Ponedjeljak je došao brže nego se Hailee nadala. Iako je bila uzbuđena i sretna jer će napokon početi svoj prvi radni dan u životu, nije mogla ne osjećati nervozu i te leptiriće u stomaku. Kako nije htjela zakasniti već prvi dan, izašla je iz kuće već oko pola sedam i uputila se prema kafiću od kojeg je bila udaljena nepunih deset minuta.
Ušla je u otključani, ali prazni kafić i zovnula ime svoje nove šefice. Uskoro se žena pojavila iza jednih vrata i uputila joj osmijeh.
"Dobro jutro." Hailee stidljivo reče.
"Dobro jutro, Hailee. Poranila si, nisam te još očekivala. U svakom slučaju, dođi ovamo. Ovdje se možeš presvući i ostaviti svoje stvari." Objasni joj, te ona odmah posluša.
Kada se približila toj prostoriji vidjela je četiri siva ormarića, poredana jedan do drugog te mali bijeli stol i četiri stolice, potpuno identične onima koji se nalaze u glavnoj prostoriji kafića.
"Ormar broj dva je tvoj. Možeš da ostaviš odjeću te sve vrijedne stvari u njega i zaključaš. Također ti se u njemu nalazi uniforma. I opet ponavljam, imaš pravo na pauzu od pola sata kad god je želiš sve dok nije u isto vrijeme kao moja i Tammyjina. Uvijek se možemo dogovoriti oko toga."
"Hvala vam. Brzo ću se presvući." Hailee se osmijehnu i otvori ormarić broj dva. U njemu se nalazila tipična plavo bijela uniforma koja se može vidjeti u skoro svakom kafiću u New Yorku. Okrenula se desno i vidjela kabinu za presvlačenje te brzo ušla u nju.
Nakon što je sa sebe skinula i posložila odjeću koju je već nosila, obuče uniformu pa se okrenu prema ogledalu. Savršeno joj je pristajala. Vjerovatno ni sama ne bi bolje pogodila svoju veličinu. Uze odjeću i torbu sa poda te ih krenu slagati u ormarić.
"Oh, dobro jutro dušo. Danas si poranio." Začula je glas Catherine. "Ja moram nazad pomoći sa kolačima, ali Hailee će te poslužiti svaki momenat." Doda nakon kraće pauze.
Shvatajući da je neka mušterija već došla, Hailee brzo zaključa ormarić i ubaci ključ u prednji džep uniforme.
"Dobro jutro." Reče ponovo ulazeći u veliku prostoriju. Brzo je otišla iza šanka kako joj je Catherine i objasnila kada je došla ovdje prvi dan. Kada je napokon bila tren od aparata za kafu podiže pogled i ugleda nekog dečka, vjerovatno par godina starijeg od nje kako sjedi za šankom.
"Dobro jutro." On odgovori i uputi joj čudan osmijeh. "Ledeni amerikano." Dečko doda, na što ona klimnu glavom.
Ubacila je dvije kašikice 'najbolje kafe u NY' kako je njena šefica nazvala, u aparat a potom ga uključila i pustila ga par sekundi da odradi prije nego je pod njega stavila bijelu šolju. Hailee se sama sebi ponosno osmijehnu jer je uspijela odraditi sve kako joj je to Catherine rekla.
"Nova si?" Začu glas mladog dečka koji je bio jedini gost trenutno. Ponovo uputi pogled prema njemu.
"Da, ovo mi je prvi dan." Hailee odgovori. Baš kad je on htio opet progovoriti, kratki ali jaki zvuk aparata se začu. Hailee ga isključi, šolju stavi na mali podmetač te tome doda dvije vrećice zapakovanog šećera pa sve to stavi pred mladog gospodina.
"Izvolite." Reče i kratko mu se osmijehnu. Bio joj je čudan, jako. Ovdje su inače zalazili obični ljudi. Okolni radnici, par tinejdžera na putu od škole i ponekad ona i njeno društvo kada im se nije dalo ići dalje, a on.. On je bio u odjelu koje je koštalo vjerovatno, kolika je njena godišnja zarada. Vrtjeo je Rolexs po ruci, kosa potpuno uredna i namještena, jednostavno je odskakao od ovog mjesta.
"Da li mogu dobiti muffin od čokolade i banane? Cat će znati o čemu pričam ako ti ne znaš." On opet progovori i povuče je nazad u realnost iz njenih misli.
YOU ARE READING
C.O.P.
Fanfiction"U meni nije ostalo mnogo, moram te imati. Cijeli svijet mi se može smijati ali to mi je beznačajno. Moja duša zahtjeva tebe i, ili će te dobiti ili se smrtonosno osvetiti." "Ti nisi normalan. Ali činjenica da sam se ja zaljubila u opsesivnu osobu m...