Paranoia | Ante Rebić |

13.

Ante Rebić

"Striček Ante, ja bih još jedan.", Dora me pogleda i ja kimnem, pa joj naručim još jedan sladoled. "Hvala Vam puno, izgleda da joj se stvarno sviđate.", Lucia se nasmiješi.

"Ma nema na čemu i molim te, nemoj mi govoriti vi. Imam samo 26 godina.", uzvratim osmijeh. "Ja 24.", kaže, "Znači mlada si rodila?", zaključim.

"Da, s 20. Nije bilo planirano.", nervozno se nasmiješi. "Ma, djeca su najveći dar. Kad god da dođu.", pokušam joj olakšati, imam dojam da se srami toga što je tako rano rodila.

"Da, da.", obriše Dori lice, "A gdje je tata?", pitam, "Pa iskreno, ne znam jel nas posjetio više od 3 puta u posljednje četiri godine. Nije baš tip za djecu.", Lucia slegne ramenima.

"Aha, razumijem. Mislim, ne razumijem, ali jebiga.", uzdahnem, "A ti? Imaš curu pretpostavljam?", upita.

"Nemam.", kažem, pa nemam, Lara mi nije cura. Mi dvoje još nismo ustanovili šta smo. "Aha.", Lucia kimne, pa izvadi mobitel iz torbe i krene pisati poruku.

"Radiš negdje?", pitam, "Da, frizerka sam. Imam svoj salon pored kafića u kojem smo bili danas.", nasmiješi se, pa spremi mobitel. "Ja tebe neću ni pitati što radiš, jer znam ko si.", počne se smijati.

"Ma daj? Voliš nogomet?", nasmiješim se, "Ma, brat je sav u nogometu, pa zato znam. Stalno nešto komentira.", slegne ramenima.

"Ro, pojedi, pa idemo. Djed nas čeka.", kaže Lucia, a Dora se nasmiješi, "I deda će nas voditi na sladoled!", Dora pljesne rukicama, a ja se počnem smijati.

"Ante, hvala ti puno za ovo.", Lucia se nasmiješi, "Ma daj, pa baš mi je lijepo s Vama.", uzvratim osmijeh. "Idemo, Ro.", Lucia kaže, pa se ustane od stola. Ja ostavim novce na stolu, pa ustanem i krenem s njima van.

"Striček Ante, ideš s nama?", Dora ili "Ro" kako je Lucia zove od milja je jedno preslatko biće, "Ne idem, ali vidjet ćemo se uskoro.", nasmiješim se, pa se sagnem i poljubim je u obraz.

"Sad ja tebi pusu.", kaže, pa mi zgrabi lice i poljubi me u obraz. "Jao, ja ne vjerujem, ovo je prvi put da je nekom 'nepoznatom' muškarcu dala pusu i prihvatila poziv na sladoled.", kaže Luce.

"Suđeni smo si.", našalim se, pa podragam Ro po glavi i mahnem im, "Vidimo se, cure!"

***********

"Hej! Dugo te nije bilo.", viće Lara iz kuhinje, "Gužva je.", lažem, jer joj ne želim reći za Doru i Luciu.

"Jel ima šta novog?", ušetam u kuhinju, a ona me zagrli, "Pa ne.", odmaknem se, pa otvorim frižider i počnem slagati namirnice.

"Jel sve u redu? Ljutiš se nešto?", digne ona obrvu, a ja odmahnem glavom, "Ma, sve je u redu.", promrmljam, pa zatvorim frižider i krenem prema boravku.

"Jesam ti bar malo falila?", Lara ma zaustavi, pa rukama obgrli moj vrat i privuče me bliže k sebi, "Jesi.", iskreno, nisi. Prije da, sada ne. Zašto? Jebo me pas ako znam.

"Jako?", spušta ruku po mom torzu, a ja uzdahnem, znam šta slijedi, "Da.", prošapćem, pa pogledom pratim njenu ruku; koja nestaje u mojoj trenirci.

"Ajde, riješit ćemo to.", primi me za malog,  ja uzdahnem. Kad je već počela, neka sada i završi.

***********

Lucia Nikolić

"Jutro!", kažem, a ni ne pogledam ko mi ulazi u salon, "Pa znao sam da te znam od nekud!", "Filip, jel?", nasmiješim se, šišam ga kad god je u Beogradu.

"Da! Jučer te gledam i mislim si; "Jel to moja frizerka?", počnem se smijati, pa mu pokažem di da sjedne. "Klasika?", upitam, "Da, da, sve znaš.", nasmiješi se, a ja ga zamotam za šišanje.

"A di ti je mala?", pita, "S bakom doma.", kažem, pa krenem šišati. "Čujem da vas ja Ante vodio na sladoled jučer.", "Ma da, Dora se zaljepila za njega.", slegnem ramenima.

"Ante jako voli djecu.", Filip se nasmiješi i ja kimnem, "Evo baš mi šalje poruku da će doć ostavit mi novce.", kaže Filip, "Joj Fićo, ako nemaš za šišanje, nije bed.", počnem se smijati.

"Na zajebavaj! Nisam stigao na bankomat!", pokuša se opravdati, a ja umirem od smijeha, "To bih i ja rekla.", kažem kroz smijeh.

"Dobar dan!", uđe Ante u salon, "Evo ljubavi da imaš za frizuru.", preda Filipu novce, a ovaj mu pokaže srednjaka, "Mene ste našli."

"Di mi je dijete?", pita Ante, "Kod bake.", kažem, a on kimne. "Dobar dan!", uđe kolegica u salon i ja se nasmiješim, a ona me poljubi u obraz. "Gde si, Lola!", Filip joj da ruku, a ona uzdahne, "Pitaj gde nisam, polažem vozački.", kaže.

"Lola, ovo je Ante. Filipov prijatelj.", kažem Loreni i ona se upozna s Antom. Lorena ima 19 godina i radi samnom od svoje petnaeste godine. Odradila je ovdje praksu i odlučila ostati. Imam još jednu radnicu, Ninu. Ona ima 22 godine, i radi ovdje tri godine.

"Luci, do kad si ti danas?", pita Lorena dok provjerava raspored, "Filip mi je zadnji, zašto?", pitam, pa očistim Filipu vrat od dlaka i ispušem ga s fenom.

"Ma pitala je konobarica iz kafića za farbanje, reći ću joj sutra popodne.", kaže Lorena, i ja kimnem, pa Filipu napravim frizuru, "Evo ga! Jeste zadovolji?", pitam.

"Ma, savršeno. Sve znaš.", ustane se sa stolice, pa ode do recepcije i Lorena mu naplati.

"Kamo ćeš ti sada?", pita Ante, "Idem po Ro kod bake, pa s njom kod doktora. Imala mi je temperaturu noćas.", kažem, "Jel se mogu ja šišati sutra?", pita.

"Lola, kad imam slobodno sutra za muško šišanje?", pogledam Lolu, "U 20, ovo ostalo si puna.", kaže. "Onda dođi u 20.", okrenem se prema Anti i on kimne.

"Ništa djevojke, uživajte i vidimo se za dva tjedna.", Filip i Ante nam mahnu, pa izađu van iz salona.

"Ovaj Ante te tako odmjerio.", Lorena se počne smijati, "Blago meni.", promrmljam, pa zbrojim promet. "Bit će seksa.", Lorena kaže, a ja se počnem smijati.

"Koja si ti koza! Idem.", poljubim je u obraz, pa navučem jaknu i uzmem torbu.

"Ćao ljubavi!", vikne Lola dok izlazim iz salona.

Najbolje radnice imam.