Paranoia | Ante Rebić |

15.

Ante Rebić

"Znam da si joj ti rekla, Hana.", kažem, a ona me pogleda, "Zaslužuje znati!", brani se ona, a ja slegnem ramenina, nisam ljut.

"A rekao sam ti da šutiš, nije na tebi da kažeš.", ja nisam ljut, ali Filip je. "Ali ona mi je prijateljica.", promrmlja Hana. "I Ante ti je prijatelj, kojeg znaš puno duže.", kaže Filip, pa zapali cigaru.

"Ma dobro je, nema veze. Našao sam već stan.", jučer navečer sam odbacio Luciu i Ro doma, pa prespavao kod Hane i Filipa.

"Jesi razgovarao s Larom?", pita Filip, ujutro sam otišao do njenog stana po ostatak stvari. "Jesam, ljuti se i dalje, iako ja još ništa nisam imao s Luciom. Ali, rješili smo sve.", kažem.

"Da Ante, ali od kad si upoznao Luciu i Doru, veseliš se samo njima. To nešto znači.", Filip uzdahne, "Ma, vidjet ćemo.", slegnem ramenima, pa zapalim cigaretu.

"Mislim sam da ti se Lara sviđa.", kaže Hana, "Lara mi se sviđala dok mi se nije počela igrat s mozgom.", promrmljam, ja i dalje volim Laru, ali kao prijateljicu. Šteta što smo upropastili prijateljstvo.

"Šta kažu Andja i Luka? Rekla im je sigurno.", pita Filip, "A šta bi rekli? Ne žele se miješati, žele samo da oboje budemo sretni."

"Hana, Lara mi je bila draga i uvijek će biti. Ali ja sam htio sasvim nešto drugo od onog što je ona htjela. Nismo se našli, jednostavno.", pogledam Hanu i ona kimne, "Razumijem."

"Ante?", Ro priđe stolu, a ja se nasmiješim i uzmem ju u naručje, "Šta ćeš pit?", pitam je, "Ja bi coca-colu.", kaže i ja kimnem, pa naručim.

"Kako si, Dora?", pita Filip, a ona zabije glavu u moja prsa i zacrveni se, "Pa nije te valjda sram Filipa?", počnem se smijati.

"Već si tu.", kaže Lucia, a ja se i dalje smijem, "Kako te je samo našla.", Lucia odmahne glavom, "Lucia, ovo je Hana.", Filip kaže i Lucia se nasmiješi, pa se rukuje s Hanom.

"Sjedni s nama.", kaže Hana, a ja raširim oči, ne mogu vjerovati da ju je pozvala da sjedne s nama za stol. Znam koliko se ljuti na mene zbog Lare.

Lucia sjedne, a Filip škaklja Ro, ma ne želi ga ni pogledati!, "Zločestoćo mala.", ljuti se Filip, a Dora se počne smijati. "Kako si, Lucia?", pita Hana.

"Ma dobro, nisam baš spavala, Ro je kašljala cijelu noć.", zijevne Lucia, a Hana uzdahne, "Jel teško imati dijete?", zagrize usnu.

"Teško je kad si sam, kao što sam ja bila sama. I da sam si htjela naći nekog, nitko ne želi odgajati tuđe dijete. Mislim da će te se ti i Filip super snaći, ne brini.", Lucia se nasmiješi.

"Kakav ti je bio porod? Tog se najviše bojim.", "Joj, bolje da ti ja ne pričam. Meni je bio jako bolan, nisu mi stigli dati epiduralnu. Puno komplikacija je bilo.", Lucia odmahne glavom, a ja pomažem Ro da popije colu.

"Ro, dođi.", Lucia poljubi Ro u čelo, pa uzdahne, "Opet je vruća, moram zvat Ninu da dođe odradit moju smjenu.", kaže i ja kimnem.

"Hoćeš da idemo kod doktora?", pitam je, "Pa ako imaš vremena, ja nemam auto još tjedan dana sigurno.", kaže i ja kimnem.

"Ajde, čekaj da platim.", Lucia izvadi novčanik iz torbe, "Ma daj Luc, mi častimo.", Hana se nasmiješi, "Hvala Vam puno, bilo mi je drago.", Lucia se nasmiješi, pa se ustane od stola i uzme mi Ro iz naručja.

"Vidimo se.", ustanem se, pa mahnem Filipu i Hani.

*******

"Dat ću joj sirup za kašalj i još nešto za skidanje temperature.", kaže doktorica i Lucia kimne, pa uzme recept, a ja Dori obučem jaknu i uzmem je u naručje.

Ne mogu vjerovati da sam se toliko zbližio s njih dve u roku par dana. Od kad je Ro prišla stolu ono jutro u kafiću, ne želim se odvajati od nje. Iako ovo sve izgleda prebrzo i prečudno, ja sam presretan. Znam da činim pravu stvar.

Izašli smo van iz ordinacije, pa iz ambulante. Sjeli smo u auto i ja sam ga upalio, pa ubacio u prvu i izašao van iz parkirališta.

"Idemo u ljekarnu?", pitam, i Lucia kimne. Moram priznati, fali mi Lara. Ali ne kao ljubavnica, već prijateljica. Htio bih joj ispričati da je Dora bolesna. I da je danas Lucia posebno lijepa, iako je iscrpljena.

Stao sam ispred ljekarne i Lucia je otišla po lijek, okrenuo sam se prema zadnjem sjedištu i nasmiješio se, Ro spava, umotana u deku koju uvijek imam na zadnjem sjedištu zbog Davida.

"Evo me.", Lucia sjedne u auto i ja ubacim u prvu, pa krenem. "Zvoniš, Luc.", kažem i ona izvadi mobitel iz džepa, pa se javi, "Hej Veki... ma dala joj je sirup protiv kašlja i sirup za skidanje temperature. Idemo sad kući spavati.", mrmlja ona, a mene prokleto zanima tko je Veki!

"Može, javim ti se kasnije. Pozdravi Lelu.", kaže i prekine poziv, pa mobitel spremi u torbicu, "Tko je bio?", pitam. "Najbolji prijatelj, on i njegova žena su Dorini krsni kumovi.", kaže i ja kimnem, morat ću ja upoznati tog Vekija.

"Hoćeš kod nas malo?", pita Luc, "Hoću."

*********

Priča namjerno ide u ovakvom smjeru, znači Lara je bila relevantna u prošloj priči i u ovoj jer imam planove za nju nevezane uz Antu.

Par Vas se javio da im nije jasno od kud sad Lucia, pa eto da pojasnim. Sve će te vidjeti kroz priču, možda bude i četvrti nastavak 😉