C.O.P.

1.1 Trainings and Long Rides Home

Nedjelja je. Dvadeset i četvrti novembar. Prve sniježne pahulje su počele da se spuštaju na ulice New Yorka, ali nisu tamo dugo ostajale jer bi se za samo par momenata istopile i postala još samo jedna vodena mrlja na cesti.

Hailee je ustala nenaspavana i mrzovoljna. Zaspala je tek u sitne jutarnje sate i iako danas ne ide na posao imala je trening sa C.O.P.-om. Spremaju se za još jedan nastup koji će biti nešto prije božića. Ona razmišlja o tome da do božića ima još mjesec dana i da bi mogla da propusti trening jer svakako imaju dovoljno vremena.

Onda shvata da će u slučaju da ne ode na njega, cijeli dan sjediti u stanu i razmišljati o Justinu i svemu što se desilo u posljednjih pedeset sati, a na to nije bila spremna. Jedna neprospavana noć je dovoljna, ona pomisli i ustade iz kreveta.

Nakon što se istuširala i obavila kompletnu jutarnju rutinu, ona se uputi prema skladištu. Negdje na pola puta srela je Chada i Natalie, dvoja prijatelja koji su plesali  sa njom. Uz neku neobaveznu priču ili bolje rečeno, nakon konstantnog žaljenja na vrijeme koje je postajalo sve gore stigli su do mjesta okupljanja.

Tu ih dočeka grupa mladih ljudi, nešto manje entuzijastična nego inače. 

"I dalje pada, ha?" J.T. upita, šetajući se prema prozoru. Troje smrznutih i bezvoljnih ljudi samo klimnu glavama i uputiše se prema kauču.

"Trebat će mi pola sata da dođem sebi." Natalie frustrirano reče i skupi svoje šake pa dunu u njih. Iako je ovaj prostor imao grijanje koje je radilo, bio je i suviše velik da bi se ugrijao za kratko vrijeme. Iako su Gina i J.T. došli ranije kako bi ga uključili i dalje se skoro pa i nije primjećivalo.

"Okej, od sada će svaki put neko dolaziti ranije bar dva sata kako bi uključio ovo glupo grijanje." Sabrina, mala crnokosa djevojka reče pa se još više skupi na kauču.

"A da ustanete i krenete plesati i tako se zagrijete?" Gina prevrnu očima na svo silno žaljenje koje se dešavalo oko nje. "Zahvalite bogu što imamo bilo kakav prostor za vježbanje, pa makar i onaj kome treba tri sata da se zagrije." 

Hailee ali i svi ostali članovi ekipe uzeše momenat te shvatiše da je Gina potpuno u pravu, pa ustadoše sa kauča i stolica koje su bile okolo i stadoše u veliki prazni prostor za kojeg su odlučili da će biti podij.

Dok je Hailee svoje misli udaljavala od Justina i koncentrisala se na plesnu rutinu koju su vježbali, Justina su njegove misli sve više vukle u taj začarani krug razmišljanja o djevojci koju je upoznao nedavno. On je sada bio nazad na putu za centar New Yorka jer se bojao da će da ostane 'zatočen' zbog snijega.

Samo je na momente prestajao da misli o Hailee, a to su bili oni kratki trenutci kada je psovao New York i njegov saobraćaj koji je sada bio gori nego inače. 

Shvativši da ne želi da pokvari svoj odnos sa Hailee samo zato što je na momenat pustio da ga osjećanja odvedu u stotinu smijerova on dobi želju da odmah sa njom porazgovara. Htio se uputiti u kafić svoje tete ali onda se sjetio da Hailee nedjeljom ne radi. 

Poslje toga mu je na pamet pala njegova zgrada u kojoj oni vježbaju ali odustade i od te misli iz prostog razloga. Koja budala bi htjela danas izaći iz kuće ako ne mora, on pomisli. Jedino što mu je preostalo je bio njen stan. Sjeća se zgrade pred koju je dovukao nakon incidenta u kafiću ali nije znao tačan broj njenog stana.

Valjda mi neko na ulazu može dati informaciju, sam je sebe hrabrio. Okrenu se na prvom proširenju i vrati se u smijeru njene zgrade. Teško je našao parking ali kada napokon jeste, uđe u zgradu i priđe malom kubiku u kojem je sjedio stariji čovjek.

"Dobar dan." On reče, naginjajući se na zid u blizini.

"Dobro jutro, gospodine. Kako vam mogu pomoći?" Čovjek odmah ustade, vjerovatno shvatajući ko je bio mladić pred njime.