Hailee nije ni bila svjesna ničega što se dešavalo nakon jutrošnjeg događaja sa Justinom. Radni dan joj je prošao u potpuno nepoznatom osjećaju i sve kao da je bilo u magli. Kada je bilo vrijeme da ide na trening, jednostavno nije mogla. Znala je da svakako ništa neće postići i samo će upropastiti trening svima ostalima.
Pozvala je Ginu i objasnila joj kako se osjeća, što je ona u potpunosti razumjela jer je prisustvovala događaju. I sama je bila potpuno zbunjena i pomalo i zabrinuta. Ko zna što se Justinu vrtilo po glavi.
Nakon što je završila razogvor sa prijateljicom, Hailee se uputi kući. Snijeg je opet padao i ona je opsovala svaki put kada joj se noga poskliznula na bljuhavicu koju je Njujorški saobraćaj napravio. Na vratima zgrade pozdravi starog čovjeka koji je kao i obično sjedio na svom mjestu i čitao novine.
"Dobar dan, Hans." Ona reče uz neki polu osmijeh.
"Dobar dan, gospođice Hailee." On joj uzvrati. "Ostavio sam vam poštu u sandučić."
"Oh, hvala ti puno." Hailee reče i krenu prema zidu koji je imao oko dvadesetak malih sandučića sa brojevima na sebi. Nađe broj svog stana, upisao jednostavnu kombinaciju i izvadi papire iz njega, nakon čega se uputi prema svom stanu. Otvorila je vrata i ne gledajući baš kud hoda, zapela za nešto. Tek onda podiže glavu iz hrpe papira koju je nosila u rukama i pogleda okolo.
"O moj bože." Ona tiho reče. "Koji se vrag..."
Cijela njena dnevna soba je bila prekrivena buketima cvijeća. Njenog najdražeg cvijeća. Gdje god da je pogledala vidjela je plave ruže i još plavih ruža i još...
"Hans?" Ona zovnu čovjekovo ime i vrati se prema njemu. "Da li si ikoga puštao u moj stan?" Ona ga upita.
"Ne, gospođice. Ja nisam nikoga pustio, ali gospodin koji je bio kod vas nedavno je prošao sa ključem i mnogo ljudi je ušlo za njim pronoseći nešto u kutijama. Mislio sam da znate za to s obzirom da poznajete njega i da je imao ključ.. Meni je stvarno žao.." Hailee ga prekide.
"Nije tvoja krivica, Hans. Uostalom, nije ništa loše samo sam iznenađena. I da budemo sigurni, to je bio Justin Cox?"
"Da." Čovjek klimnu glavom. Hailee izdahnu i vrati se u svoj stan. Ovoga puta joj se učinilo da plavih ruža ima i više nego prvi put. Nekako se probila do svog stola gdje je našla kutiju čokolade i malu kovertu na njoj.
Ona je otvori u nadi da će tu pisati nešto što će opravdati ovaj Justinov čin, ali na svijetlo plavom papiriću iz koverte je pisao samo datum i smajlić. Neki glupi datum i prokleti smajlić. Ona htjede pozvati Justina ali brzo odustade od toga, pa umjesto njega pozva Ginu.
"Gina, on nije normalan." Ona reče, čim se njena prijateljica javi.
"Hailee, šta se desilo? Jesi li dobro?" Njena prijateljica zabrinuto upita.
"Cijeli stan mi je ispunjen plavim ružama i našla sam glupi papirić na kojem piše datum i smajlić! Jebeni smajlić, Gina!" Ona viknu.
"Mislila sam da se nešto loše desilo. Da li ti taj datum išta znači?"
"Ne, šta mi treći decembar može značiti? Ništa. Šta da radim sa svim ovim cvijećem, pobogu?"
"Ne znam, baci ga." Gina ravnodušno reče.
"I imao je ključ mog stana, Gina. Vratar kaže da je ušetao sa ključem i otvorio stan i pustio neke ljude unutra."
"Okej, to je već kripi. Da nije uzeo ključ kada je bio kod tebe?"
"Ne, ključ koji koristim sam imala kod sebe a ovaj drugi i dalje visi na vješalici. Morao je nekako da zaključa stan nakon što je izašao."
"A da ga nazoveš?"
"Ne! To ne dolazi u obzir. Šta ću da kažem, kako si do vraga uspio da uneseš hiljadu plavih ruža i pokriješ mi cijeli stan u njih i uspust, da li si ukrao ključ ili možda još bolje, da li si duh pa si prošao kroz zaključana vrata, daj Gina molim te."
"Gledaj, moram da idem sada, J.T. će i tako da dobije slom živaca. Stvarno nemam pojma šta da radiš, možda da ga sutra pitaš na poslu? Sigurna sam da će doći."
"Ugh, nisi od pomoći. Ali dobro, čujemo se kasnije." Hailee reče i prekide telefonsku vezu. Izdahnula je i još jednom pogledala okolo.
"Hans, možeš li mi pomoći sa nečime?" Ponovo upita starijeg čovjeka nakon što je izašla iz stana.
"Naravno, gospođice." On odgovori i ustade sa svog mjesta.
"Hailee. Molim te, zovi me Hailee." Ona se osmijehnu i reče. Bilo joj je mnogo neugodno i čudno što je zove gospođice, kada bi ona trebala da bude ta koja će njega presirati.
I čovjek ostade zatečen kada je došao dovoljno blizu da vidi da je cijeli stan ispunjen mnoštvom ruža i da je doslovno ostavljen samo mali puteljak koji je vodio do stola i poruke.
"To je ono što su pronosili? Taj mladić mora da je ludo zaljubljen u tebe." On reče i nasmija se.
"Ne, ovo je.. Ovo je više kazna za mene i moj dugi jezik. Gdje mogu ovo da iznesem, bacim, nešto?"
"Pa, možete to baciti ali ako mi dozvolite pozvao bih kliniku na kojoj radi moja supruga. Ona radi na odjelu za žene sa rakom i drugim bolestima i siguran sam da bi ih to mnogo obradovalo, ukoliko ih vi već ne želite." On reče, vidno uzbuđen.
"Oh, pa to je super!" Hailee povika. Entuzijazam i dobrota ovog čovjeka ju je toliko ispunjavala nekim toplim osjećajem. "Molim vas, pozovite ju odmah."
Čovjek klimnu glavom i na kratko napusti Haileen stan, ali se ubrzo vrati.
"Dobili su dopuštenje, čak će nekoga i poslati po to." On joj reče.
Sat vremena kasnije, Haileen stan je bio prazan. Zapravo, u njemu više nije bilo ruža. Samo je na stolu ustala čokolada i ona otvorena koverta. Ona izdahnu iz olakšanja i napokon se uputi prema spavaćoj sobi. Kada je otvorila vrata, na krevetu ugleda samo jednu plavu ružu.
"Pobogu, Justin." Ona opet reče sama sebi i krenu prema krevetu. Podiže ružu i odluči da će zadržati barem ovu jednu. Ostavi torbu i jaknu na krevet, a ružu ponese nazad u kuhinju. Uze jednu od vazi koje su bile prazne te u nju nasu vodu pa potom i ružu.
Razgledala je okolo i odlučila da će je jednostavno ostaviti na stolu u dnevnoj sobi. Nakon što je jela i okupala se, uzela je onu čokoladu koju je Justin ostavio i pustila Susjede iz pakla po ko zna koji put. Nakon što je probala čokoladu i shvatila koliko je dobra, nasmija se sama sebi.
"Bar je nešto dobro proizašlo iz ovog dana." Ona reče i uze još jedan zalogaj.
Sutradan je Justin došao u svoje uobičajno vrijeme, sjeo na uobičajno mjesto i naručio isto kao i svako drugo jutro. Samo, ponašao se kao da se ništa nije desilo. Kao da one ruže i poruka jučer nisu ni postojali. Hailee ga jednostavno odluči upitati za to, jer više nije mogla šutjeti.
"Justin, koji vrag je bio ono jučer u stanu?" Ona upita, na što on podiže glavu i osmijehnu joj se.
"Molim te, budi malo jasnija." On reče. Hailee je već bila na ivici živaca jer joj se nije sviđalo kako su se on i njegov osmijeh poigravali njome.
"Ruže, Justin! Stotine ruža kojih sam se jedva riješila!" Ona poviši glas.
"Ruže?" On reče. "Nemam pojma o čemu pričaš. Ja sam ravnodušan i hladnokrvan, Hailee. Ne bih djevojci poslao stotine ruža." On otpi gutljaj kafe i još joj se jednom nasmija.
Hailee tada shvati da je njen jezik i nepromišljenost uvalila u nešto iz čega se neće jednostavno izvaditi.
A/N
Evo ga. Recimo da je otpočelo sada sve, hiuhiu. Znam da nije baš nešto akhgakg, al' napisano je u pola sata jer sam se osjećala loše što sam rekla da će danas, a stvarno nemam više vremena. Potrudit ću se da bude novi što prije :) Ostavite vote i komentar! xx
YOU ARE READING
C.O.P.
Fanfiction"U meni nije ostalo mnogo, moram te imati. Cijeli svijet mi se može smijati ali to mi je beznačajno. Moja duša zahtjeva tebe i, ili će te dobiti ili se smrtonosno osvetiti." "Ti nisi normalan. Ali činjenica da sam se ja zaljubila u opsesivnu osobu m...
