Hailee i Justin su par momenata ostali tiho a zatim su oboje počeli pričati u isto vrijeme.
"Ti prvi." Hailee izdahnu i sjede na pod naspram Justina.
"Ne znam odakle da počnem, zapravo." On reče i na sekundu kao da odluta. "Valjda ću krenuti sa onime izvini. Znam da sam.. Pa bio sam čudan ovih par dana i zapravo ti nisi bila kriva za to uopšte ali i dalje sam se prema tebi ponašao tako kako jesam. Previše sam bio povrijeđen i ma koliko se ja trudio da to ostavim iza sebe, nekako uvijek pronađe način da se vrati i ponovo me udari. Tako da.. Izvini, samo toliko." On reče.
"Ti se nemaš razloga izvinuti. Ja sam ta koja je napravila glupost, ta koja je onda otišla i natjerala te da se ponovo osjećaš odbačenime." Justinovo cijelo tijelo je bilo napeto od momenta kada je ona spomenula riječ odbačen.
"Nikada mi nije bila namjera povrijediti te ikako. Ti si prema meni uvijek bio dobar i pomogao si i meni i mojoj ekipi a vratila sam ti na užasan način. Meni je žao, i ja... Ne znam." Ona skoro pa prošaputa i obori glavu.
"Hailee." On joj se obrati skoro pa strogo. "Podigni glavu i pogledaj me."
Ona ga nije poslušala odmah. Osjećala se i suviše loše da bi ga i pogledala. Nije imala pravo uraditi ono što jeste znajući kroz šta je prošao.
"Hailee." On ponovi njeno ime i spusti jedno koljeno na pod te joj se klečući približi. Onda je stavio ruku na njeno lice i nježno ga sam podigao.
"Nemaš se razloga osjećati loše. Ja sam i kriv za ono što se desilo u mom uredu prije par noći. Dan je bio dug i pio sam konstantno jer bi inače eksplodirao, i kada si ti došla.. Jebiga, ja sam muško a ti jako privlačna djevojka." On je pričao bez imalo srama u glasu dok su se Haileeni obrazi polako crvenili.
Nije navikla da muškarci budu ovako otvoreni i direktni sa njom. Justin je sve radio drugačije od onoga na što je ona navikla.
"Hmm, ne znam šta su ti pričali dok si bio dječak, ali za sex definitivno treba dvoje." Hailee se nasmija. Ni sama nije znala odakle je skupila hrabrost da tako priča.
Još od malena je bila dosta otvorena i nikada nije bila stidna osoba, ali je od strane svoje mame uvijek bila učena da jedna djevojka, jedna dama nikada ne treba da na ovakav način priča o sexu.
Njena prijašnja izjava je i dalje držala Justina nasmijanim, ali kada je shvatio da je ona potpuno odlutala, možda se čak malo i zabrinuo.
"Jesi dobro, Hailee?" On je upita dok je rukom polako prošao kroz dio njene kose, pa maknuo onaj pramen koji joj je pao preko lica.
"Sjetila sam se mame, to je sve." Djevojka odmahnu glavom, i pokuša mu uputiti osmijeh.
"Ah, tu ti ne mogu baš pomoći." Justin reče, dok se dizao iz klečećeg položaja i ponovo sjedao na kauč.
Kada se smjestio udobno, on potapša mjesto pored sebe kao znak za Hailee da sjedne do njega. Ona nekako i dalje odsutna, ustade i uradi to.
"Želiš li pričati o njoj?" On je upita, svojim smeđim očima tražeći neku emociju u njenim zelenim.
Hailee se začudi na njegovo pitanje, i mali osmijeh joj se ukaza na licu. Dugo je niko nije pitao želi li razgovarati o svojoj majci. Ona dokuči sliku sa malog stolića pokraj kauča i pruži je Justinu.
"Taj dan je osvojila prvo mjesto na državnom takmičenju u baletnom solo plesu, i taj dan, ta slika je posljednji put kada sam je vidjela. Nije se vratila kući više nikada. Tata je rekao da je u pitanju bila saobraćajna nesreća ali sada znam da je to bila obična laž. Još jedna u nizu sa njegove strane. Znam da je on imao svoje prste u tome. Imao ih je u svemu što nam se ikada dešavalo." Justin se čudio svemu što je Hailee pričala, i shvatio je da je ona o svom tati pričala sa većim gađenjem i ljutnjom nego on o svome.
"U kući je bilo samo jedno mjesto koje nije bilo kontrolisano a to je bila plesna soba. Tu nikada nije ušao. Ta soba je bila jedino mjesto gdje smo se ja i mama osjećale sigurno i gdje smo mi upravljale. Ali kada bi izašle zbog večere, uvijek bi nam držao predavanja o tome kako je ples gubljenje vremena, kako bi se trebale baviti nečim korisnim. Svako večer je ponavljao isto, ne znam kako se nije umorio kroz osam godina."
Hailee je sada već bila duboko u ljutnji koju je osjećala prema svom ocu, koja se vremenom nije smanjila nego raste svaki put kada priča o tome. Ljutnja koja je obilježila njeno djetinjastvo.
"Svako lijepo sjećanje iz djetinjastva koje imam završava ružnime jer se moj tata upetljao." Bila je na rubu plača bez da je i bila svjesna toga.
"Hej, nećeš valjda plakati zbog njega?" Justin je upita i svoju ruku prebaci preko njenih leđa pa je povuče sebi uz prsa.
Na njegovo iznenađenje, Hailee ne pokaza nikakav otpor već svoju glavu namjesti na njegova prsa i ruku spusti nešto niže, na stomak.
Ovo je trebalo da Hailee učini mirnom i spokojnom, i u tome je uspjeo. Ali s druge strane, nešto je u tom momentu i Justinu pružalo nevjerovatno zadovoljstvo i sreću, i to mu se nije baš sviđalo.
"Hej Hailee?" On zovnu njeno ime, na što ona promrmlja da iz polusna.
"Nadam se da nisi ovakva prema svim mušterijama iz tetinog kafića." On se nasmija i pogled mu ode na njeno pospano lice koje se i samo razvuklo u mali osmijeh, ali ona ne reče ništa. Samo mu se privuče još više i glavu podiže bliže njegovom vratu što njemu dade priliku da se nasloni na nju i nakon toga zatvori oči.
Udahnuo je duboko i priznao sebi da je upravo prešao sve granice koje je sebi postavljao 6 dugih godina, i to sa konobaricom iz tetinog kafića. Najgore od svega, uopšte mu nije bilo žao.
A/N
Evo jedan part sa samo njih dvoje i izlivom emocija lol
Nemate pojma koliko mi je teško ići ovako sporo i detaljno jer tako želim da vidite i čujete sve, jffevivvjjgdui. I znam da je kratak ovaj nastavak ali željela sam da i završi sa njima i nekom situacijom tako pa... jbgyy :')
Ostavite vote i komentar!! :)
YOU ARE READING
C.O.P.
Fanfiction"U meni nije ostalo mnogo, moram te imati. Cijeli svijet mi se može smijati ali to mi je beznačajno. Moja duša zahtjeva tebe i, ili će te dobiti ili se smrtonosno osvetiti." "Ti nisi normalan. Ali činjenica da sam se ja zaljubila u opsesivnu osobu m...
