Paranoia | Ante Rebić |

19.

Ante Rebić

"Gdje je Ro?", promrmljam, "Odnjela sam je u njenu sobu, naredila mi je prije pola sata.", Lu prošapće, a ja otključam mobitel i pogledam na sat, "Tek je 8.", protegnem se, pa privučem Lu bliže k sebi.

"A gdje si ti pobjegla?", pitam je, "Pa bio si okrenut na drugu stranu.", počne se smijati. "Sad kad Ro nema...", počnem joj ljubiti vrat, a ona uzdahne i zabaci glavu u stranu.

"Oho, nema opiranja.", kažem, iznenađen, očekivao sam šamar. "Želim te, a i ti želiš mene.", promrmlja, "Jao, da znaš samo koliko.", kažem, pa joj na brzinu skinem trenirku i gaćice. Ona skine majicu, pa me pogleda, "Nemoj obraćati pažnju na strije i to...", zagrize usnu, a ja nas otkrijem i odmjerim je od glave do pete.

"Prekrasna si. Nemam riječi.", Okrenem joj glavu prema sebi i poljubim je, pa zabijem srednji prst duboko u nju. Ona zastenje, a ja zagrizem usnu. U životu se nisam ovoliko napalio.

Skinem na brzinu bokserice i stavim joj ruku ispod glave, pa je privučem bliže k sebi. Zabijem se u nju i tiho uzdahnem. Stvarno je savršena. Dlan položim na njen struk i ubrzam ritam, a ona tako lijepo stenje, da bih odmah svršio.

"Isuse.", promrmlja, pa položi svoj dlan na moj i čvrsto me stisne. Ja je ugrizem za vrat i ona vrisne. To želim čuti. Jao, samo da se Ro ne probudi.

Usporim, pa joj malo ljubim vrat, ne želim da ovo ikad završi. "Jače, brže, molim te.", pogleda me, a ja se podsmijehnem, "Svršit ćeš?", ubrzam ritam, a ona zagrizne usnu, "D-da."

Prokleto savršena.

**********

"Seksali ste se?", Filio glasno prošapće, "Da, majmune, tiho budi.", počnem se smijati. "I? Kako je bilo?", pita on, pa otpije gutljaj kave. "Brutalno. Savršeno.", uzdahnem sa smiješkom.

"Bolje od Lare?", pita, "Ma nijedna joj nije ravna.", kažem, a on se počne smijati. "I šta sad?", "A ništa, vidjet ćemo. Ali ja je više ne puštam, poprilično sam siguran da više nigdje neću naći takav seks.", kažem.

"A jel ti se sviđa ovako? Karakter i to?", pali on cigaru, "Naravno da, da. Sviđa mi se u svakom pogledu.", otpijem gutljaj kave. "Hej, ostavljam malu.", Lorena dođe do stola, a meni Ro skoči u krilo, "Gdje je Lu?", pitam.

"U gužvi je, napali je čim je došla na posao.", Lorena se počne smijati i ja kimnem, "Idem joj pomoći, vidimo se!", Lorena izađe van iz kafića, a ja Dori naručim sok.

"Jesi ti spreman na to? Dijete, obiteljski život?", pita Filip dok ja Dori držim maramicu na nosu i objašnjavam joj da ga mora ispuhati. "Ok, neću više ništa pitati.", Filip se počne smijati.

"Jutro.", Hana dođe do stola, pa jedva sjedne. Još malo pa će roditi. "Kako si, trudnice?", pitam je. "Jedva čekam roditi, ne mogu više.", uzdahne, pa podraga Ro po glavi.

"Ro, ne radi gluposti.", promrmljam, pa obrišem Ro oko usta maramicom. "Ante, kad se vraćaš u Italiju?", pita Filip, "Za dva dana.", kažem, pa posjednem Ro na stolac pored sebe i dam joj mobitel.

"I kad se vraćaš?", pita Hana, "Nemam pojma, mjesec dana valjda. Jel idete vi u Frankfurt ili?", pitam, "Idemo za tjedan, dva. Ali vraćamo se nakon poroda.", Filip zijevne i ja kimnem.

"Idem s Ro do stana, spakirat ću se odma da sam miran.", protegnem se na stolcu. "Vidimo se još prije nego šta ideš?", pita Filip.

"Naravno."

**************

2 dana kasnije

"Jesi sve uzeo?", pita Lu dok stavljam kofer u prtljažnik. "Valjda jesam.", počnem se smijati, poznat sam po tome da uvijek nešto zaboravim.

"Dođi meni.", naslonim sd na auto i privučem je bliže k sebi, "Falit ćete mi, obje.", promrmljam, pa je poljubim. "I ti nama.", Lu se nasmiješi, pa me zagrli.

"Nemoj da te netko drugi takne dok me nema.", uozbiljim se, a ona odmahne glavom, "Ma ne pričaj gluposti, tko bi me dirao?", "Ne znam ja.", slegnem ramenima.

"Zvat ćeš svaki dan, jelda?", zagrize usnu, "Naravno da hoću.", nasmiješim se, pa je uhvatim za guzu, "Imam još 10 minuta.", promrmljam, pa je poljubim u vrat.

"Ro je budna.", Lu uzdahne, "Pa nema veze, ajde, samo malo.", kažem i ona preokrene očima smijući se.

"Idemo u stan, ajde.", nasmiješi se, pa me uhvati za ruku i krene u zgradu.

Savršena, savršena, savršena.