Paranoia | Ante Rebić |

6.

-Može koji usputni?

Ante Rebić

"Kad ono dolaziš?", Lara upita, pa otpije gutljaj kave, "Za dva tjedna.", nasmiješim se, pita me to već peti put.

"Joj, dugo je to.", uzdahne, pa otključa mobitel i pogleda na sat, "Let mi je za sat vremena.", "Jesi uzela sve? Mislim ako nisi, nema veze, donijet ću ti ja.", kažem.

"Pa, mislim da sam sve.", slegne ramenima, pa nastavi tipkati po mobitelu. "Falit ćeš mi.", promrmljam, "I ti meni.", nasmiješi se ona.

"Ako sretneš Zorana ili ako ti samo pošalje poruku, zovi me. Ne želim više vidjeti nijednu modricu.", uozbiljim se, a ona kimne. "Javio je Filip da će doći ranije.", pokaže mi Filipovu poruku.

"Ajde super.", nasmiješim se, bar ću znati da je sigurna. "Glava me ubija.", nasloni se u stolcu, a ja se počnem smijati, "To još od izlaska."

"Godina proizvodnje.", nastavi se smijati samnom. "Svi igrači su te pohvalili, samo da znaš. I cure naravno.", kažem.

"Kako lepo! I oni su svi odlični, stvarno.", prođe rukom kroz kosu, "Ovaj, ono kad si me zagrlio, na kauču... Zašto si to uradio?", pitanje me malo zateklo.

"Pa, ne znam. Došlo mi je.", slegnem ramenima, "Mislim, osećala sam se sigurno. Bilo je lepo.", nasmiješi se.

"Samnom se uvijek možeš osjećati sigurno."

"Znam."

**********

2 tjedna kasnije

"Pa gde ste!", Filip se ustao od stola kada smo Lara i ja ušetali u kafić, ja sam došao jučer kasno navečer. "Udebljao si se! Macan si!", Filip me zagrli, a ja se počnem smijati.

"Samo komentare na težinu dobivam.", odmaknuo sam se od njega, pa zagrlio Hanu. Malo joj se nazire trbuhčić. "Evo me!", Andja je utrčala u kafić, pa meni u zagrljaj.

"Ludo jedna!", čvrsto je zagrlim, pa je poljubim u obraz. "Evo i nas.", Luka uđe u kafić, a ja odmah izljubim Davida, demonče moje malo. Vratim Davida Luki, pa sjednemo napokon za stol i naručimo kave.

"Pa šta ima Antiša? Jesi prebolio?", Filip me trkne laktom, "Ma jesam.", nasmiješim se, ja mislim da jesam. To jest, nadam se. "Odmah se vraćam.", Lari zazvoni mobitel i ustane se od stola, a ja je uhvatim za nadlakticu, "Tko je?"

"Zoran.", promrmlja, "Sjedi dole, nećeš se javiti.", ozbiljno kažem, a ona uzdahne, "Moram, ne želim probleme.", kaže, "Lara, sjedaj dole.", procijedim kroz zube i ona napravi što sam rekao.

"Lakše malo.", Filip šapne, a ja ga ignoriram. Ne dozvoljavam joj da bude glupa i da se javi čovjeku koji je tuče. Ja razumijem strah, ali dok sam ja tu, nema se čega bojati.

"Ne razumiješ! Poludjet će!", Lara me uhvati za ruku, "Lara, sigurna si, pa svi smo ovde.", Andja se ubaci. "Prestani raditi budalu od sebe.", kažem, a ona zašuti.

"Ante, mir.", Luka me uhvati za ruku i ja kimnem, kratak fitilj. Nažalost. "Dobro, ovaj, da prekinem napetost, što kažete na izlazak danas? Ja ostavim Davida kod svojih, i možemo.", predloži Luka.

"Ja sam za.", Filip promrmlja, a ja pogledam Laru, "Šta kažeš?", "P-pa može.", promuca, uplašio sam je. E, jebiga. "Tko vozi?", pita Hana, "Ja ću.", Lara odgovori, pa me pogleda, "Može?"

"Zašto nebi mogla?", podignem obrvu, "Jao, što si je izdresirao!", našali se Filip, a ja ga prostrijeljim pogledom, nisam ja nikog dresirao.

"Filip, ne seri.", promrmljam, pa otpijem gutljaj kave. "Znači, Lara ti voziš Antu, mene i Andju, a Hana Filipa.", kaže Luka. "Mene ostavite s najvećom pijanicom.", Hana kaže, a mi prasnemo u smijeh.

"Žao mi je ljubavi, da sam ja trudan, ja bih tebe vozio.", poljubi Filip Hanu u obraz, budale dve.

Samo neka sve prođe glatko.

*************

Larissa Lalić

"Šta ste vi išli preko Sarajeva?", nismo još ni izašli iz auta, a Filip već drži prodike. "Tko ti kriv šta si krenuo ranije.", slegnem ramenima. "Ajde, rezervirao sam stol.", kaže Luka.

Uđemo u klub i konobar nam pokaže naš separe, zahvalimo se, pa sednemo i naručimo piće.

"Lara.", čujem glas iza sebe i zaledim se, a Ante me zgrabi za ruku, "Ne okreči se.", promrmlja i ja kimnem. "Larissa.", ponovi Zoran, a Ante se okrene, "Gubi se.", zareži.

"Ne gledaj.", Filip me privuče k sebi i ne da mi da pogledam šta Ante radi. "Oho, novi jebač! Već? Jel, kurvetino!?", čujem Zoran kako se dere. "Budi pametan, okreni se i gubi se van. I da je više nikada nisi nazvao, a kamoli pogledao.", čujem Antu.

"Govno, fuj!", nastavlja Zoran, a ja pokušam okrenuti glavu, "Lara, za tvoje dobro, nemoj.", Filip me uhvati za bradu, a ja uzdahnem. Bože, samo da bude sve u redu.

Ante Rebić

"Ovo ti je zadnje upozorenje.", procijedim kroz zube, a ovaj se počne smijati, "Ma šta ćeš ti? Smrdljivi nogometašić. Lara, idemo!", počne se derati, a ja počinjem gubiti kontrolu.

"Van.", kažem najmirnije što mogu, "Ma puši kurac, bre!", unese mi se u lice. E sad si mrtav. Pogodim ga šakom, a on padne na pod. "Jebat ću ti majku!", digne se i krene na mene, a ja ga odgurnem nogom, pa sjednem na njega i nastavim ga šaketati.

"Ante, dobro je, ubit ćeš ga!", Filip me uhvati za ruku, pa me pokuša odvući od njega, "Nek umre!", kažem, pa nastavim, "Ante, beži odavde!", Filipu se priključi i Luka, pa me napokon maknu s budale.

"Još jednom je nazovi! Samo još jednom! Drugi put neću stati!", derem se, a Zoran leži na podu i drži se za nos. Pogledom tražim Laru i vidim da je još uvijek okrenuta leđima, Andja je drži.

Izdahnem, jer nebi bilo dobro da me vidjela ovakvog. Popijem gutljaj vode i smirim se, pa dođem do nje i okrenem je prema sebi.

"Isuse Bože, dobro si!", počne plakati, pa me čvrsto zagrli, "Sve je u redu.", kažem, pa je stisnem još jače. "Nemoj više tako, molim te.", promrmlja i ja kimnem, "Neću, dok ne bude potrebno.", uzdahnem.

"Uzeo si mi 10 godina života."