Dan za danom je prolazio, i Hailee je bila sve bolja u poslu. Sada je znala šta su mafini sa čokoladom i bananom, i znala je kako uključiti mašinu za led bez da napravi nered.
Justin Cox je dolazio svako jutro, kao što je i rekao da će. Za to vrijeme je saznala da je Catherine najbolja prijateljica njegove mame i da je zbog toga stalni gost ovog mjesta.
"Kako si onda došao od štrebera do mjesta direktora firme kao što je Cox Corporation?" Hailee zbunjeno pogleda u Justina koji je ispijao ice americano, kao i svako predhodno jutro.
Justin se promeškolji u stolici, i naglo spusti šolju iz ruke. Iako je znao da Hailee nije mislila ništa loše, nije mu se sviđalo što su ljudi uvijek postavljali to jedno glupo pitanje. Činilo mu se kao da niko nema vjere u njega, kao da svi misle da je ubio ljude kako bi doveo Cox Corporation do tačke gdje je sada.
"Radom." Skoro pa ljutito odgovori, ali se ubrzo smiri kada shvati da se Hailee sada osjećala neugodno i loše.
"Oprosti, nisam mislila ništa loše samo.." Djevojka sleže ramenima, i nervozno se počeša po vratu.
"Znam." Justin se osmijehnu. "Stvar je u meni i mome egu, ili čemu već." On ustade i opet spusti novčanicu od pedeset dolara na šank. "Vidimo se sutra. Cat, Rafael vidimo se večeras kod mame!" Justin viknu Haileenoj šefici i njenom mužu.
"Ne ne ne, prestani ostavljati ovoliki novac svako jutro." Hailee ga zaustavi, ali on se opet samo okrenu i osmijehnu.
"Vidimo se sutra, Hailee." On odgovori i krenu van iz kafića. Hailee izdahnu i uze novčanicu u ruke, kada se Catherine pojavi iza nje.
"Mislila sam da si se već navikla na to, Hailee. Što prije prestaneš da toliko razmišljaš o tome prije će ti postati normalno." Ona reče, spuštajući pladanj sa svježim mafinima.
"Nikada mi neće postati normalno što ostavi pedeset dolara za račun od četiri dolara i to svako jutro, od kako sam počela raditi." Hailee joj objasni.
"Gledaj, Justin je radio toliko da ne možeš ni zamisliti i poprilično sam sigurna da sada u tebi na jedan način vidi sebe. I sam je počeo kao konobar u ovom kafiću prije sedam godina i zna kako je biti prepušten sam sebi."
"Radio je kao konobar ovdje?" Djevojka zbunjeno upita, brisajući dio šanka za kojim je on sjedio.
"Da, Hailee. Justin.. on je stvarno poseban. Znam da se čini arogantan i poprilično hladan ali da nije naučio prividno biti takav sada ne bi bio ono što jeste. Vjeruj mi, samo pokušava da ti pomogne, nemoj da te te napojnice toliko začuđuju više. Šta god da kažeš ili uradiš, on će i dalje po svome."
Hailee klimnu glavom na riječi svoje šefice i nastavi sa poslom. Tako će i da bude. Jednostavno više neće o tome razmišljati.
Po isteku pet radnih sati u kafiću, Hailee se uputi prema skladištu na još jedan trening. Pa, možda ne trening za nju zapravo. I dalje ne može da plaše i ide samo na posmatranja tamo jer ne želi da zaostaje.
"Hej, ljudi!" Viknu kada se približi kauču na kojem je sjedio ostatak njenog tima.
"Hej.." Svi odgovoriše, ne baš entuzijastično.
"Nešto se desilo dok me nije bilo..?" Ona upita, bacajući torbu pored jednog od kauča.
"Neko je kupio skladište, ne možemo više ovdje biti." J.T. je obavjesti, rukama trljajući svoje sljepoočnice.
"Zima je tako blizu i ako izgubimo ovaj prostor jednostavno nemamo šta raditi bar pet mjeseci." Gina dodade, nezainteresovano se igrajući sa svojom crvenom kosom.
YOU ARE READING
C.O.P.
Fanfiction"U meni nije ostalo mnogo, moram te imati. Cijeli svijet mi se može smijati ali to mi je beznačajno. Moja duša zahtjeva tebe i, ili će te dobiti ili se smrtonosno osvetiti." "Ti nisi normalan. Ali činjenica da sam se ja zaljubila u opsesivnu osobu m...
