Paranoia | Ante Rebić |

12.

Ante Rebić

"Ona tebe vrti oko malog prsta.", ljuti se Filip, a ja se smijem, "Ne seri.", otpijem gutljaj kave, "Ja mislim da nije tako, već se boji stupiti u novu vezu.", Hana kaže i ja kimnem.

"Dobro nam je i dobri smo si. Neću ništa požurivati.", kažem, "Ja tebe više ne poznajem, prije kad si htio nešto, odmah si to dobio. A nju sad puštaš da radi šta hoće."

"Filip, stvari se mijenjaju.", uzdahnem, "Zaljubio si se, vidim ja.", počnem se smijati, "Nisam, Filip.", "Vraga nisi!", uzdahne Filip.

"Joj Filip, pusti ga na miru.", Hana promrmlja, "Pa kako? Pa ubit ću ga!", opet se Filip ljuti, a ja umro od smijeha. Ajde, bar mi je uljepšao jutro.

"Bok, kako se zoveš?", curica plave kose je prišla stolu, a ja sam se nasmiješio, "Ante, a ti?", okrenem se prema njoj.

"Ja sam Dora. Koliko godina imaš?", pogleda me predivnim plavim okicama, "26, a ti?", pitam je, "Imam 4 godine.", nasmiješi se ona.

"Dora, nemoj smetati.", izgleda da je Dora ista mama, jer je predivna plavokosa djevojka upravo došetala do stola. "Ma ne smeta.", nasmiješim se, "Vidiš mama!", Dora podigne glavu i ponosno se nasmiješi.

"Jako je radoznala, ispričavam se još jednom.", djevojka se nasmiješi, "Ajde, pozdravi stričeka, idemo kući.", kaže.

"Bok, striček Ante!", Dora mi mahne, a ja se nasmiješim. Preslatka je. "Bok, Dora.", mahnem njoj i mami, pa ih pratim pogledom dok izlaze van.

"Kako mi je ta cura poznata.", Filip ih i dalje gleda, "Meni nije.", slegnem ramenima. "Idem u dućan, pa kuću.", protegnem se, pa ustanem od stola.

"A gdje je Lara?", pita Filip, "Mislim da je kod svojih.", slegnem ramenima, nisam je ni pitao. "Vidimo se!", ustanem se od stola i mahnem im.

Mala plava djevojčica mi je definitivno uljepšala dan, ako ne i tjedan.

************

"U dućanu sam, ti?", pitam, "Idem s Davidom kod doktora, nešto kašljuca.", kaže Andja, "Ajde, javi mi šta je bilo.", promrmljam dok stavljam stvari u kolica. "Može, zovem te."

"Može.", prekinem poziv, pa se okrenem oko sebe, nadam se da nisam ništa zaboravio. "Striček Ante?", okrenem se i ugledam Doru.

"Pa dobar dan, dugo se nismo vidjeli.", nasmiješim se, "Mama i ja moramo kupiti krumpir, šta ti kupuješ?", pita ona, "Ma bezveze nešto. A što će mama kuhati?", čučnem ispred nje.

"Pa, krumpir i pohanu piletinu. To mi je najdraže jelo.", ponosno kaže, a ja se počnem smijati, "I meni je to najdraže jelo.", kažem.

"Dora!", čujem njenu mamu kako je traži, "Tu sam, mama!", Dora vikne, a njena mama došeta do nas. "Vidim, pronašla vas je.", počne se smijati.

"Drago mi je da je, toliko je pametna i pristojna.", ustanem iz čučnja, pa bolje pogledam mamu. Zgodna mama, bome. "Ja sam Lucia.", pruži ruku, a ja prihvatim gestu, "Ante, drago mi je.", rukujemo se.

"Inače baš me prilazi strancima, ali vi ste joj očito zanimljivi.", kaže Lucia, "Ma, mala je stvarno preslatka.", podragam Doru po glavi.

"Idemo Dori, moramo ići kuhati.", Lucia je uzme u naručje, "Ide i striček Ante s nama?", pita, a ja se počnem smijati. "Drugi put, ali imam drugu ideju. Hoćeš da te vodim na sladoled?", upitam je.

"Da! Mama, idemo?", okrene se prema Luci-i, "Jeste sigurni?", pita Lucia, "Pa naravno, uopće mi nije problem.", kažem.

"Idemo mi onda na blagajnu da platim, ima slastičarnica ovdje blizu.", Lucia me pogleda, "Može, nađemo se ispred za 5 minuta.", nasmiješim se i ona kimne.

Odu one, a meni zazvoni mobitel. Izvadim ga iz džepa i javim se, "Hej, gdje si?", pita Lara, "U dućanu, zašto?", pitam.

"Ja idem prema doma, kad dođeš?", pita, "Nemam pojma, sat vremena valjda.", uopće sam zaboravio na Laru, da budem iskren.

"Okej, vidimo se.", kaže, pa prekine poziv, a ja krenem platiti namirnice. Veselim se sladoledu.

************

PLOT TWISTTTTT

😁

•LalaIvanov