Paranoia | Ante Rebić |

20.

Lucia Nikolić

Mjesec dana kasnije

"Jao, glava će mi puknut.", uhvatim se za glavu pa uzdahnem, "Hoćeš tabletu?", pita Nina i ja odmahnem glavom, "Ma, prestat će.", "Đenja!", Lorena izađe van iz salona i isprati mušteriju, pa na brzinu zapali cigaru.

"Bože dragi, šta im je danas?", otpije gutljaj kave, a ja se počnem smijati, "Pa svadbe su, Lola.", kažem, "Ma jebale ih svadbe, i ruke i noge mi otpale, a tek je 12.", uzdahne, pa sjedne na stolac.

"Dobar dan!", pozdravi nas Kaja, cura koja je redovna mušterija već 3 godine. "Kajo, ne diži me još, ako Boga znaš.", kaže Lorena, a mi prasnemo u smijeh.

"Ajde, zapalit ću i ja jednu.", Kaja zapali cigaretu, "Danas ti dolazi dragi, jel?", Nina se nasmiješi, "Da, sad je negdje sletio, valjda.", kažem, veselim mu se, iako to baš i ne znam pokazati.

"Jel se javljao uopće?", pita Lorena, "A ne nije, zvao me šest puta dnevno, u jednom trenutku mi je došlo da ga oteram u pizdu materinu.", kažem, a one prasnu u smijeh.

"Da je bar moj takav, kad ode na put, jedva da se čujemo.", Kaja uzdahne, "Nađi drugog.", Lorena slegne ramenima, "Zločesta si!", Kaja je zvekne u rame, "Pa nisam, samo sam realna.", smije se Lola.

Zahvalna sam Bogu što imam ovako dobre radnice, volim ih najviše na svijetu.

"Nisam ni mislio da nešto radite.", čujem poznati glas, pa se nasmiješim, "Ljubav!", ustanem se sa stolca i utrčim mu u zagrljaj. "Srce moje malo.", kaže, a ja podignem glavu i poljubim ga.

"Fuj, odvratni ste. Ajmo, Kajo.", kaže Lorena, a mi prasnemo u smijeh. "Idemo kući?", pita Ante i ja kimnem, "Evo samo da uzmem stvari.", nasmiješim se.

Uđem u salon i uzmem torbicu i jaknu, pa mahnem Loli i Kaji, "Uživajte!", viknu one, a ja se nasmiješim i izađem van iz salona.

"Nina, nakon obračuna stavi novce gore u ormar, može?", zagrlim Ninu i ona kimne, "Uživaj, ljubi.", poljubi me u obraz, a ja otključam svoj auto i otvorim prtljažnik. Ante ugura svoje kofere unutra, pa sjedne u auto samnom i ja mu predam ključeve.

"Gdje je Ro?", pita, pa upali auto i ubaci u prvu, "Kod mame na čuvanju.", kažem, pa izvadim mobitel i odgovorim mušteriji na poruku. "S kim tipkaš?", pita Ante, pa ubrza čim izađemo na glavnu cestu.

"S mušterijom, pita za farbanje sutra.", kažem, pa odma odgovorim i Vekiju na poruku, i on bi se šišao. "Sigurno?", Ante me pogleda i ja kimnem. "Zašti me to ispituješ? Pa znaš da sam luda za tobom.", naslonim se na njegovo rame, a on uzdahne.

"Hoćemo kasnije po Ro?", pita, "Kako god hoćeš.", slegnem ramenima. "Hoću te malo maziti u miru.", poljubi me u čelo, a ja se nasmiješim, "Idemo ona kući."

***********

Ante Rebić

"Evo mene, moji ljudi.", nakon 4 sata provedenih s Luciom, odlučio sam otići s Filipom i Andjom na kavu. Falili su mi.

"Hej, gde ti je Lu?", pita Andja, a ja sjednem za stol, "Otišla je do svojih, pokupit će Ro, pa mene kasnije.", kažem, pa naručim kavu.

"I? Kako ste vas dvoje?", pita Filip, "Pa dobro, valjda. Bojim se da me ne prevari.", uzdahnem, "Ma zašto bi te prevarila? Ajde bre, ne pričaj gluposti.", Andja odmahne rukom. "Pa, ne znam.", slegnem ramenima.

"Gušiš je, zar ne?", Filip me pogleda, "Ma nije.", zagrizem usnu, stvarno sam bio naporan ovih mjesec dana. A ona još ništa nije rekla na to, što mi je čudno. "Ne seri, šta si joj sve već zabranio?", Filip uzdahne, "Ma šta bi joj zabranio? Ima potpunu slobodu.", branim se ja.

"Jao, ko te ne zna, skupo bi te platio.", Andja otpije gutljaj kave, a Filip se počne smijati, "Baš, da čujem? Koliko si je zapravo izmaltretirao?", "A rekao sam joj samo za onog njenog najboljeg prijatelja da mi se to ne sviđa. Ništa drugo.", zapalim cigaru, pa otpijem gutljaj kave.

"I, šta je rekla?", vidim, Filip se pretvorio u uho. "Ništa, rekla je da će malo srezat kontakt s njim i to je to.", promrmljam, "Pretpostavljam da tebi to baš i ne odgovara, ti bi da ona skroz prekine kontakt s njim.", Andja kaže.

"Tako nekako, ali jebiga. Znam da to nije u redu od mene.", slegnem ramenima. "Pazi da je ne izgubiš zbog svoje paranoje.", upozori me Filip.

"Suzdržavam se stari, koliko god mogu."