Hailee se osjećala kao da je neko fizički guši. Osjećala je kako joj obrazi gore i kako ima sve manje i manje zraka. Soba se okretala oko nje kao da je bila na ringišpilu. Šutjela je par momenata jer riječi jednostavno nisu izlazile iz njenih usta.
"Hailee?" Justinov prodorni glas zovnu njeno ime. "Hailee, nisam mislio.. Pobogu, žao mi je. Nisam tako mislio, loše je ispalo. Želim samo da te gledam dok pleš.. Ne, to opet pogrešno zvuči, jebemu." I dalje je pričao onim niskim glasom koji je u Hailee budio milion i jedan osjećaj.
"Sve što tražim je da te vidim kako završavaš posljednju koreografiju koju ste plesali. Nikada je nisi dobila šansu završiti zbog povrede. To je sve." Čula je kako dečko sa druge strane slušalice očajno izdahnu.
Da li se Justin baš toliko zbunio zbog obične rečenice koju je izgovorio? Da li stvarno brine o tome šta Hailee misli i kako je shvatila to 'pleši za mene'?
Da, Justin brine.
U njemu se stvorio taj neki osjećaj kojeg nije mogao odbaciti ma koliko god pokušavao. Ne, to nije bila ljubav jer je za to bilo i suviše rano. Ali to je definitivno bila neka privlačnost koju nije mogao zanemariti i koja ga je polako počinjala izluđivati.
S druge strane, njegova hladna strana je samo čekala svojih pet minuta kako bi otjerala kako Hailee, tako i svakog ko mu se pokuša približiti. Šta ako on toj strani ne dozvoli izaći? Da li ima tu moć?
"Ja.. dobro." Hailee izdahnu, iako ni sama nije shvaćala da je uopšte zadržavala dah. Vjerovatno je mogla i umrijeti da Justin nije objasnio svoj zahtjev tako brzo.
"Možeš li doći odmah? Do mog ureda." Justin opet izravno reče sa nekom sigurnošću u glasu. Pa, nije kao da je imala pametnija posla.
"Mogu." Ona potvrdi i ustade sa kauča. "Bit ću tamo ubrzo."
"Onda se vidimo, Hailee." Justin reče i prekide.
Hailee je trebala par momenata da se sabere i procesuje sve što se upravo dogodilo prije nego je otišla u sobu i presvukla se u nešto u čemu je mogla plesati. Još jednom je provjerila da li je remix i dalje na njenom telefonu a onda uzela torbu i izašla iz stana.
Zamolila je starijeg čovjeka sa ulaza zgrade da joj pozove taksi a onda par minuta sačekala prije nego je on došao. Na trenutak se zabrinula jer naravno, nije uzela adresu ali je onda shvatila da vjerovatno svako zna gdje je Cox Corporation.
Bili su pred velikom zgradom relativno brzo pa Hailee izvadi novac i pruži ga čovjeku.
"Hvala vam." Ona reče i istrča iz taksija prema velikim staklenim vratima. Tek kada je vidjela svoj odraz u njima shvatila je da je jako pogriješila došavši obučena u udobnu odjeću. Ovo je Cox Corporation, nije u pitanju udobno već dolično.
Mentalno je sebi opalila šamar i približila se još više, kada joj neki muškarac otvori vrata.
"Dobro večer." Njegov duboki glas reče na što ona samo klimnu glavom. Razgledala je okolo dok se kretala prema recepciji. Ova zgrada je bila više nego veličanstvena. Nije uopšte izgledala kao poslovna zgrada.
"Dobro večer. Trebam Ju.. Gospodina Coxa." Ona reče na što je djevojka, vjerovatno malo starija od nje odmjeri i skoro pa joj se nasmija u facu.
"Mislim da si pogriješila nešto." Odvratno joj odgovori. Hailee je to malo čak i zaboljelo, ali je bila spremna da joj odvrati istom mjerom. Baš kad je htjela progovoriti, iza sebe začu dobro poznati glas.
"A ja mislim da ti je ovo druga opomena, Jessica. Znaš da ih više neće biti." Justin hladno reče.
"Ja.. Gospodine, nisam mislila ništa.. Samo sam.." Djevojka se pokušala opravdati.
"Ušuti." Justin reče podizajući ruku u visini svog lica. "Samo me još više nerviraš tim jadnim pokušajima opravdavanja. Ukoliko se večeras bilo ko drugi pojavi, nisam tu i ne znaš gdje sam. Jasno?"
"Jasno, gospodine." Hailee se svim silama pokušavala suzdržati kako se ne bi nasmijala ali dok je sada gledala ovu iritantnu i umišljenu djevojku kako se ponaša kao psić koji je razbio vazu i vlasnik ga sada ruži, nije si mogla pomoći. Prasnula je u smijeh čim je okrenula glavu od nje.
"Ah, misliš da je smiješno?" Justin je upita dok mu se i samome osmijeh formirao na licu.
"Da, poprilično." Hailee iskreno reče i sleže ramenima.
Justin zagrize usnicu gledajući u nju, pa odmahnu glavom.
"Samo kreni prema mom uredu, Hailee Lonsdale." On reče malo se pomakinjajući i rukom gestikulirajući na lift koji je bio u centru predvorja.
Hailee uradi ono što je on zatražio i uskoro su se oboje našli u liftu čija je unutrašnjost izgledala kao ogledalo. Zapravo, jedan zid je bio obično staklo kroz koje se gledalo na ulice New Yorka.
Uskoro su se našli na petnaestom spratu gdje je bio njegov ured. Cijeli sprat je bio ispunjen staklenim zidovima i otvorenim prostorom. Sve osim jedne prostorije.
Naravno, baš ta prostorija je bila Justinov ured. Kada su se približili vratima vidjela je veliki natpis na kojem piše 'CEO Justin Cox'. On naglo i grubo otvori vrata koja bi vjerovatno udarila u zid da nisu sama imala kočnicu na sebi.
Hailee je vidjela ogroman prostor ispunjen bijelim namještajem. Cijeli vanjski zid je praktički bio u prozorima. Ona priđe bliže i dobro razgleda prostor koji se vidjeo kroz njih.
"Cijeli New York se vidi odavde." Ona reče skoro pa nesvjesno.
"Pa veliki dio, da. Zato sam izabrao ovaj sprat. Ima najbolji pogled. Opušta me kada me nesposobnjakovići koji rade za mene nanerviraju." On reče, sjedajući na bijeli kauč koji je bio naspram prozora.
"Da li baš svako ko radi za tebe nema pojma šta radi, Justin?" Hailee sarkastično upita. "Možda ti samo imaš prevelika očekivanja."
"Ne, Hailee. Moja očekivanja su potpuno okej ali su oni nesposobni, stvarno je jednostavno. Dobro, imam dva normalna zaposlena. Chris i Kate su jako dobri radnici ali ne slušaju baš tako dobro. Bilo kako bilo, nisi ovdje da pričamo o mojim smotanim zaposlenicima." Justin reče, ovoga puta onim niskim i grubim glasom kojeg je Hailee čula i suviše puta ove noći.
Ona se okrenu prema njemu i klimnu glavom. Iz torbe izvadi iphone a potom ju odloži na pod pored malog stolića.
"Imaš ihome na mom stolu, slobodno ga iskoristi."
Hailee se okrenu prema njegovom stolu i sa lijeve strane zatvorenog macbooka ugleda sivi ihome. Priđe bliže u međuvremenu tražeći remix koji joj je trebao a potom nespretno stavi iphone u ihome i muzika poče da odzvanja prostorijom.
Prvih par momenata se zagrijavala dok nije došao beat koji je označavao njen početak koreografije. Iako neko vrijeme nije plesala, Hailee bez ikakvih problema prođe kroz cijelokupnu koreografiju i završi kako je trebala tog dana u TS-u.
Nije se nadala da će joj ovo donjeti toliko zadovoljstva. Nikada nije voljela da stvari budu izvan njene kontrole i da ona ne može da utiče na njih a upravo se to desilo tog glupog dana kada se povrijedila.
Muzika prestade da ispunjava sobu ali taj, njoj dobro poznat zvuk su uskoro zamijenili zvuci njenih uzdisaja i Justinovog pljeskanja. On ustade i približi joj se toliko da je mogla da osjeti njegov dah na svome licu.
"Ne znam da li je to noć, ovaj alkohol ili činjenica da si izgledala toliko jebeno dobro dok si plesala, ali imam veliku želju da te poljubim." On skoro pa prošaputa nakon čega spoji svoje usne sa njenima.
A/N
Okeeeej ljudi, stvari sada postaju mrvicu zanimljivije. Ono što želim da napomenem je da oni sada neće da budu zajedno nakon jednog poljupca ili neka glupost koju neki možda očekuju.
Ostavite vote i komentar, i nastavit ću od sledećeg nastavka da posvećujem najdužem iskrenom komentaru :)
Love, L xx
YOU ARE READING
C.O.P.
Fanfiction"U meni nije ostalo mnogo, moram te imati. Cijeli svijet mi se može smijati ali to mi je beznačajno. Moja duša zahtjeva tebe i, ili će te dobiti ili se smrtonosno osvetiti." "Ti nisi normalan. Ali činjenica da sam se ja zaljubila u opsesivnu osobu m...
