Pa imam već jedno u boravku!", kažem, a Luka se počne smejati, "Brzo se vratim!", preda mi Davida i ode, trčeći. O, jebem mu sve.

"Šta je bilo?", Ante upita, a ja uđem s Davidom u boravak, "Dostavili mi dete.", kažem, pa sjednem na kauč. "Demonče, šta ćeš ti ovdje?", uzme mi ga Ante iz naručja.

"Luka mora nešto hitno obavit, a Andja je na kavi. Čudno mi što nisu Filipa pitali.", kažem, "Boje ga se pitati, pa stero bi ih u kurac.", kaže Ante, a ja se počnem smejati.

"Jesi gladan Dačo?", pitam, a David se nasmeši, "Jesi, znači.", ustanem se i odem u kuhinju, pa mu napravim jesti.

Donesem hranu u boravak, pa ga počnem hraniti, "Jel fino, Dačo?",  pitam, a on fino mljacka.

"Isti otac, samo da je hrane.", Ante se počne smejati, "Ćuti, nisi ni ti ništa bolji.", isplazim mu jezik.

Nakon što je David pojeo, odnela sam tanjur u kuhinju i oprala suđe. "Zaspao je.", Ante me zagrlio s leđa, a ja sam se lecnula, "Prepade me.", promrmljam.

"Neka spava, jesi ga pokrio?", upitam, "Jesam, ogradio sam ga cijelog da nebi pao.", kaže i ja kimnem.

"Mi bi bili dobri roditelji.", kaže ona nakon par trenutaka, a ja se počnem smejati, "Jeste Ante, dok se nebi međusobno poubijali."

"Ne ubijaj ovaj lijep trenutak, Lara."